POKOJNA BAKA KAO PRIVJESAK, Krematorij (studeni 2024.)
Kad bih sreo samog sebe. Nisam siguran da bih se prepoznao. Neki dan čvrsto odlučim da ću, nakon blagdanskih šetnji po Mirogoju i Krematoriju, malo predahnuti od susreta sa spaljenima i pokopanima. Jaka mi odluka. Jer mrtvi su obilježili i tjedan iza mene. Spuštajući se na sahranu prijatelja Sablića niz one strme štenge što vode prema Krematoriju. Šok! Jedna starica pade. I polomi se. Vlaho Srezović i ja prisjetimo se zadnje spike s bivšim gradonačelnikom Bandićem na Krematoriju.
– Umjesto zlatnih zahoda mogel bi napravit ovdje pokretne štenge i natkriti ih – rekoh mu tada.
– Imaš praf. Imaš i moju reč da bumo to brzo napravili – obeća na hercegovačkom kajkavskom. Reče i nekoliko dana poslije ode na osobno upoznavanje sa svecima iz katoličkih kalendara. Spuštajući se do Sabljinog odra sjetim se i našeg zajedničkog prijatelja, glumca Mladena Budišćaka. Otkako je otišao, fali mi ona njegova rečenica s kojom bi mi u birtiji Gavelle počinjao dan.
– Novinarčiću, zemi olovku i papir i zapiši kaj bum ti rekel da u tvom tekstu napokon morem pročitati nekaj pametno i duhovito.
Kad su ga otpelali gore, kao da se odlomil komad Trešnjevke. Na Krematoriju srećem Matu Banovića i Ivu Nemčića. Kvartovske senatore.
– Ovo mi je već peti sprovod u studenom – reče Ivo.
– Meni četvrti – doda Mato. Ivo vodi 5:4.A onda me naježi priča kako od pepela pokojnika moš napravit dijamant. Tako da voljenu baku možeš nositi na privjesku za ključeve. Pa ak ih zgubiš. Zgubil si najmilije. Treća je godišnjica od smrti našeg prijatelja Željka Čimbura. Otići na Mirogoj i zapaliti svijeću. Ili otići kod Slaveka. Zapaliti vatru. I okrenuti janjca. Pogodite što smo odlučili. Na koncu konca i Željko bi, da nas škica odozgo, blagoslovio drugu odluku. Janje je bilo sjajno. Mlado vino bajno.
GALERIJA Prvu voditeljicu 'Ljubav je na selu' danas bi rijetko tko prepoznao! Imala je nesvakidašnji hobi koji inače obožavaju muškarci
KAD KAFKA PADNE, Galerija Kranjčar (studeni 2024.)
Nemojte me krivo shvatiti. Franz Kafka uvijek mi je bio dosadan pisac. I foler. Čuj, želio je zapaliti sve svoje rukopise. Što se mene tiče. Mogao je. Bar se ne bih mučio s "Procesom". Kojeg je Welles pretočio u loš film. Ali tko sam uopće ja. Da kakam po Kafki. I da nije mog prijatelja Dimitrija koji je povodom 100. godišnjice od Franzove smrti, u galeriji Kranjčar, s Joškom Tešijom upriličio zanimljiv performans, ne bih imao blage o jubileju meni dosadnog pisca. Elvira Kranjčar puštala je glazbu. Joško se pretvarao u kukca. A ja sam razgovarao s piscem Zlatkom Krilićem.
– Dugo nisi imao promociju – šapnem.
– Završio sam roman "Čovjek koji je naslikao Tita".
?
– Glavni lik je naš pokojni frend, slikar Boris Švaljek. Za vrijeme Juge u birtiji na jednom otoku skinuo je sa zida Titovu sliku vičući da taj tu nemre visit. Dežurne špije odmah su zvrcnule muriju. I kad su stigli, Švaljek je već nacrtao Titov portret objašnjavajući da ne može ovako loša Titova slika biti na zidu. Objesio je svoj portret Josipa Broza. To je naravno samo početak priče.
I dok mi spikamo, strovali se Kafka sa zida. Pokušavaju ga namjestiti Elvira i Dimitrije. Ne ide. Iz gomile ljudi izroni dvometraš. Stane na stolicu. I namjesti Kafku. On opet tresne na pod. K'o kukac kad ga zviznem novinama na zidu. Ponovno namještanje. Ovaj put uspješno.
– Sutra je u galeriji Amira Medunjanin. Buš došel – reče mi na razlazu Elvira.
– Ona mi je draža od Kafke – uzvratim. Nakon Kafkinog kukca. I Dimitrija. U galeriji sevdah. Nije loš koktel.
OD ZAHODA DO PROBA I PREMIJERA, Komedija, Gavella (studeni 2024.)
Iskreno, pojma nisam imao da je 19. studenoga bio naš dan. Dan muškaraca. Tek kad se taj datum prošetao našim životima. Saznam da je posvećen nama – muškarcima. Ako nas uopće ima. I onda mi jedna frendica šapnu da je UN isti datum proglasio danom zahoda. Baš simpa. Zahodi i muškarci. Razmišljam je li ijedna žena ili djevojka svom mužu ili dečku darovala, tog dana, ružu, bocu vina, kravatu ili bar WC papir. Ne vjerujem. Meni žao što na školjku u zahodu ne stavih mali buketić. Koliko sam samo lijepih trenutaka proveo u njenom krilu. Iz znatiželje pitao sam redom znance i prijatelje.
– Znate li što znači zahod i WC?
Nitko. Ama baš nitko nije imao blage. Pronjuškao sam malo po enciklopedijama i sveznadarima. I pronašao značenja. Zahod se zove zahod jer je, u ne tako davno vrijeme, bio uvijek iza kuće na zapadnoj strani. Otud zahod. A WC? I to sam brzo dešifrirao.WC iliti water closet znači doslovno – vodeni ormarić. Ma ode mi ova priča u vražju... Treba brzo povući vodu. I napustiti filozofiranje o zahodima. Otkrit ću vam još samo to da sam najduhovitiji natpis na šekretu vidio u restoranu "Pri peći". Na jednim vratima je pisalo: BLA-BLA Na drugima: BLA-BLA-BLA-BLA Svi su, naravno, iz prve pogađali koji je muški, a koji ženski WC. Morao sam napustiti zahode i krenuti put grada po zanimljivije priče. U tramvaju moj susjed Darko Janeš.
– Susjed, kam ćeš?
– Na "Susjede"!
– Ma daj, ozbiljno te pitam.
– A ja tebi ozbiljno odgovaram. Imamo u Kerekeš teatru 80-u izvedbu "Susjeda". To ti je u biti nikad snimljena 181. epizoda TV-serije "Susjedi" koju je dopisal Ljubo. Tu se svi na kraju oženimo.
– Pozdravi ekipu!
– Bum. Pozval sam na predstavu Zlatka Puntijara i suprugu, a nis imal pojma da je rasprodana pred 2 tjedna. Bum ih smjestil na službena.
S društvom sam, nakon dulje vremena, svratio na piće u Komedijin kafić. Tamo Ervin Baučić, Đani Stipaničev...
– Traju probe "Jadnika" – rekoše mi. I pade dogovor za skitanje vinskim cestama. Vrag mi nije dao mira pa provirim i u novootvoreni klub Gavelle. Unutra Čabraja, Tintor, Modrinić... Na trenutak pomislim da sam teleportiran u Osječki HNK.
GALERIJA Znate li tko je ovo? Pogledajte kako se naša bivša voditeljica mijenjala tijekom godina
– Generalka je "Sokola". Nakon osječkih slijede zagrebačke predstave – objasni mi Miroslav Čabraja. Nailazi u škrlaku Duško Modrinić koji igra ciganina Šabana.
– Kad je svadba? – pitam ga.
– Jedne subote – zagonetno će. Naime, ravnatelj drame osječkog HNK u emotivnoj je vezi sa Sonjom Kovačić, ravnateljicom Kerempuha.
– Romansa traje? – uporan sam.
– Naravno da traje – reče veselo i ode put scene. Eto i ravnatelja Gavelle Dražena Ferenčine. U prepolovljenom izdanju.
– Koliko si ih skinuo? – pitam.
– Više od 10 kila – uzvrati. I naruči crno za starog prijatelja. A kad je crno ispred mene. Ništa me više ne zanima. Ni zahodi. Ni "Jadnici". Ni "Sokoli". Crno je vječna inspiracija. Samo za sebe. U tekućem stanju.
VIDEO Sandra Bagarić zgrozila je pratitelje fotografijom s putovanja