Prema mnogima jedna od najboljih hrvatskih voditeljica, Barbara Kolar, ovih dana ima puno razloga za slavlje - proslavila je deseti rođendan radija Antena Zagreb, u čiji se eter prva javila, vlastiti 48. rođendan, sudjelovala je u snimanju serijala “Crno-bijeli svijet” te vodila jednu od najgledanijih mozaičnih emisija na HRT-u “Kod nas doma”. Otkrila nam je, među ostalim, i osjeća li se bolje pred kamerama ili u eteru, kako će provesti ljeto, zašto je ljubav prema kuhanju pretvorila u vlastiti blog te je li joj ljubimica Lola pomogla pronaći – idealnog muškarca.
Iza vas je velika proslava desetog rođendana Antene Zagreb. Kako ste se proveli i što vam je bilo najljepše u trenucima slavlja?
Cijeli je taj slavljenički koncert bio događaj za pamćenje – deset izvođača koje nitko prije nije okupio na jednom mjestu već samo po sebi zvuči moćno. Oni koji su bili s nama te večeri znaju da je to bilo istinsko slavlje glazbe. Od prvog do posljednjeg svi su dali maksimum, kao da su se dvije pozornice nadmetale koja će biti bolja i hvala im na tome. Svaki novi izvođač trudio se podići ljestvicu kvalitete i zadovoljstva publike barem još malo tako da je sve prštalo divnom energijom. Bilo je lijepo biti sa svim kolegama, pjevati, plesati i podijeliti s našim slušateljima zaista poseban doživljaj. Mnogi od njih bili su oduševljeni svirkom nekog od izvođača koji im inače ne bi bio prvi izbor.
Možda nije javnosti poznato da ste upravo vi prvi glas koji se javio u eter ovog radija.
Ne znam koliko je to ljudima poznato, a nisam baš ni uvjerena da je strašno važno. To je zgodan podatak za biografiju ili možda pitanje na kakvom kvizu, ali ne bi puno značio da i Antena i ja nismo tu gdje jesmo. Nekako mi se važnijim čini to što je Antena Zagreb deseti rođendan dočekala kao najslušaniji radio u metropoli koja je oštro medijsko tržište i na kojem konkurencija raste iz dana u dan. Svatko od nas pojedinaca koji se pojavljuje u eteru svaki je dan na svojevrsnoj audiciji, u dokazivanju pred poznatom publikom i u osvajanju nove. Desetke osoba iza mojih leđa koji su u ranu zoru 2008. s uzbuđenjem dočekale prve riječi na jednom potpuno drukčijem radiju Ivan Vukušić, koji mi je tada bio suvoditelj, i ja pamtit ćemo zauvijek. No nekome tko danas počne slušati Antenu taj trenutak ne znači baš ništa. Važno je samo ono što se događa u realnom vremenu, a ono je brzo i neumoljivo.
Što pamtite kao jedan od najsretnijih i najposebnijih događaja u svojoj karijeri na radiju Antena?
Vrijeme ima tu neugodnu naviku da prebrzo prolazi. Možda nisam najbolje zapamtila neke trenutke koji su to zaslužili, primjerice ne bih znala nabrojiti ni pola fantastičnih domaćih i stranih sugovornika s kojima sam imala zadovoljstvo podijeliti eter. No znam da sam se cijelo to vrijeme odlično zabavljala i još se tako osjećam kad god stanem pred mikrofon.
Je li vam radio kao forma bliži od televizije ili se pred kamerama osjećate kao kod kuće?
Obožavam radio, on je moja prva medijska ljubav i u vrijeme kad sam počinjala koketirati s njim bila sam uvjerena da će ostati i jedina. No, eto, “donna e mobile”, ja to samo potvrđujem. Jako sam zavoljela televiziju i sad mi je potpuno nezamislivo da sam nekoć vjerovala kako nema šanse da ikad stanem pred kameru, a na to da bih pred njom mogla biti potpuno opuštena nisam ni pomišljala.
Nakon duljeg izbivanja s TV ekrana ove ste sezone vodili mozaičnu emisiju “Kod nas doma”. Kakve su reakcije gledatelja i hoćemo li tu emisiju gledati i nakon ljeta?
Govori se da će emisija ponovno ići u jesenskoj shemi. Gledatelji vole mozaične sadržaje, a i meni su dragi. Šareni, zabavni, a opet informativni, nerijetko su prava mjera svega što čovjeku treba nakon radnog dana. Veseli me što emisije poput “Kod nas doma” redovito imaju goste, a i mislim da mi leže razgovori s različitim ljudima. Silno me veseli kad gosti nakon što se ugase kamere shvate da su se potpuno opustili i zaboravili da su na ekranu. Još se nadam da ću tu svoju vještinu opuštanja ljudi koja ih povremeno navede da kažu i više nego su planirali jednom iskoristiti u nekom pravom talk showu.
Često ističete da najviše volite raditi emisije uživo. Imate li tremu prije emisije i što vas toliko privlači live programu?
Primijetila sam da na ovo pitanje ljudi uglavnom odgovaraju da moraš imati tremu jer to znači da ti je stalo do onoga što radiš. Stoga se osjećam i pomalo krivom što mene taj osjećaj obuzme samo kad radim ono za što nisam potpuno spremna ili sam svjesna da mi ne ide najbolje. Kod mene lagana adrenalinska ovisnost združena s redovito štreberskom pripremom rezultira time da prije emisije uživo osjećam uzbuđenje, ali uvijek u smislu radosne, a ne paralizirajuće emocije. Volim live jer se ljudi uvijek bolje koncentriraju tako da čak i oni koji paničare naposljetku daju bolje od sebe nego ako negdje u primozgu računaju na to da mogu ponoviti kad pogriješe.
Na spomen vašeg imena većina publike odmah se sjeti i Duška Ćurlića. Kakvi ste prijatelji i čujete li se kada ne snimate zajedno?
S obzirom na to da sad već petu sezonu ne radimo zajedno, teško bismo se mogli i smjeli smatrati prijateljima kad ne bismo imali kontakte izvan televizijskog programa. Nemamo zadane mjere za učestalost druženja, no koliko god vremena prođe, uvijek nastavimo kao da smo se jučer vidjeli.
Kakvi su vaši planovi za ljeto; red rada i odmora ili...?
Ljeto će, nadam se, biti ravnomjerno raspoređeno na posao i užitak. Budući da sam lani propustila godišnji, ne bih imala ništa protiv da ove godine provedem tri mjeseca po raznim morima, ali niti bih si to mogla priuštiti niti bi to bilo osobito kolegijalno od mene.
Što bi za vas bio idealan odmor – koja destinacija i koja vrsta odmora?
Ljetni sam tip i kad se spomene riječ “odmor”, odmah vidim plažu, bikini, japanke… Obožavam putovati i upoznavati nove krajeve, ali s obzirom na to da sam izviđač u duši i moram uvijek vidjeti sve što se vidjeti može na nekoj destinaciji, često se s takvih pohoda vratim punog srca i odmorene duše, ali tjelesno iscrpljena. Pa je zato moj recept za potpunu obnovu - otok, puno plivanja, dobro i neopterećujuće društvo. I obvezno jedan tjedan odmora solo. To je moj godišnji ispad sebičnosti nakon kojeg sam uvijek bolja osoba. Barem neko vrijeme.
Nedavno ste na Instagramu objavili fotografiju sa snimanja nastavka serijala “Crno-bijeli svijet”? O kojoj je ulozi riječ i kako je došlo do tog angažmana?
Ma joj, to je samo jedna epizodna ulogica, doslovno scena u predavaonici nekadašnjeg RANS-a Moša Pijade, gdje moj lik, znate koliko je važan kad ni ime nema, hvali Ksenijin (Jelena Miholjević) uspjeh na tečaju računovodstva. Stavila sam fotografiju na Instagram jer mi je bilo genijalno kako su me maska i garderoba pretvorili u tetu iz osamdesetih. Zahvalna sam scenaristu i redatelju Goranu Kulenoviću koji me pozvao. Čini se da nisam potpuno podbacila tijekom prošle suradnje u “Bitangama i princezama”. U školi mi je dramska uvijek bila najdraža izvannastavna aktivnost pa me veseli što sam, unatoč tome što nisam završila u glumačkim vodama, gostovala u većini domaćih sitcoma “Stipe u gostima”, “Odmori se, zaslužio si”, “Naša mala klinika”.
Možemo li vas i u budućnosti očekivati u glumi?
U ovakvim epizodnim ulogama - rado. Nešto ozbiljnije - ne vjerujem. Svojedobno sam priželjkivala karijeru u glazbenom kazalištu, još kao sasvim mala izjavila sam da ću biti zvijezda na Broadwayu. No budući da već dugo ne radim ni na jednoj za to potrebnoj vještini, danas sam sigurno puno bolja gledateljica nego glumica.
S prijateljicom Aleksandrom Aleksandrovom Oberstar prošle ste godine pokrenuli food & lifestyle blog. To vam je bila jedna od dugogodišnjih želja, zašto?
Blog Spoonful of Life nastao je s namjerom da nam bude kreativni ispušni ventil. I Aleksandra i ja volimo kuhati i peći kolače pa smo odlučile biti mlađe od kronološke nam dobi i usvojiti moderne komunikacijske alate da to dozna i cijeli svijet kojemu je, jasno, još
samo to nedostajalo do potpune sreće. Nažalost, obje smo prilično zaokupljene svojim svakodnevnim obvezama pa za blog ostaje malo vremena, no barem se na Instagramu trudimo redovito objavljivati svoje kuhinjske uspjehe i poraze.
Poznato je da volite putovanja. Koje su vam destinacije najdraže, postoji li neka najposebnija i zašto?
Putovanja su mi oduvijek velika radost i teško mi pada što posljednjih godina ne obilazim svijet koliko bih željela. Nadam se da ću biti jedna od onih penzionerki koje su svake godine na putu oko svijeta kako bih to nadoknadila. Postoje neke destinacije kojima se uvijek rado vraćam - recimo kad god sam malodušna ili zlovoljna prvi mi je nagon kupiti avionsku kartu za London jer me taj grad uvijek oraspoloži. No, s druge strane, toliko je mjesta koja nisam upoznala pa ipak nastojim vrijeme i novac usmjeriti još nepoznatim mi krajevima.
Prije malo više od mjesec dana proslavili ste 48. rođendan i mnogi vam udjeljuju komplimente zbog dobrog izgleda. Kao poznata osoba koja je često izložena kritikama javnosti, koliko pažnje posvećujete izgledu?
Kad vidim koliko pažnje posvećuju upola mlađe od mene, očito ni približno dovoljno. No vodim računa o tome da nikad ne odem u krevet sa šminkom i da mi kosa uvijek bude čista i sjajna. Draga mi je izreka da nikad ne dobiješ drugu priliku ostaviti prvi dojam. Volim lijepo izgledati, ali ne i robovati tome da sam “namontirana” od jutra do sutra. Osim toga, čini mi se da vučem repove kućnog odgoja u kojem je bilo važnije biti pametan nego lijep pa se zapravo ne znam nositi s fazama u kojima najbolje izgledam. Umjesto da ih iskoristim, uglavnom se osjećam kao da privlačim pozornost na pogrešan način. No ako je istina da je osviješteni problem već napola riješen, sljedećih ću 50 godina znati zahvaliti na komplimentu. Ako slučajno još uleti koji.
Javnost, naravno, zanima i postoji li poseban muškarac u životu Barbare Kolar. Jednom ste izjavili da ljubimicu Lolu podučavate da šarmom privlači zgodne dečke – pa, je li Lola bila uspješna učenica?
Hm, da… ništa od toga. Da se ne bismo pogrešno razumjeli, moja ljubimica ima besprijekoran ukus. Redovito joj se sviđaju visoki i zgodni, po mogućnosti mladi dečki. No ona ih toliko smota taktikama iz prebogatog šarmerskog arsenala da mene nijedan od njih i ne primijeti.
Prošo voz.