Objava naše glumice o Zagrebu privukla je pažnju: Jedini grad na svijetu u kojeg se doseliš pa ga ne voliš

Glumica Jelena Miholjević u svojoj objavi na Facebooku napisala je poduži status u kojem piše o Zagrebu kakvog se sjeća iz perioda svog studiranja na Akademiji dramskih umjetnosti i kako taj isti grad izgleda danas i kako se, kako piše Jelena u svojoj objavi trusi i kako propada. Njezina objava dirnule je mnoge i brojni njezini prijatelji ističu kako razmišljaju isto poput nje.

- Dečki iz centra su uvijek bili pojam neki. Bilo je posebno kad su nam bili dečki. Cijelu akademiju spavala sam u Preradovićevoj kod Barbare jer mi je teško bilo tih 8 min tramvaja odraditi do kuće. Stiskale smo se u dječjoj njezinoj sobi. U Mrazovićevoj popila pojela i ismijala sve što se dalo isplakati. ‘Idem u centar’ je uvijek bio potez (iako to znači samo 10 min dužu šetnju s Trešnjevke). Ipak sam uvijek potajno maštala kako bi bilo živjeti u centru (ponosna na tada radničku Trešnjevku). Otac Zagreb, majka Trešnjevka. I prijatelji iz centra (koji sada sele iz stanova u šuti ili dižu kredite da ih ponovno srede) su imali manje pse i bili više chic više cool i više glow. Na kave kad se ide u centar ipak se triput u zrcalo pogledaš. I kina i kazališta i klubovi-na Trešnjevki su postali dm-ovi ili kockarnice - sad će i u centru. Ovi potresi će proći ili ćemo se naviknuti (to su te opcije). - napisala je Jelena koja je ove godine osvojila i Večernjakovu ružu za najbolje glumačko ostvarenje i to u hvaljenoj seriji "Crno - bijeli svijet". Njezina objava brzo se počela širiti Facebookom, a Jelena svoj osvrt na stanje u metropoli završava ovako:

- Znam da mi je jesen izvana jesen iznutra. Znam da sam u jesenskim godinama. Pa sam patetique. Ali gledati kako se trusi naš grad, kako propada. Jedini grad na svijetu u kojeg se doseliš pa ga ne voliš. Radiš sve da ga uništiš. Uopće ga ne skužiš. Siluješ koristiš. Prezireš mu jezik. Svi ovdje dolazimo a rijetko tko ga voli. Svi jedva čekaju spojit’ praznike i zbrisati odavde. Ponosni da sa Zagrebom ništa nemaju. Osim grabeži. I to se vidi. Naš grad je momentalno kao starac u poderanoj pidžami s pečatom KBC kojeg su strpali u Vrapče na zatvoreni odjel da ga mogu na miru opelješiti uz pomoć lukavih savjetnika. Ja mislim da je fejs samo za vesele i površne stvari. Ali. Dragi moj grade s galopirajućim Parkinsonom. Sjećat ću te se mladog uvijek. I to ću eto nekad zapisati.