Nije bilo pogrešno otići od Runjića, bilo je smjelo, malo bi se tko usudio

Posljednji Oliverov intervju suradniku Večernjeg lista Hrvoju Horvatu u ljeto 2016.:

Razgovaram telefonski s Oliverom Dragojevićem koji je na brodu negdje kraj Vele Luke na Korčuli, na njegovoj omiljenoj poziciji tijekom ljeta.

Znao je Oliver sva medijska zaduženja prebacivati na jesen, ali ovo ljeto mu je i radno. S Gibom predstavlja album “Familija”, 27. kolovoza nastupaju u pulskoj Areni, poslije će imati još nekoliko zajedničkih nastupa u Hrvatskoj i Sloveniji, ali Oliver neće gostovati na Gibinu koncertu u Beogradu u studenome kako mediji nagađaju.

>> Velolučani se oprostili od svog Olivera

Olivere, drago mi je da razgovaramo za novine. Znam da je posao posao, ali znam i da ljeti vama nije uvijek tako, da se volite, blago rečeno, “povući”?

Ma nije to problem, nego se ponavljam pa da ne dosadim ljudima, ali ovo će biti drukčije.

Nedavno ste u Zagrebu svirali s 2Cellos i vidjeli se s Zuccherom.

Razgovarao sam s njim taj dan, čini mi se da imate dosta toga zajedničkoga, prije svega ukus. Jeste li se vidjeli?

Jesmo, ja ga poznajem, u Splitu smo jednom igrali utakmicu protiv Talijana, reprezentacija hrvatskih pjevača protiv talijanskih. Ja sam bio kapetan naše momčadi, a on je izveo početni udarac na Poljudu.

Kapetan njegove momčadi bio je Eros Ramazzotti. Tu smo se upoznali, a sad smo u Zagrebu razgovarali.

Ma on je prije svega glazbenik, i to odličan, gledao sam na televiziji neku reportažu o njemu u kojoj je pričao o sebi, pjesmama, stihovima…

Kako vam je bilo na koncertu s 2Cellos?

Nisam navikao na toliko decibela, to je strahovita snaga koju proizvede troje ljudi, bubnjevi i dva čela. Pa još efekti i vatre, to je stvarno previše za moju dob (smijeh). To je prava buka, mladi to vole, a ja jedva izdržim.

Ulazio sam pa izlazio i bacilo bi me na zid. Kad sam izašao na pozornicu, sve se malo primirilo, jer ja drukčije sviram i pjevam, tako da je bilo malo blaže pa se izdržalo.

Hauser je oduševljen albumom s vama. Rekao mi je da bi svi Japanci pjevali Cesaricu da u Tokiju nastupe s vama. I Zuccheru je trebalo truda dok nije uspio vani, što je po vama presudno?

Ma čuj, da oni poput mene imaju hrvatski jezik u pjesmama, ne bi to tako lako išlo u svijetu, jer ljudima je stalo razumjeti pjesmu, čuti o čemu je riječ, kakve su to priče. A kako su 2Cellos instrumentalisti, to prolazi, to je univerzalan jezik. A sviraju stvarno dobro i to ti je to.

Je li vam danas lako surađivati s glazbenicima? Imali ste par velikih promjena u karijeri, ali gledao sam vas sad na Splitskom festivalu na koncertu za Momčila Popadića. Možda niste ostali isti, ali ste ostali normalni, ne zaboravljate gdje ste počeli?

Izabrao sam pjesmu koju nisam puno potrošio, jer Popadić ima jako puno dobrih stihova i puno se provlačio mojim repertoarom sa Zdenkom Runjićem. Tako da sam izabrao pjesmu koja nije puno korištena i stvarno sam uživao. Nemam ja problem s tim, kad zatvorim oči i sviram, to je potpuno drukčija slika svega.

Mene nervira ovo oko mene, puno buke, puno ljudi, puno šetanja, puno hotela, nespavanja. Onda se dogodi u meni neki kratki spoj, ali kad sam na pozornici i kad sviram, super mi je.

Gibo kaže da ćete na koncertu u Puli vi pjevati neke njegove, a on vaše pjesme, da ćete pokušati donijeti nešto novo?

Ma to uopće nije bilo sporno, u sekundi smo se dogovorili i za album i za koncerte, to nije bilo teško.

Kako ste zamislili zajedničke koncerte?

Znaš što, to nije uobičajen koncert pola-pola, to je isprepleten koncert, on i ja. Nećemo pjevati pola koncerta on, pa onda ja, jer to ne bi imalo smisla. Imamo nekoliko dueta otprije, par s albuma “Familija”, pjevat ću ja neke njegove pjesme, on moje, bit ćemo baš prijatelji na bini.

Kakvi su vam samostalni planovi? Koliko znam, pripremate solo album i prikupljate pjesme, a imate koncert u Areni Zagreb prije Nove godine?

Koncert će ipak biti poslije Nove godine, u 2017. Skupljam nove pjesme, mislim da sam negdje pri kraju i bit će to dobro. Neka se malo “potroši” ovaj Gibin i moj album pa ćemo onda vidjeti.

Kako vam je danas surađivati s autorima, znam da vam svi nude pjesme, kako nekoga odbiti?

Znaš kako je, svi dođu s preporukom da to meni sigurno odgovara, pa se prevare. Ja moram imati neku intimnu vezu s pjesmom da to funkcionira, a oni ne računaju baš na to.

Moram se vezati uz pjesmu, da to bude moja priča, zato je to problem. I kad se prepoznam u nekoj pjesmi, onda mi to paše.

Kad ste prije 20-ak godina napravili veliki zaokret u karijeri, je li vam dozlogrdilo ono otprije?

Nije, nije, nego sam imao osjećaj da mogu još nešto reći osim toga. I samo sam se obratio malo mlađim autorima, što se nije ticalo mog i Zdenkova odnosa, nego sam samo htio napraviti sebi malo drukčiju situaciju. I ništa nije bilo pogrešno, možda je bilo smjelo, ali svakako sam to htio.

Svakako je bilo smjelo, malo ljudi bi se kod nas odlučilo na takav iskorak. Toliko volim glazbu da se uvijek nađem u situaciji “ili to ili nikad više”, mora biti dobro. Htio sam napraviti nešto drukčije, mijenjao sam glazbenike, surađivao s mnogima koji nešto znače u svijetu i kod nas.

Tako da sam imao neke zanimljive suradnje koje su samo popravile stvar i dodale kvalitetu. Da stvari budu bliže onome što želim.

Je li se nakon koncerta s Antoniom Serranom i Arturom Sandovalom, koje ste imali u SAD-u, ili Olympije, Royal Albert Halla i Opere u Sidneyu, teško vratiti u normalu? Vjerojatno bi čovjek htio održavati samo takve gala koncerte?

Ništa nije teško, premda su ovakvi koncerti prestižni i drukčiji. Uvijek je veći problem tehničke prirode nego izvođačke, ono, da dođeš na pozornicu. Na ovakvim nastupima uvijek treba veliki orkestar, puno je priprema.

Ali mislim da bih ja mogao biti sam s klavirom na bilo kojoj pozornici ili dvorani u svijetu, samo da je hrvatski jezik tu.

To sam baš htio pitati, jeste li ikad razmišljali o solo turneji kao što vani rade neki od najpopularnijih pjevača?

Možda, ali ja ne znam bi li to naši ljudi shvatili. To bi bilo presmjelo za nas, zato što publika u danom trenutku traži zabavu, pa moraš izabrati pjesme koje bi zadovoljile njihove skrivene, vesele apetite.

Nisam još spreman to napraviti, a svakako bi to trebali biti prostori drukčiji od sportskih dvorana. Nismo mi još na tom nivou.

Kad biste objavili da svirate samostalno, kladim se da bi se Lisinski rasprodao u dva sata.

Pa ja sam radio onaj jedan koncert i dupli album u Lisinskom, bez bubnja, samo udaraljke i kontrabas su bili na sceni, skriveni. Jedan gudački kvartet, i to je bio koncert.

To je bilo jako dobro, jer možeš se lakše kretati, lakše odabrati pjesme, brže to ide. Ovako, kad je veliki orkestar, moraš imati sve zacrtano, puno ljudi je na pozornici i mora sve biti organizirano.

>> Neka ti je laka velolučka gruda. Adio, kapetane

Kad si sam, stvarno možeš raditi što te volja tog momenta. Poslije sljedećeg CD-a to ću opet napraviti.

Sjećam se vašeg koncerta s Elvisom Stanićem u Lisinskome prije par godina, bio je to jedan od nastupa na kojem se ozbiljno sviralo i pjevalo. Jeste li razmišljali da to ponovite?

Ove godine u Veloj Luci opet će biti dva dana Open Jazz Festivala. Doći će Antonio Serrano na usnoj harmonici, Elvis Stanić na gitari i ja na klavijaturama, i to će biti to. Festival se održava 5. i 6. kolovoza, a mi nastupamo druge večeri i jedva čekam.

>> Oliver Dragojević - Katamaran s lijesom u tišini uplovio u Velu Luku