Budući da smo nekada živjeli s njom u istoj državi, imali smo prilike čuti za nju, i nju samu, detaljnije i brže nego kasnija publika. Kad je sredinom devedesetih world-music žanr povukao za sobom mnoge lokalne specijalitete, glazba Esme Redžepove i albumi poput “Songs of a Macedonian Gypsy” predstavili su je novim generacijama publike koja se navukla na world-music, a s Redžepovom otkrila i novi svijet i muziku. Kao poželjna i komercijalna suradnica od 2002. naovamo snimala je s imenima u rasponu od Magazina do Toše Proeskog i Kirila Džajkovskog. Sredinom devedesetih godina romska glazba poslovno se prilagodila novim world-music multikulti modelima rada i usporedivim navalama raznog etnozvukovlja sa svih strana svijeta. Što ste bili egzotičniji, to bolje, a Esma Redžepova bila je egzotična po prirodi. Dok se Goran Bregović ukrcao na vlak romske glazbe kao popularizator žanra, Esma Redžepova godinama je bila autentičan protagonist, a Stevo Teodosievski inovator romske glazbe pune klasičnih pjesama, životnih priča i emocija koje je razumjela i internacionalna publika.
Kad su producenti filma “Borat” koristili njezinu pjesmu “Chaje Shukarije” – za koju je govorila da ju je napisala kao devetogodišnjakinja (Čaje šukarije znači “mala djevojčica”) – u novim poslovnim odnosima i Redžepova se ponašala drugačije. Mnogi su romski izvođači prije bili diskriminirani kao i stari bluzmeni i često ostajali bez autorskih honorara za pjesme koje su napisali, a drugi ih koristili kao “tradicionale”. Redžepova je protiv producenata “Borata” s članom Kočani orkestra podigla sudsku tužbu tražeći naknadu od 800 tisuća dolara za korištenje minulog rada. Na koncu se nagodila za 26 tisuća eura jer nije znala da je njezina izdavačka kuća ipak bila obaviještena o korištenju pjesme u filmu.
Romska kultura je prije svega je putujuća
No, njezin minuli rad bio je dojmljiv, kao i proputovana kilometraža, jer romska kultura prije svega je putujuća. Tijekom desetljeća karijere i putovanja snimila je oko 1000 pjesama, za mnoge je bila autorica glazbe i teksta, a među evergrinima u njezinoj izvedbi opća su mjesta “Đelem đelem, “Chaje Shukarije”, “Noćas mi srce pati” Silvane Armenulić i drugi. Tijekom godina i stjecanja popularnosti pjevala je svuda, od birtija i trgova do prestižnih svjetskih glazbenih festivala. Nikada nije “diskriminirala” ni jednu pozornicu, pa je tako prošlog ljeta večer prije nastupa na šibenskom OFF jazz i blues ferstivalu privatno nastupila u jednom šibenskom lokalu.
Upravo 2016. domaća ju je publika imala prilike vidjeti na koncertima u Šibeniku, Splitu, zadarskom Arsenalu i na varaždinskom Špancirfestu, dok je u Zagrebu nakon četiri godine nastupila u KD Vatroslava Lisinskog. Njezin prateći sastav Nune Brothers smjesom romske glazbe provučene kroz znalačku prizmu jazza i funka, sjajnom svirkom bio su vrhunski prateći orkestar po mjeri današnje percepcije world-music žanra, s najjačim adutom u glasu Esme Redžepove.
Do koje je mjere vladala scenom i publikom sjetim se kad pomislim što sam doživio kad sam pred petnaestak godina uz njezin koncertom dočekao Novu godinu u zagrebačkoj Tvornici kulture. Kao što zna publika širom svijeta, bez obzira na to htjeli se veseliti ili plakati, Esma Redžepova u svom je repertoaru i iskustvu slaganom desetljećima imala sve potrebne emotivne i izvođačke sastojke.
rip