Jeste li gledali film "Hi-Fi dućan snova" ili čitali knjigu "High Fidelity" Nicka Hornbyja po kojoj je film snimljen? Ako jeste i ako ste u životu kupili bar nekoliko vinilnih ploča, gotovo je sigurno da ste posjetili i legendarnu Jugotonovu prodavaonicu ploča u zagrebačkoj Bogovićevoj ulici.
Prošlotjedna selidba te trgovine iz Bogovićeve u Gundulićevu ulicu 3 puno je više od fizičkog premještanja i zapravo signalizira svršetak jedne ere. Jer, i trgovina itekako može obilježiti eru, a ova Jugotonova, kasnije Croatia Recordsa, pogotovo. U ovo vrijeme velikih, bezbojnih i unificiranih trgovačkih centara i multiplexa u kojem su se izgubile stare, male i osebujne gradske kinodvorane i prodavaonice, i nezavisne trgovine ploča u svijetu postale su rijetkost pokraj velikih prodajnih lanaca.
Mnogima će biti teško zamisliti Bogovićevu bez te trgovine, uz koju mnoge vežu prve uspomene na kupnju ploča, što je nekada imalo daleko veće posljedice na psihu kupaca mlađe generacije i njihovo mentalno odrastanje nego danas, kad na jedan klik preko mobitela ili kompjutora možete doći do sve glazbe svijeta. No, teže je doći do onog osjećaja koji sam i ja imao 1977. kad sam u toj trgovini kao klinac vlastoručno kupio prve vinile. Sjećam se da su to bili albumi "Eto! Baš hoću!" Bijelog dugmeta i "Beatles For Sale", nakon čega je redoviti tjedni odlazak u Bogovićevu godinama značio puno za razvoj tinejdžera. Doduše, bio je pored Jugotona i nešto manji dućan PGP RTB-a, prije Alta Drage Diklića, pa ste mogli kombinirati domaća i uvozna izdanja prema zastupstvu pojedinih diskografa, slušati ploče na gramofonima sa slušalicama - i to se tada moglo - ili jednostavno zuriti u odlično dizajnirane velike omotnice vinila. No, mimo sociološke uloge koju je imao u odrastanju mnogih generacija i cijelog tržišta, Jugotonov dućan u Bogovićevoj imao je i važne povijesne značajke. Otvoren je 7. rujna 1964. na valu uspjeha "tvornice snova" iz Dubrave, lokal je adaptirao arhitekt Vjenceslav Richter, a kako možete pročitati u katalogu izložbe "Istočno od raja ( koju ponovno možete pogledati od 8. do 27. veljače u "Muzej Moslavine Kutina") o nastanku Jugotona, "Richterova adaptacija predvidjela je spajanje dva lokala, jer se do tada tamo nalazila prodavaonica šešira i optičarska radnja. U prizemnom dijelu postavljene su police s pločama odvojenim prema žanrovima, na suprotnoj strani izloženi su radioaparati i gramofoni, a na galeriji se nalazio dio s klasičnom glazbom".
Otad pa nadalje, u najvećem zamahu domaće diskografske industrije, u toj su se trgovini prodavale astronomske naklade, stotine tisuća ploča festivala, zabavnjaka, rocka i popa, starog i novog vala, pa i narodnjaka. Dekadama kasnije mogli ste tamo popiti kavu u prizemlju, naletjeti na neku promociju aktualnog izdanja na kojima sam i sam često sudjelovao. Teško da ću uskoro opet popiti kavu u Bogovićevoj, jer se na terasi ispred Croatia Recordsa to najčešće radilo u društvu ljudi iz svijeta glazbe, što je sasvim različito od prevladavajućeg ambijenta šminkerske zagrebačke špice subotom, u čijem se središtu nalazio dućan. Od devedesetih do danas promijenilo se sve, od države do trgovina i načina konzumacije glazbe. No, odlazak u prodavaonicu ploča i danas, ne samo zbog povratka vinila, znači daleko više nego klik na streaming gdje ćete u lošijoj kvaliteti zvuka čuti ono što možete puno kvalitetnije slušati na CD-ovima ili vinilima. Ono što je nekad bila Bogovićeva, sada je pak Gundulićeva ulica koja je nova adresa Croatia Records Music Shopa, uz već u njoj dugogodišnje trgovine Dancing Beara i Aquariusa, u koju treba svratiti ako vas zanima glazba. Ili, ako vas pak zanimaju stare ploče, svratite u neki od drugih hi-fi dućana snova, second-hand trgovina koje su se grupirale u Tratinskoj ulici, i namireni ste potrebnom količinom plastike koja svira, i u ovom slučaju je dobro što je neuništiva.
croatia records je nastala na temeljima "elektrona"