Neven Kepeski, poznati hrvatski novinar i publicist, od ove sezone na Hrvatskom radiju vodi emisiju "Era bestselera" koja se bavi suvremenim književnim fenomenima i žanrovima u domaćoj i inozemnoj literaturi. Kepeski je bio novinar Poleta i Studentskog lista, jedan je od osnivača grupe Psihomodo Pop, bio je i glavni urednik magazina OK! i autor emisije "Briljanteen", a posljednjih godina bavi se izdavaštvom.
Kada je emitirana prva emisija, koliko ih je dosad bilo i kako je uopće nastala emisija?
Emisija ide svakog tjedna od početka ove sezone na Hrvatskom radiju 3 i zapravo je pokušaj da se razgovara o autorima, knjigama i knjiškim fenomenima o kojim se doista priča. O onome što ne zaokuplja pozornost samo možda malo preozbiljnih književnih kritičara, nego i blogera, bookstagramera, booktokera, nezavisnih recenzenata na npr. Goodreadsu, običnih čitatelja… Nastojao sam, zapravo, raspravu o knjigama zericu demokratizirati i relaksirati, emisija je, nadam se, neki moj doprinos razvoju kulture čitanja, poticanju čitanja i načelno popularizaciji vrijednosti zvane - knjiga.
Kako emisija nastaje, kako birate teme i goste u njoj?
Pratim svakako top liste prodaje knjiga u Hrvatskoj, a i većinu toga što se o književnosti i nakladničkoj djelatnosti (riječ industrija ipak bih izbjegao) kod nas piše. U svakoj emisiji nazivamo i po jednu hrvatsku knjižnicu da čujemo što se u nekom gradu ili mjestu najviše posuđuje i čita, kako od beletristike tako i od publicistike. I na taj način, u kontaktu s knjižnicama, dobivam značajne informacije. Na temelju svega toga koncipiram emisiju, i trudim se biti krajnje demokratičan pa tako raspravljamo i o Karlu Oveu Knausgaardu, koji je razmjerno težak ali i čitan pisac, ali i o Colleen Hoover, trenutno najpopularnijoj spisateljici na svijetu, novoj kraljici ljubavnih romana. Ona trenutno zauzima prva četiri mjesta na top-listi prodaje knjiga u New York Timesu, popularna je i kod nas, a nisam baš primijetio da su se naši mediji nešto posebno njome bavili. Pri svemu tome nekako mi je stalo da o autorima i knjigama razgovaramo krajnje opušteno, ali ne i banalno. Otprilike onako kako s prijateljima na večeri raspravljate o nekoj seriji ili filmu s Netflixa… U skladu s tim biram i goste - urednike, nakladnike, prevoditelje, novinare, blogere… Sve one koji o odabranoj temi mogu kompetentno i zanimljivo razgovarati.
Dosad ste imali emisije posvećene nekim suvremenim velikanima poput Elene Ferrante, Harukija Murakamija ili J.K Rowling. Jesu li oni danas najveće zvijezde, možemo li ih usporediti i s glazbenim ili filmskim zvijezdama?
Možemo, uz malu opasku da su superzvijezde unutar tog ne baš malog bubblea zvanog ljubitelji čitanja. A J.K. Rowling svakako nadilazi i okvire toga bubblea, ona je istinska super zvijezda, a kako i ne bi bila kad je jedna od najbogatijih žena na svijetu. Odnosi se to velikim dijelom i na Stephena Kinga.
Imate li reakcije slušatelja, koliko je emisija slušana, predlažu li vam teme?
Nemam egzaktne podatke, ali sudeći po onome što dobivam u inbox, emisija ima svoju, i to vjernu publiku koja prati baš svaku emisiju. Ne mislim da ovo što radim mora biti jedini način na koji se razgovara o književnosti i knjigama, neka bude "jedan od", ali čini mi se da je ljudima zabavno slušati, između ostalog, i o tome kako se ponašao, kako je izgledao, što je jeo Karl Ove Knausgaard tijekom intervjua za domaće medije, o čemu raspravljaju svjetski prevoditelji Harukija Murakamija u svojoj grupi na WhatsAppu, kako komuniciraju Elena Ferrante i njezina hrvatska prevoditeljica, zašto su propali redom svi nakladnici u jugoistočnoj Europi nakon što su objavili Harryja Pottera…
Mi se malo stariji sjećamo vaše poznate emisije "Veliki vrisak" na RVG-u, u kojoj ste još prije 30 godina promovirali demo bendove. Po čemu vi pamtite tu emisiju?
To mi je jedan od najslađih grijeha mladosti. Moj prijatelj Boro Kokan i ja imali smo sreću doći na radio u vrijeme kada se on u nas dramatično mijenjao. Današnjim slušateljima je to možda teško zamisliti, ali do tih osamdesetih radio je bio medij razmjerno konzervativnog, uštogljenog leksika, intonacije, stava prema slušateljima… Razbucali smo sve to golemim količinama optimizma, zabave, nepretencioznosti i, ono što je najvažnije, smijeha. Mislim da smo se najveći dio emisije - baš smijali. Nije bila nevažna ni ta demo top lista gdje smo predstavljali, vjerujem, najbolju novu glazbu, glazbu koja tek dolazi, iz cijele Jugoslavije. Danas, naravno, mladi bandovi imaju kudikamo drukčije pa i bolje mogućnosti da predstave ono što rade, no tada je radio bio istinski važan. Ako se ne varam, kod nas su svoje prve snimke uopće predstavili Neno Belan i Đavoli, Plavi orkestar, Crvena jabuka… "Veliki vrisak" je doista bio neviđeno popularan, zanimljivo je da su utorkom neke škole u Zagrebu imale skraćeni šesti sat popodne da bi klinci stigli doma kako bi ga mogli slušati.
Koliko se radio promijenio od tada? Je li vam danas lakše raditi, u doba digitalne tehnologije?
U tehničkom smislu danas je, naravno, sve lakše. Lakše se montira, brže se radi… U autorskom, pak, nema nekih promjena. I tada i sada najvažnije je bilo i ostalo - imati dobru temu i autentičnu izvedbu. Nema tu neke filozofije. Radio je danas možda pomalo suzio svoje "područje borbe", uglavnom se sluša ili u autu ili na poslu, pa se tome treba prilagoditi.
Čita li se danas više ili manje nego prije pojave interneta?
Nikada se nije čitalo više nego danas. Kada samo malo zastanete i razmislite što ste sve danas već pročitali na društvenim mrežama, portalima… i koliko ste vremena na to potrošili, bit će vam jasno o čemu govorim. No koliko se kvalitetno čita - to je već druga priča. Književnost se, kao i svaka druga kreativna djelatnost, u današnjoj nevjerojatnoj, zapravo inflatornoj ponudi sadržaja također bori za svoj trenutak pažnje u glavama i srcima konzumenata. Nije joj naravno lako jer zahtijeva vrijeme i koncentraciju, no ako sudimo po popularnosti čak i ovih "teških" pisaca, poput Knausgaarda, Jonathana Franzena, Elene Ferrante (čiji tekstovi imaju i po tisuće stranica), književnost se u ovom banaliziranom, površnom svijetu ipak nekako drži, koplje ipak nije bačeno u trnje. Uz opasku da je čitanje knjiga ipak elitna djelatnost; ne podrazumijeva se da baš svi čitaju, niti su ikad svi čitali.
Posljednjih godina i sami se bavite izdavaštvom, a sve je počelo knjigom Nike Ilčić koja je praktički postala bestseler među mladima. Nastavili ste s popularnom psihologijom, ali i pop kulturom. Jesu li upravo to teme koje najviše zanimaju mlade?
To su samo neke od tema. I vani su knjige youtubera u posljednje vrijeme jako popularne, nismo u tome nikakav izuzetak. Mene svakako veseli i to da mladi nemaju problema sa svladavanjem tisuća stranica o Harryju Potteru, zato što im je to naprosto zanimljivo, kao i činjenica da su među najčitanijim autoricama u Hrvatskoj Sanja Polak i Sanja Pilić, koje pišu baš za djecu i mlade, i koje su zajedno - u 21. stoljeću - dosad prodale preko 400.000 svojih knjiga. Postoji li netko u ovoj zemlji koji je prodao toliko npr. CD-ova? Dakle, nije istina da mladi baš ništa ne čitaju, ma koliko stalno slušali o tome.
Imate zanimljivu karijeru, osnovali ste Psihomodo pop, kasnije i dobili Porin za pjesmu "Donna", bili ste dugogodišnji urednik magazina OK!, zatim autor "Briljanteena", očigledno imate puno ideja ali i afiniteta?
Kroz cijeli sam život imao tu tzv. pseću pažnju, sve živo me zanimalo, sve sam morao malo pronjuškati, probati… Iako sam sa sobom dosad nisam do kraja raščistio je li mi to vrlina ili mana. No sasvim sam siguran: zbog toga mi nijednog trenutka u životu nije bilo dosadno. Vjerujem da neće ni ubuduće.
Koji su vam daljnji planovi za emisiju, ali i izdavaštvo? Što planirate za iduću godinu?
Osim te tzv. pseće pažnje imamo još jednu vrlinu/manu: kampanjac sam. Nikad nisam bio u stanju raditi dugoročne planove, pa ni ove godišnje. Vjerujem da će u 2023. biti još zanimljivih knjiga, a čega još uz to - nemam pojma zasad. U ovo doba prošle godine ni na kraj pameti nije mi bilo to da ću se vratiti na radio, a eto - dogodilo se…
Bravo za Nevena!