Na daske Gradskog kazališta mladih nagrađivana glumica Nataša Janjić
stala je još kao djevojčica u rodnom Splitu. Kako je već tada dobila
pohvale starijih kolega, Nataša je u glumačkim vodama nastavila rasti.
Prije osam godina zamalo se, kao na alternativu, upisala na
novinarstvo, ali je na sreću upala u klasu od 12 studenata Akademije
dramskih umjetnosti. Iza 27-godišnje Nataše danas su brojne uloge –
kazališne, filmske, televizijske, a od jeseni se vraća na TV u seriji
“Na terapiji”.
Katarina iz filma “Sveti Georgije
ubija aždaju”, istražiteljica Martina iz HTV-ove serije “Mamutica” i
princeza u Gavellinoj predstavi “Život je san” jako su različite uloge.
Kao što ste sami rekli – jedne su poput jazza, druge poput narodnjaka.
Kako se prebacujete iz lika u lik?
– Svaki taj lik nastaje dugotrajnom pripremom i probama tako da nije teško prebaciti se. Tijelo pamti procese koje si prolazio.
Sve su one karizmatične žene koje “vladaju” u muškom svijetu. Poistovjećujete li se sa svojim ulogama?
– Nisu sve moje uloge karizmatične žene, katkad igram i neke posve
obične ljude. U svakoj je ulozi malo mene, ali posve različite mene. O
svakoj razmišljam i svaku volim na određeni način.
No i vas krasi posebna karizma. Na Cro-A-Porteru i BOK festivalu svojom pojavom ste postali glavna atrakcija?
– Hvala svima koji me smatraju atrakcijom. Meni je na BOK festivalu Bogdan Diklić bio glavna atrakcija.
Jednom ste rekli da ne volite kad vas
prljavo posuđe ili nered u stanu iz lika vrate u stvarnost. Kad padaju
maske i nastupa prava Nataša?
– Maske nosim samo na sceni. Prava Nataša sam svaki dan, u komunikaciji s obitelji, prijateljima, na ulici, pred susjedima...
Kakvi ste u privatnom životu?
– Prirodna. Poznata sam po tome da se šalim prvenstveno na svoj račun,
pa je valjda ljudima ugodno biti u mom društvu. Budući da mi se dnevni
raspored svodi na jurcanje, ispušni ventil nalazim u ženskim kavicama
ili ručku, odlaskom na neki koncert, predstavu ili putovanje. To je
najčešće potpuno neplanski i uvijek se vratim s odmakom od svih
problema, potpuno odmorena. Tada dišem punim plućima i to sam prava ja.