Nedostaje mi otac Fabijan da sudjeluje u odgoju moje djece

Mnogo je puta rečeno da su veliki ljudi ujedno i najjednostavniji, što potvrđuje i glumica Anja Šovagović Despot. Kada sjedne preko puta vas, znate da razgovarate s osobom koja o svemu ima svoj stav, koja je zbog svoje karijere uzor mnogima, ali i s osobom koja je u svoja četiri zida prije svega ponosna majka i supruga.
 Trenutno joj je aktualna uloga u filmu “Cvjetni trg” Krste Papića koji će premijerno biti prikazan na Filmskom festivalu u Puli, a ekipu je beskrajno razveselio poziv na jedan od najstarijih kanadskih međunarodnih filmskih festivala, Montreal World Film Festival, koji se održava krajem kolovoza i početkom rujna.

– U filmu glumim Nives, suprugu glavnoga junaka, koja mora spašavati svoju obitelj – prisiljena je reagirati jer joj s jedne strane prijeti policija, a s druge mafija. Ipak, dovoljno je jaka da podmetne leđa za svoje najmilije – opisuje Anja svoj lik i dodaje kako se neizmjerno raduje festivalu u Puli za koji je vezana još od najranije dobi. Njezin otac, legenda hrvatskoga glumišta Fabijan Šovagović, uvijek je nju i njezina brata Filipa vodio u Pulu.

– Imam neku emotivnu vezu s tim gradom, a za film “Što je Iva snimila 21. listopada 2003.” dobila sam Zlatnu arenu 2007. pa je moje sjećanje na Pulu prekrasno – kaže. 
U dugogodišnjoj karijeri odigrala je mnogo uloga i iz svake, kaže, ponešto naučila – bitno je samo da literatura iz koje učite dopušta maštu, kaže. Bilo je i uloga koje je odbijala, ali ne žali.

– Najgore je u životu žaliti za nečim. Kada pročitam tekst i svidi mi se, znam da je to to. U posao nikad ne ulazim s rezervom, a gdje bih stigla kad bih žalila – kaže glumica koju su često pozivali da glumi i u sapunicama. No, otkriva, to joj nije izazov.

– Zvali su me za prvu sapunicu, a poslije za još neke, ali u to sam vrijeme imala puno posla u kazalištu pa sapunice nisam shvaćala ozbiljno. Ne opravdavam se, to mi nije bilo zanimljivo. Sada radim puno drugih stvari i uživam, i jednostavno nemam osjećaj da sam tip za sapunice – priča.
 Gluma joj je na neki način bila suđena. Odrasti uz Fabijana Šovagovića nije vodilo ničemu drugom nego daskama koje život znače.

– S obzirom na to da sam išla u glazbenu školu i svirala violončelo, mislila sam da ću upisati Glazbenu akademiju, ali gluma je uvijek bila tu negdje. Međutim, da me Zlatko Vitez nije zvao u Histrione dok sam bila tinejdžerica, možda nikad ne bih postala glumica. Kad sam jednom ušla u taj svijet, nisam više mogla izaći iz njega – prisjeća se Anja.

U filmu “Cvjetni trg” glumi sa suprugom Draganom Despotom, ali sreću se samo u jednoj sceni. I premda su već dugo pod svjetlima reflektora, ovo je tek njihova treća zajednička suradnja.

– Igrali smo zajedno u Shakespeareovoj “Oluji” kada smo imala 17 godina. Moj je otac igrao Prospera, ja Mirandu, a Despot Ferdinanda, čovjeka u kojega se Miranda zaljubljuje. Drugi put smo igrali zajedno u “Propasti Magnuma”, mislim da je to bilo 1992. godine. Mi smo jedna od dosta rijetkih obitelji koja ne radi zajedno. Teško je i emotivno i fizički rasporediti vrijeme s obzirom na djecu i sve druge obveze. Kada jedno radi više, drugo nastoji obavljati stvari za obitelj. No to ne znači da u budućnosti nećemo više raditi skupa – otkriva.
 S bratom Filipom Šovagovićem često se posavjetuje oko uloga, ali kako kaže, ne govore ništa više nego što druga braća i sestre razgovaraju o svom poslu.

– Mnogi moji prijatelji koji nisu iz glumačkoga svijeta znaju nam reći da smo dosadni kad krenemo pričati o poslu – kaže Anja koja s Julienne Eden Bušić trenutno radi na scenariju za film što će se temeljiti na knjizi “Živa glava” koja prati život silovane Vukovarke.

Uz glumačku, Anja je poznata i po glazbenoj karijeri. Cijelo ljeto bit će joj u znaku pjesme. Nedavno se vratila iz Dubrovnika, gdje je bila gošća na koncertu Ane Rucner, a planira i miniturneju s tamburaškim orkestrom HRT-a i maestrom Sinišom Leopoldom. Očekuje je i nastup u Podgori na festivalu koji organizira Igor Brešan, a uza sve to dogovara i svoj novi album.

Kada poželi odahnuti od nota i glume, primi se pera. Već je objavila dvije knjige, “Divlja sloboda” i “Kad se ima kome dati”, a do kraja godine planira i treću.

– Riječ je o knjizi tekstova moga oca koji je pisao eseje o svemu i svačemu, a ja sada to pokušavam staviti u jedan okvir, no kako toga ima puno, nije mi ni lako ni jednostavno. Otac je dugo bio član Teatra u gostima koji je vodio Relja Bašić i imao je kazališni dnevnik koji je vodio svaki dan. U jednoj predstavi igrao je ekonomista koji je u svoju knjigu morao zapisivati što se događa u nekoj kući pa je on to iskoristio kako bi zapisao stvari poput: “Evo sad smo dobili aplauz”,  “Ja sam zaboravio tekst” i slično. Knjiga bi trebala biti objavljena do Nove godine – kaže glumica koja je gotovo osam godina bila članica Vijeća HRT-a. Često je napuštala sjednice, ali, kaže, nije riječ o buntovništvu, jednostavno joj je bio pun kufer.

– Bolje se ponekad izmaknuti nego si dopustiti da dođeš u situaciju u kojoj moraš biti primitivan i grub. Ja to ne volim, mislim da se nekad treba distancirati. A i samim odlaskom možeš nešto pokazati – kaže. 
No kada govori o svojoj obitelji i suprugu, u njezinu glasu nema ni traga buntovništvu. Već su 25 godina u sretnom braku, imaju dvoje djece, 18-godišnju Anu i 12-godišnjeg Josipa. Oboje pokazuju sklonost prema umjetnosti, što roditelje jako veseli. Ana se trenutno priprema za prijamni ispit za Filozofskom fakultetu, a najesen će ići i na prijamni na Akademiju dramske umjetnosti, dok Josip obožava čitati.

– Hvala Bogu, razgovorom sve uspijevamo dogovoriti pa ni s pubertetom nemamo većih problema – kaže Anja, ali priznaje da je ipak vrlo oprezna kada su dečki u pitanju. Ani je, kaže, prije svega mama pa tek onda najbolja prijateljica. U šali dodaje kako je što se toga tiče jako naporna pa je stalno u brigama. Ponos s kojim govori o djeci željela bi podijeliti sa svojim pokojnom ocem Fabijanom jer joj upravo on najviše nedostaje u odgoju.

– Otac je bio osebujna osoba i sa sigurnošću mogu reći da bi se odlično slagao s mojom djecom. Žao mi je što ne vidi kako odrastaju i kako je jedan dio njega ostao u njima. Pritom mislim i na Klaru, Filipovu kćer. Bio bi jako sretan da ih vidi – sjetno će Anja.

Iako je prošlo dvanaest godina od njegove smrti, uspomene ne blijede, a nedavna nagrada na Festivalu glumca koja nosi ime Fabijana Šovagovića u njenim je rukama.

– Imam već dva “Fabijana” kod kuće i ne mogu vam opisati osjećaj koji me svladao kad sam ih preuzimala – kaže glumica.

Osim što joj je obitelj neobična po broju glumaca, neobična je i po još nečemu:

– Nemamo automobil. Suprug i sin imaju bicikl, Ana role, a ja noge i odlično se snalazimo. Nije mi jasno kako se ljudi mogu mučiti s točenjem benzina, parkiranjem i svime što dolazi uz to. Predugo sam bez auta da bih ga sad komponirala u svoj život.

Anja je u ožujku napunila 49 godina. Starosti se ne boji, a o plastičnim operacijama ne razmišlja.

– Sa svakim novim životnim iskustvom dolazi repertoar uloga koje se samo tada mogu odigrati. Kada pogledam svoju kćer i vidim kako je prekrasna, pitam se zašto bih i ja morala biti prekrasna. Nisam sigurna da bih plastičnim operacijama išta uspjela popraviti – zaključila je kroz smijeh.