Krici se miješaju s repetitivnom grmljavinom Mrletova basa, plesačica Ivana Jozić pod svjetlom reflektora izvodi jezive scenske pokrete zbog kojih podsjeća na zloduha Samaru iz horora “Krug”, a redateljica Senka Bulić zavija poput vještice dok joj se iz usta slijeva krv. Prizori su to svijeta muke, patnje i boli u koje je publika ponirala na premijeri eksperimentalne predstave “Rekvijem za organe – pokora” 48-godišnje redateljice i glumice Senke Bulić.
– Ovaj komad ne pripada dekorativnom kazalištu, već onom koje podbada, bode, ispituje i provocira. U predstavi kroz ples, glazbu i dijalog prikazujemo tragediju suvremenog čovjeka i probleme koji nas muče – pojasnila je Bulić. Nedostaje, smatra, želje za novim, drugačijim pristupima u umjetničkoj kreaciji i upravljanju kazalištima. Nedovoljno je prihvaćen kontekst u kojem živimo, ne prepoznaje se zanimljive umjetnike, tekstove, čak ih se ignorira.
Spremna je ići daleko
Na sceni je sama spremna ići jako daleko ako osjeti da ima što reći. Strast za onim što radi kod nje je intenzivna i potpuno joj se predaje. Pritom ne mari pati li joj privatni život.
– Ne razmišljam baš o balansu između privatnog i poslovnog kad ono čime se bavim i ne smatram poslom u smislu u kojem se na posao najčešće misli – kaže Senka koja živi sama. Kaže da ne bježi od partnerstva, braka ili ljubavne veze, ali to je jednostavno tako.
– To nije stvar moje odluke. Poštujem izbor ljudi za razne vrste odnosa u kojima žive, nisam sklona misliti da bi ono što ja živim trebao biti neki standard, kao što ni odnosi drugih ljudi meni ne moraju biti uzor – rekla je redateljica koja se u kazalište zaljubila kao djevojčica u rodnom Splitu.
– Kazalište je izabralo mene, a ja se nisam mogla oduprijeti, to je kao da morate jesti, piti, potreba koja je instinkt. Sa 14 sam počela igrati u HNK. Moj glumački raspon bio je od komedije do tragedije. Poslije se u životu pokazalo da sam više tragičarka, ako govorimo jezikom nekog klasičnog kazališta, nego komičarka – kaže Senka koja je počela režirati početkom ‘90-ih. Snimala je filmove, glumila u serijama i brojnim predstavama. No u stvaranje je uključena i kao producentica. Vodila je kazalište u Velikoj Gorici koje je u kratkom razdoblju postalo jedno od relevantnih kazališnih mjesta. Isto tako, dvije je godine bila direktorica dramskog programa Splitskog ljeta na koje je dovela niz osobitih umjetnika.
Vješta pokazivanja
– Ne osjećam da je moj glumački poziv time preopterećen. Samo stvaram na drugačiji način. Mogu kombinirati sve to na način koji me ne zakida ni u jednom segmentu. Obožavam velika opterećenja, izazove, mislim da su volja, rad i napor mehanizmi koji nam omogućuju pitanja o svemu, dakle uvijek je bitno pitati u djelima, a ne samo vješto pokazivati kako je rekao i Artaud – kaže Senka.