Nedavno gostovanje Norah Jones na ljetnoj pozornici Opatije ponovno je podsjetilo na pjevačicu za klavirom koja je strelovitim probojem prvim albumom "Come Away With Me" 2002. započela jednu od najuspješnijih karijera u pop glazbi dvijetisućitih. Norah Jones pripadala je najmlađoj generaciji američkih pjevačica koje su pop-stars samosvjesno željele zamijeniti pozicijom cijenjenih izvođača glazbe na razmeđu jazza, soula, countryja i rhythm and bluesa. I u tome je uspjela preko svih očekivanja već prvim albumom prodanim u višemilijunskoj nakladi, što joj je ostavilo prostora za uspješan rad sve do danas.
Na samom početku u glazbi Norah Jones podjednako su mogli uživati poklonici Sade, Nicka Drakea ili Charlieja Richa, dok je produkcija iskusnog znalca Arifa Mardina savršeno uokvirila glazbeni amalgam napravljen po svim pravilima žanra okrenutog korijenskim idiomima. Budući da je Norah Jones kćerka Ravija Shankara, čini se da je genetski kod ipak presudno odredio njene glazbene sposobnosti. Već su tada, odmah na početku karijere, obrade pjesama "Cold, Cold Heart" Hanka Williamsa i "Turn On Me", poznate iz repertoara Nine Simon - koju je Norah Jones otvoreno navodila kao uzor, a i inače je djelovala kao sljedbenik koji utjecaje Ette James, Billie Holiday i Carole King nastoji spojiti u jedno - ili Nick Drakeove "Day Is Done" i usporene verzije "More Than This" Roxy Music prilično jasno pokazivale rastezljivost njenog radnog prostora.
I već je tada bilo jasno da imamo posla s pjevačicom koja, iako je imala samo 22 godine, nije željela biti ničija lutka na koncu. Brojne suradnje s kolegama u kojima je Norah Jones kasnije sudjelovala čine još jedan dio njene karijere koji pokazuje koliko se dobro uklopila na svjetsku scenu, na kojoj je uknjižila možda i najveći broj druženja s nekima od najprestižnijih imena. Taj dio njezinog rada ostao je pomalo sa strane, iako baš on pokazuje koliko su najpoznatiji glazbenici prihvatili novu autoricu dvijetisućitih.
Odmah na početku karijere prošla je kroz poznatu televizijsku emisiju Joolsa Hollanda, skupa s legendama poput Jimmyja Cliffa ili Edwina Starra i tada friških imena poput Badly Drown Boy ili Stereophonics. Zatim je njen veliki poklonik Willie Nelson na pozornicu njujorškog Beacon Theatrea doveo prestižnu listu gostiju na kojoj se Norah Jones našla u društvu Raya Charlesa, Erica Claptona, Elvisa Costella, Wyclef Jeana, Diane Krall, Paula Simona, ZZ Top, Shanie Twain, Leona Russella, Stevena Tylera iz Aerosmitha i drugih.
Spomenuta Diane Krall, koju smo također gledali u Hrvatskoj, nedavno u Lisinskom, a prije toga i u Ciboni i na opatijskoj Ljetnoj pozornici, bila je vodeća klavirska zvijezda do dolaska Norah Jones, s kojom dijeli puno toga zajedničkoga.
Drugim albumom "Feels Like Home" Norah Jones opet se mogla osjećati kao kod kuće, pokazavši da se nije radilo o čudu jednog hita. Približila se najširem auditoriju, a nakon (tada) 18-milijunske naklade "Come Away With Me" nikome nije bilo jasno zašto je tako mirna i intimistična glazba odjednom postala omiljena milijunskoj publici, pa su i glasači Grammyja debitantici prethodne godine dodijelili čak osam nagrada.
Slava joj nije lupila u glavu, dobitnu formulu (još) nije trebalo mijenjati, pa niti legendarnog producenta Arifa Mardina. Na drugom albumu već se pojavio otklon prema countryju u duetu s Dolly Parton "Creepin' In" i u preradi Tom Waitsove "The Long Way Home". Garth Hudson i Levon Helm iz The Band gostovali su u "Bessie Smith" od The Band, a kao i gostovanja, izbor obrada govorio je puno o ukusima Jonesove. Nina Simon dozvana je u sjećanje obradom Duke Ellingtonove "Don't Miss You At All", dok je raniju obradu Nick Drakeove "Day Is Done" ovdje zamijenio osvrt na Townes Van Zandtov "Be Here To Love Me".
U trenutku dok je film "Zapravo ljubav" u domaćim kinima cimao emocije svih sklonih romantici na tragu "Notting Hill Gatea", Norah Jones našla se na albumu s glazbom iz filma, s imenima u rasponu od Otisa Reddinga i The Beach Boys, preko Texas, Dido i Joni Mitchell. Na svom albumu dueta "Genius Loves Company" Ray Charles pozvao je i Norah Jones, a jednoj od najvećih ikona popularne glazbe u goste su uz nju navratili I B.B. King, Natalie Cole, Diana Krall, Elton John, Bonnie Raitt, Van Morrison, Gladys Knight, James Taylor i još neki.
Klavirskim jazzom Norah Jones i soul manirizmima Joss Stone, dva stara žanra doživjela su početkom dvijetisućitih uspjeh na top listama kojemu se malo tko nadao. Norah Jones na kraju je postala i dio stardoma, što je samo dokazalo kako diskografska industrija žudi za novim zvijezdama i nastoji ih stvarati bez obzira na, u slučaju Jonesove, pomalo sramežljivu glazbenicu koja ne voli puno pričati, čak ni kad je bila glavna slavodobitnica na dodjeli Grammyja.
Njen drugi koncertni DVD snimljen je u Ryman Auditoriumu u Nashvilleu 2004., nakon prvog dvije godine ranije. Izbor veće dvorane pokazivao je koliko je porastao tržišni potencijal Norah Jones, kao i široki izbor gostiju, među kojima su bile Dolly Parton, Gillian Welch, David Rawlings, Richard Julian i Kevin Breit. Norah Jones pojavila se i na albumu "Jacksonville City Lights" Ryan Adams, koji je u duetu s njom "Dear John" pokušavao pronaći "svoju" Emmylou Harris, iako mu je Lucinda Williams bila bliža opcija. Tih godina na sceni pojavio se i Amos Lee čiji je prvijenac "It's Me" producirao basist Norah Jones Lee Alexander, a Jonesova se s klavirom i orguljama pojavila u dvije pjesme.
U tadašnjoj pop glazbi dva su se modela ženskih primadona iskristalizirala kao potencijalno komercijalna na tržištu; jedan jačeg plesnog naboja, potaknut groznicom novog R&B-ja, dok je drugi bio izazvan golemim uspjehom Norah Jones. Njen utjecaj osjetio se i kod nas, jer su joj sličila i dva debitantska albuma pjevačica Lee Dekleve i Suzane Horvat.
Zatim je postava The Little Willies predstavila najtiražniju pijanisticu dvijetisućitih u "off" izdanju, na privremenom radu unutar zabrana country glazbe. Honky-tonk stilizacijama i elegičnim baladama skoro u cijelosti bio je posvećen prvijenac postave u kojoj se nalazio i Amos Lee, njen basist/autor iz redovite prateće postave, a pored drugih glazbenika sudjelovao je i newyorški kantautor Richard Julian na čijem je prvom albumu sudjelovala i sama Jonesova.
VEZANI ČLANCI:
Nakon toga Norah Jones radno se družila sa saksofonistom Rolling Stonesa Timom Reisom koji je nakon Bossa nova posvete Rolling Stonesima, albumom "The Rolling Stones Project", pjesme Jaggera i Richardsa izmjestio na jazz teren. Podjednako profitirajući od poznatog autorskog materijala Jaggera i Richardsa i nadahnute instrumentalističke obrade, Riseu su se u jazz obradama Stonesa među ostalima pridružile Sheryl Crow, Lisa Fischer, i Luciana Souza, te Norah Jones u "Wild Horses".
Willie Nelson i Wynton Marsalis prvo su objavili zajednički album "Two Men With The Blues", a očito ugodno druženje i dobar učinak potaknuli su ih na idući projekt "Here We Go Again: Celebrating The Genius Of Ray Charles", na kojem im se priključila i Norah Jones s kojom je Nelson već ranije snimio naslovnu pjesmu "Here We Go Again" na svom albumu "American Classics". Bonnie Raitt, poznata po dugogodišnjem trudu honoriranja zasluga izvornih bluzmena, na svom je koncertu "Bonnie Raitt And Friends" pozvala mlađe goste kojima blues i etnička glazba također kola žilama, a uz Bena Harpera, Keb' Mo'-a i Alison Krauss pojavila se i Norah Jones. Stari dobri Rim i njegova filmska povijest bili su inspiracija na temelju koje su Danger Mouse i Daniele Luppi sagradili glazbu na albumu "Rome". Putem su im se pridružili Jack White i Norah Jones i dobili smo projekt protiv kojega Fellini i Leone ne bi imali ništa protiv. Ženski dio rimske price ispričala je Norah Jones, a pjesme "Season's Trees", "Black" i "Problem Queen" pokazivale su koliko je sposobna dati izvan glazbenih okvira koje obično povezujemo s njom.
Sličnom transžanrovskom taktikom poslužila se i postava Robert Glasper Experiment na albumu "Black Radio" na kojemu se zvuk jazza miješao s hip hopom i rhythm and bluesom. Glasper se dugo vremena bavio i jazzom i hip-hopom, surađivao s Q-Tipom na njegovom albumu "The Renaissance" gdje je bio i koautor singla "Life Is Better" na kojem je pak gostovala Norah Jones. I na kraju, tko se ne sjeća sjajnog dueta Jonesove s Keithom Richardsom kad su na koncertu u počast Gramu Parsonsu sjajno izveli njegovu baladu "Love Hurts", a Jonesova pokazala da se i u toj neočekivanoj duet kombinaciji osjeća kao riba u vodi.
VIDEO Hiljson Mandela odbio duet sa Severinom: 'Ostao sam razočaran'