Od Branka Lustiga, dvostrukog Oskarovca koji nas je danas napustio u 88. godini života, opraštaju se brojni prijatelji i suradnici.
Ljudevit Grgurić – Grga, poznati voditelj i urednik HRT-a, osvojio je veliku nagradu radijski Oscar za svoju emisiju "Gladne uši" u kojoj je gostovao pokojni Branko Lustig. Tu emisiju Grga će, kaže. pamtiti cijeli život.
– Ono što ću uvijek nositi u srcu jest taj susret s Brankom i emisija u kojoj je otvorio svoju dušu. Zauvijek ću pamtiti rečenicu koja je i svojevrsni lajtmotiv njegove životne priče, a to je da će do kraja života raditi dobra djela. Jako sam se vezao uz tu divnu dušu i vjerujem da će se ostvariti ono što sam mu obećao, a to je da će, kad se u Zagrebu otvori Muzej holokausta, radijski Oscar biti jedan od eksponata kao sjećanje na velikog čovjeka kao što je bio Branko Lustig. Kad pomislimo da nam ne ide u životu, samo bismo se trebali sjetiti Branka Lustiga i iskonske snage koju je nosio u sebi. Dokazao je da je moguće pobijediti sve nedaće – kazao je Grgurić.
Miroslav Ćiro Blažević nije znao da je umro Lustig, a kad smo mu to javili, bio je užasno potresen.
– Tužan sam kao da je umro netko iz moje obitelji. Imamo jako puno zajedničkih uspomena, teško mi je izdvojiti samo jednu. Volio sam ga jer je u svemu bio veliki čovjek. Nitko od nas ne smije zanemariti njegovu ogromnu ulogu u promociji Hrvatske – rekao je Blažević.
Fran Juraj Prizmić producent je koji je bio Lustigov student, ali i suradnik.
– Cijela moja obitelj voljela je Branka. Znamo da je otišao, ali nikako ne možemo prihvatiti tu činjenicu. Ja sam ga upoznao na Akademiji, bio sam zadnja generacija studenata kojima je predavao i od početka smo se jako zbližili. Zajedno smo radili dokumentarni film "Da se ne zaboravi". Otišao je najveći od svih, svi mi penjemo se gore za jedno mjesto sada kada broja 1 više nema. Doći od blata Auschwitza do pozornice Kodak Theatra u Los Angelesu i na njoj dva puta primiti Oscara za najbolji film mogu samo najbolji od najboljih. A Branko je zaista bio najbolji, i producent i čovjek i prijatelj. Mi, koji smo ga znali, izgubili smo puno, oni koji nisu još i više – kazao je Prizmić.
Biranim riječima od Lustiga se oprostio i producent i putopisac Boris Veličan.
– Borise, uvijek budi na strani naših, čak i kad su malo u krivu – govorio mi je Branko Lustig savjete vezane uz koprodukcije i servise sa strancima. Pio sam kavu i upijao iskustvo čovjeka kojem sam četiri godine bio asistent na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Četiri filma obrađivali smo sa studentima: "Schindlerovu listu", "Gladijatora", "Kraljevstvo nebesko" i "Američki gangster". Znao sam ih kao da sam ih ja radio. Sjećam se također kad mi je pričao da se onaj (iz prve mu se nije mogao sjetiti imena), pomozi mi... ah, da, George Clooney, zaljubio u medicinsku sestru na jednom setu u Mađarskoj, zatim kako je prisustvovao svađi Russella Crowea i Ridleya Scotta, gdje su stvari letjele unaokolo zbog jedne jedine rečenice u scenariju. Od Lustiga sam naučio kako se zaštititi u poslu koji radimo, kako biti odlučan i kako pritom ostati čovjek. U isto vrijeme smo napustili Akademiju dramske umjetnosti. On zbog godina, ja jer sam odveć dugo bio vanjski honorarac. Opet smo sjedili u kavani hotela Dubrovnik i pili kavu. Tupo sam buljio u pod nesiguran u odluku.
– Borise, radi filmove, skupljaj iskustvo pa se jednog dana vrati na Akademiju s Oscarom! – rekao je i naručio još jednu kavu. "Sjećaš li se kad si bio kod mene i moje Mirjane na Žumberku? Sjećaš li se što sam ti onda govorio? E, samo tako dalje kroz život!"
Pričao bih vam što mi je rekao, ali mi danas suze to ne dopuštaju. Branko, sretan put i mnogo hvala – emotivan je bio Veličan.
Emotivnim riječima od Oskarovca se oprostio i proslavljeni filmski i kazališni glumac i redatelj, Rade Šerbedžija.
- Naš prijatelj Branko Lustig bio je najdivniji filmski radnik kojega sam imao čast poznavati i s kojim me je vezalo duboko i iskreno prijateljstvo. Za film je mogao žrtvovati sve.To je bila najveća strast njegova života. Za svoj rad je dobio sva najveća priznanja u svijetu okrunjena i s dva Oskara što nikome s ovih prostora nije uspjelo. Ali više od svega mu je značilo što njegov Zagreb misli o svemu tome što radi. Bio je građanin svijeta, ali duboko u njegovome srcu i duši, Zagreb je bio najvažniji. Bio je i čovjek koji je mnogo pretrpio u životu i koji je strahote Auschwitza kao dječak podnio žigosane u kožu i pamtio kroz cijeli život. Uvijek se vraćao toj svjetskoj katastrofi praveći filmove o holokaustu, želeći da se slično zlo više nikada ne dogodi nijednoj ljudskoj rasi niti jednom živom čovjeku. Bio je i dobar i odan prijatelj koji je nesebično pomagao mladim umjetnicima u njihovim filmskim projektima. Meni osobno je bio jedan od najbližih ljudi s kojim sam od svoje rane mladosti snimao filmove i od koga sam, kao i toliki filmski radnici u Hrvatskoj, a i u svijetu, toliko mnogo naučio. Moja obitelj i ja se pridružujemo neizmjernoj žalosti njegove Mirjane i Sare, ali ujedno i dijelimo s njima ponos što smo odrastali i živjeli uz tako velikoga čovjeka - kazao je Šerbedžija.
Tko će sad da kaže koju lijepu riječ o Hrvatima. Hvala ti što si imao veliko srce i dušu uprkos nedaćama koje su te pratile. Počivao u miru.