Hrvatska blues atrakcija Sunnysiders prije tri godine objavila je album "The Bridges" koji je oduševio ne samo domaće i regionalne zaljubljenike u blues, već i svjetsku kritiku. Sve to potvrdili su brojni specijalizirani blues magazini diljem svijeta s objavljivanjem recenzija punih hvalospjeva, ali i uvrštavanjem singlova sa spomenutog albuma na brojnim radijskim top listama, ali i blues playlistama na Spotifyju te ostalim streaming servisima. Sada, tri godine nakon objave svog hvaljenog prethodnika i nedavno objavljenog optimističnog singla "Shake and Shiver" Sunnysiders su nas počastili novim albumom "27 Stitches". Boris Hrepić Hrepa je sa suprugom Antonijom Rolom i Lukom Banićem napisao pjesme, a nama je tkrio kako je nastao album.
Tri godine nakon hvaljenog albuma "Bridges" izdali ste album "27 Stitches". Koliko je teško bilo nakon uspjeha prvog albuma koji se slušao u cijelom svijetu pisati pjesme za novi album?
Pisanje novih pjesama meni osobno ne spada u nešto što može biti teško, meni je to primarni umjetnički poriv i za to uvijek imam istu količinu volje i energije, stvar je uvijek u okolnostima u kojima same pjesme nastaju. Okolnosti u kojima su pjesme za 27 Stitches nastajale bile su drastično drugačije od onih za The Bridges. Pjesme su drugčije al to je prirodno, pa i poželjno. Hoće li one ponoviti uspjeh prethodnog albuma nije bio povod, mi smo dali sve od sebe.
Kako su nastale pjesme za album? Tijekom rada na njima upoznali ste Luku Banića, koliko je on donio toga u bend?
Pjesme uglavnom nastaju da ja doma čačkam nešto po gitari, tražim prvo neku harmu ili rif, i krenem s tekstom. Rola u prolazu stanom uvijek nešto dobaci ili me usmjeri, prilagodi i poboljša melodiju. S Lukom smo se u doba korone malo više družili i pozvali ga u bend bez da smo uopće zasvirali zajedno, neka se njegova stvaralačka i sviralačka energija uvukla lako, sigurno je tome pomogla i interesantna činjenica da svo troje imamo obiteljske korijene u istom malom selu ili bolje rečeno zaseoku Dolac Donji u Poljičkoj republici. Krv nije voda. Luka je za dvije pjesme skladao glazbu, a njegovo strastveno i emotivno sviranje električne gitare je pojačao emotivni dojam pjesama. S nama su i Miha Vlah i Tomi Novak, dva izvanserijska blues i jazz glazbenika, njih smo Rola i ja upoznali u Memphisu 2011. i pola sata nakon upoznavanja zasvirali smo na vrhu nebodera s pogledom na Mississippi i Beale Street. Broj 1 lokacija za blues upoznavanje.
Svijet se dosta promijenio u posljednje tri godine nakon pandemije korone, a o tome govore i pjesme na vašem novom albumu. Koliko je pandemija utjecala na vas glazbenike?
Pandemija je utjecala na svako živo biće na svijetu, a na nas glazbenike, čiji se rad zasniva na druženju i direktnom dijeljenju energije s publikom, posebno. Dosta se njih pogubilo za vrijeme pandemije a i poslije nje. Sunnysidersi, a i Daleka obala, su evo hvala Bogu preživjeli te i svirali i stvarali i snimali za vrijeme pandemije. Ti postkoronarni sindrom koji je promijenio mnoge ljude uvukao se u naše pjesme i ovo je album s najmanje ljubavnih pjesama od svih do sada.
VIDEO: Bili smo na snimanju novog game showa HRT-a i vratili se u prošlost s poznatim Hrvatima
Tko je najviše utjecao autorski na vas? Na prvom singlu "Shake And Shiver" primjetan je utjecaj bluesea iz 70-ih poput Joea Cockera?
Na mene osobno kao autora najviše su utjecali Tom Waits, Leonard Cohen, JJCale i Marijan Ban. U proljeće 1991. obradio sam i adaptirao na engleski desetak pjesama Daleke obale, te ih snimio u svojim aranžmanima u stilu Tom Waitsa i to je nekako utrlo put mom autorskom blues izričaju. A izražavati na engleskom mi je nekako lakše nego na materinjem, prve pjesme koje sam napisao uopće su bile na engleskom. Jedna od njih, koju sam napisao zajedno sa svojim prijateljem Denisom Bižacom 1981. i koja se Roli oduvijek sviđala, je na ovom albumu.
VEZANI ČLANCI:
"The Bridges" ste miksali u Memphisu a novi album u Parizu. Kako ste se odlučili za Pariz, kako je bilo?
Pariz je za mene uvijek bio glavni grad svijeta što se umjetnosti tiče, kao mladi slikar maštao sam da slikam na Montmartru. Rola i ja smo tijekom naših blues putovanja svijetom stekli nekoliko krasnih prijateljstava s parižanima tako da se Pariz sam nametnuo. Naša avantura u Parizu sigurno je je jedna od lijepših koje smo doživjeli, sva je bilo tako intezivno, točno onako kako smo od Pariza očekivali. Jednu sam noć proveo u taksiju tražeći po Parizu hitnu zubarsku kliniku trpeći najgoru bol koju sam u životu doživio no i to je sad nezamjenjiva uspomena. Pariz liječi svaki bol.
Gdje ćete predstaviti album, gdje sve svirate?
Trenutno radimo na promociji albuma po blues radio postajama širom svijeta, prve reakcije su odlične. Imamo dogovorene neke nastupe u Sloveniji, Slovačkoj, Češkoj i Njemačkoj al glavna nam je želja napraviti koncernu promociju tu doma, promociju The Bridges nismo imali zbog nesretne korona situacija pa moramo to sada nadoknaditi.
Koliko je blues danas popularan u svijetu? Sudeći po onom što svake godine gledamo na Thrill Blues Festivalu čini se da je itekako popularan?
Blues bilo gdje na svijetu nije popularan toliko kao što je bio 60tih godina prošlog stoljeća no blues publika je vjerna i uporna tako da i danas ima dosta oaza gdje je blues i dalje cijenjen onoliko koliko zaslužuje.
Što nam novo pripremate u Trilju za iduću godinu?
Pripreme su počele prvi dan nakon što je prošli Thrill Blues Festival završio, letvica je dignuta i cilj je održati nivo kvalitete, neki su izvođači već dogovoreni, s drugima su još pregovori. Kad bude program spreman vi ćete ga prvi doznati.
Vaša djeca Eta i Ante sada već dobro sviraju. Hoćemo li i njih uskoro vidjeti na pozornici s vama?
Eta i Ante su ovo ljeto nastupili u Trilju i na Blues Kampu Lonjsko Polje, nastupamo kad se prigoda ukaže. Imamo neke planove i želje da u skoroj budućnosti snimimo jedan obiteljski album, pjesama imamo, al polako, škola i sportske aktivnosti su a i igra su i dalje na prvom mjestu.
VIDEO: Anđa Marić otkrila da je imala 19 godina mlađeg ljubavnika: 'Za njih je zrela žena sveti gral'