U travnju 2012. Belgijac Raf Simons dolazi na čelo slavne, pariške modne kuće Dior. Bio je to spas u zadnji čas, nakon što je kuća Dior morala, zbog pijanih (vjerojatno i drogiranih) rasističkih i antisemitskih ispada u jednom pariškom kafiću, otpustiti zločestog (i genijalnog) dečka svjetske mode Johna Galliana. Prepoznavši odlično filmsku robu, u tom trenutku scenarist i redatelj Frédéric Tcheng počinje snimati svoj slavni dokumentarni film “Dior i ja” koji prati nastajanje prve kolekcije koju je Simons kreirao za Dior i način na koji je ona predstavljena javnosti. Film, koji je premijeru imao 2014. godine, ujedno je i jedan od najboljih modnih dokumentaraca svih vremena, karizmatičan i nadasve zanimljiv, ali ono što zapanjuje način je na koji se osobnost Rafa Simonsa podudara s karakternim osobinama samog Diora, koji je bio sramežljiv, blag i povučen čovjek, kreator koji je profesionalno izvodio čuda, ali je u sebi “umirao” kada se trebao pokloniti publici na kraju revije. Dior je uvijek govorio da mu ta muka zapravo raste s jačinom ovacija koju je dobio za pokazanu kolekciju, a sudeći po načinu na koji Raf Simons ne želi izaći pred publiku, čini se da je Dior, godinama nakon svoje smrti, u mladom Belgijcu dobio svog istinskog nasljednika.
No, tko je čovjek koji je stvorio “ženu cvijet”, kreator kojem je modna kritika 1947. napisala da je spasio Pariz te grad izmučen nacističkom okupacijom i teškim uvjetima života neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata iznova pretvorio u centar svjetske mode?
Christian Dior rođen je 21. siječnja 1905. godine, u Granvilleu, gradu na obali Francuske, u Normandiji. Njegova obitelj je bogata, otac mu je vlasnik tvornice umjetnog gnojiva i imaju petero djece. U svim tekstovima o Dioru nalazi se i podatak da je obiteljska kuća smještena na samoj obali mora, u prekrasnom vrtu prepunom cvijeća, kao i to da je imala (ima je i danas) sivo-ružičastu fasadu. Nije to trivijalni podatak iz njegove biografije, jer te prve slike djetinjstva za Diora su bile vječna inspiracija i cijelu je karijeru inzistirao na ružičasto-sivoj paleti boja u svojim kolekcijama. Bio je on i jedino dijete koje je uspjelo otopiti hladno srce vlastite majke, koja je bila izuzetno stroga prema djeci, a kako je Christian s njom dijelio njenu najveću ljubav, onu prema cvijeću, tijekom dugih sati koje su proveli zajedno radeći u vrtu stvorio je posebnu vezu s majkom i postao njen miljenik. Njoj u čast, u danima najveće slave, nije izlazio iz kuće a da u rupicu na reveru svog sakoa ili kaputa ne stavi cvijet đurđice, mamim najdraži cvijet i miris. A upravo su đurđice sama bit njegovog prvog parfema Diorissimo, koji je lansirao 1956. godine.
O cvijeću je razmišljao i kada je radio na svojoj prvoj (ujedno i najslavnijoj) kolekciji koja je te 1947. godine bila šok za cijeli svijet. Dior je želio stvoriti “ženu cvijet”, te je govorio: “Sva odjeća koja nosi moj potpis mora bit jedinstvena, mora imati nježnu, konveksnu liniju ramena, finu zaobljenu liniju grudi, struk tanak i savitljiv kao stabljika cvijeta, široku liniju bokova, nakon kojih se model otvara prema dolje baš poput čašice cvijeta”. I uspio je u tome. Kolekciju, koju je on nazvao “Corolle”, danas cijeli svijet prepoznaje i slavi kao “New Look”, jer tim ju je riječima opisala Carmel Snow, te 1947. godine urednica časopisa Harper’s Bazar.
Bila je to kolekcija koja je dokinula siromaštvo u modi i izgled koji je dominirao tijekom dugih i teških ratnih godina, kada ne samo da nije bilo dovoljno tkanina za raskošnu suknju krojenu u puni krug, već je takva suknja bila i krajnje nespretna ženama koje su u tim godina preuzele radna mjesta muškaraca koji su bili u ratu. A žene su se tada i same borile u ratu, bile članice pokreta otpora u okupiranim dijelovima Europe ili bile bolničarke na prvim crtama bojišnice. Kada su vidjele Diorov “novi izgled”, žene su se ponovno sjetile kako je divno voditi život u kojem mogu biti nježne, ženstvene, elegantne, raskošno putene... Ili (ako ne ide drugačije) kako je lijepo maštati o takvom životu, makar u vlastitom ormaru imale tek jednu raskošno široku suknju i pripadajuću jaknu nevjerojatno stisnutu u struku. Dior je svoj New Look stvorio vještim krojevima, ali i još vještijom konstrukcijom odjeće, jer u svoje je kreacije umetao kosti i žice te koristio slojeve tkanine kako bi postigao tu željenu siluetu cvijeta. Najvažniji je bio uski struk, i sve su haljine (kostimi i kaputi također) bile jako pripijene u gornjem dijelu ženskog tijela te jako odmaknute od tijela u predjelu bokova, a izgledu cvijeta i okruglom dojmu cijelog modela dodatno je pridonosio i naglašeni rub odjeće. Iako su se isprva bunile nad suknjama koje im drastično skrivaju noge, žene cijelog svijeta nisu odoljele toj diorovskoj modnoj čaroliji, koja je bila toliko jaka da je u samo nekoliko godina Christian Dior izgradio modno carstvo u kojem je za njega radilo nekoliko tisuća ljudi.
No, u mladosti, iako je svake godine šivao karnevalske kostime za cijelu obitelj, Dioru nije padalo na pamet da se posveti modi. Sanjao je o karijeri arhitekta, što je, ako ćemo pravo, kasnije i ostvario jer njegove su kolekcije “građene” i po nekim arhitektonskim pravilima. Ali roditelji su za njega željeli nešto “solidnije”, maštali o sinu koji će završiti u diplomaciji, pa je tako upisao Fakultet političkih znanosti. No, bile su to vesele dvadesete godine u Parizu, gradu umjetnika, gdje Dior zajedno s prijateljem otvara umjetničku galeriju u kojoj izlaže djela Picassa, Matissea, Dalíja... Uspjeh je velik, ali i ubrzo nestaje kako se nacistička prijetnja nadvije nad cijeli svijet. Obitelj Dior pogađa cijeli niz nesreća: otac bankrotira nakon propasti tvornice, majka umire od trovanja krvi, mlađi brat završava u ludnici... U konačnici Christian 1934. obolijeva od tuberkuloze, ali u pomoć priskaču prijatelji koji mu plaćaju liječenje. Kada se godinu dana kasnije vraća s Baleara kao potpuno zdrav čovjek, počinje modni dio njegove (i svjetske) povijesti, a prve skice koje radi su skice za šešire. Počinje raditi u modnoj industriji i odmah privlači pažnju, ali tada stiže i poziv za vojsku. Na sreću nije bio na prvoj crti bojišnice jer je vojsku služio u građevinskom bataljonu, a nakon kapitulacije Francuske bježi u Provansu, gdje njegova sestra sudjeluje u Pokretu otpora, a on neko vrijeme preživljava radeći kao poljoprivrednik.
Nakon rata sreća mu se konačno nasmiješila, njegove modne ideje prepoznaje tada moćan proizvođač pamučnih tkanina Marcel Boussac. On mu pomaže da osnuje modnu kuću Christian Dior, koja je otvorena 1946. godine. Sam Dior kasnije je pričao: “Kada sam vidio radnike kako stavljaju tablu s mojim imenom na vilu u Avenue Montagne, pomislio sam: Da je moja majka živa, nikada se ne bih usudio ovo učiniti.” Na sreću, usudio se i godinu dana kasnije bio je na vrhu svijeta.
Kuća postaje sinonim za francusku modu, godine 1955. kao asistenta zapošljava mladog Yves Saint Laurenta, čime je pomogao da se napiše još jedno važno poglavlje modne povijesti. Uspjeh Diora je nevjerojatan i traje do dana današnjeg, iako kuća od 1957. posluje bez svog osnivača. Te 1957. u potrazi za novim inspiracijama Dior putuje Italijom. Tamo je, u gradu Montecatini, 23. listopada doživio teški srčani udar nakon kojeg je umro. Službena verzija glasi da je infarkt bio posljedica panike zbog progutane riblje kosti, koja mu se zabila u nepce, no neki njegovi prijatelji godinama kasnije su tvrdili kako je infarkt doživio za vrijeme strastvenog seksa. Njegova smrt, a imao je samo 52 godine, bila je šok ne samo za Francusku nego i za cijeli svijet, jer u tom se času činilo da je umrla sama moda.
Od njega se na pariškom sprovodu oprostilo dvije i pol tisuće ljudi, među kojima i mnoge njegove neutješne klijentice, ali i svi zaposlenici modne kuće Dior.
Magični ruž i najpoželjnije torbe
Dok su mnogi drugi kreatori u njegovo vrijeme modne kolekcije eventualno nadopunjavali pokojim parfemom, Dior je gledao i mislio mnogo šire. On je ženu doživljavao kao jedinstveno eterično biće koje živi svoj jedinstveni zemaljski život za koji mu trebaju mnoge raskošne “sitnice”. Tako je paralelno s parfemima razvijao i moćnu kozmetičku industriju. Kao i za njegova života, i danas je perjanica tog dijela Dior industrije, uz paletu proizvoda za njegu kože, make-up. Teško bi bilo pronaći ženu koja u svojoj kozmetičkoj torbici nema barem jedan proizvod s potpisom Dior, a sve žene koje vole, i nose, crveni ruž kunu se u to da je upravo onaj Diorov najbolji. S tim se slaže i slavna Kate Moss (na slici) snimljena u automobilu koji ju je vozio na Diorovu reviju.
No, posebno poglavlje modne povijesti ispisale su torbe s potpisom Dior. Lady Dior torba odavno je klasik koji za svoja vintage izdanja postiže nevjerojatne cijene. Zanimljivo je kako upravo ta torba nije imala neko posebno ime, ali tada ju je iznova proslavila princeza Diana, po kojoj je torba i dobila ime Lady Dior. Naime, Diani ju je 1995. godine, za službenog posjeta Parizu, poklonila tada prva dama Francuske Bernadette Chirac, a oduševljena princeza odmah je naručila sve postojeće verzije te elegantne torbe. U današnje vrijeme najvažniji dio priče o Dior torbama, za kojima uzdišu sve žene svijeta, čini torba Saddle, čiji je dizajn zaštićen u američkom Urednu za patente, te ljetni hit - Dior Book Tote torba ceker.
VIDEO Kako se kraljičino zdravstveno stanje postupno pogoršavalo nakon smrti princa Philipa, njene najveće ljubavi