Dva dana nakon vjenčanja, Vanda Winter govori o mjuziklu Mamma Mia koji će s kazalištem Komedija izvesti u varaždinskoj Areni 18. prosinca. Lijepa glumica i pjevačica u subotu se, podsjetimo, udala za nogometaša Ivana Parlova.
Pred vama je nastup u Areni Varaždin s mjuziklom Mamma Mia. Znamo da vam to nije prvi nastup u baroknom gradu, pa što ovog puta očekujete od varaždinske publike?
Očekujem da se svi zajedno dobro zabavimo! Da uživamo u glazbi, simpatičnoj priči i dobrom raspoloženju.
Kako vam je igrati ulogu Sophie Sheridan s kojom ste prošli gotovo cijelu Hrvatsku? Postoje li bolji i lošiji dani ili si glumci ove druge ne smiju dopustiti?
Sigurno postoje bolji i lošiji dani, ali to je najčešće nešto što znamo i osjetimo samo mi. U pitanju su nijanse koje publika koja predstavu gleda po prvi put, rijetko može primijetiti. Poanta profesionalizma naime i jest u tome da se zadrži određeni nivo, čak i u najgorim uvjetima. No, ako se i dogodi ta očita greška, a događa se - kaže internet - čak i onima za koje smo mislili da su nedodirljivi, potrebno je znati da je kazališna predstava za razliku od filma, živi organizam. Kao i da su glumci na sceni jednako tako ljudi od krvi mesa. I upravo je ta krhkost - najveća ljepota izvedbe uživo.
Kao glumica i pjevačica gostovali ste u brojnim predstavama, mjuziklima, serijama, koncertima, TV show-ovima..... Iako kazalište navodite kao svoj prvi poziv, raduju li vas angažmani i izvan tih okvira i što su vam oni profesionalno donijeli?
Raduju me, kako ne? Donijeli su mi širinu, neovisnost, pa i nova iskustva koja opet mogu implementirati u kazališni svijet, zašto ne?
Kako se nosite s pojačanom pažnjom medija i javnosti i što smatrate prekretnicom u karijeri koja je tu pažnju usmjerila prema vama?
Mislim da se dobro nosim, jer se trudim ostati prizemljena i racionalna oko svega. Znam da je ta pažnja samo popratna pojava nekih važnijih odluka koje sam donijela u svezi sa svojom karijerom, pa i egzistencijom. I nastojim je tako i shvaćati: kao sredstvo, a ne kao cilj. Prvi susret s medijskom pažnjom i izlazak iz potpune anonimnosti dogodio mi se još kao mladoj pjevačici, ali zahvaljujući godinama koje sam kasnije upotrijebila za svoje obrazovanje i nadogradnju, prava prekretnica je došla nešto kasnije. To je recimo bila izvedba Ave Marie na svečanosti ulaska RH u EU, koju su onda nadalje potvrdili tv projekti koji su uslijedili.
tako imbicilan naslov članka neću niti komentirati...