U nedjelju 12. travnja u 18.00 sati, emitiran je jedinstveni Story uskrsni koncert na kojem su vrhunske vokalistice Ivana Husar Mlinac i Marija Husar Rimac, uz pratnju prestižnog pijanista i skladatelja Matije Dedića izveli neke od najpoznatijih duhovnih pjesama i tako poželi sretan Uskrs čitateljima Storyja i svekolikoj javnosti. Izveli su skladbe Ave Maria, Klanjam ti se smjerno, Prva ljubav te zove, Gospodine hvala, Dubine, Krist na žalu te Zdravo Djevo (Rajska Djevo, kraljice Hrvata).
Osim glazbe, Story je pružio publici priliku da putem ovog koncerta na sam Uskrs virtualno uđu u ranjenu zagrebačku katedralu koja im nakon potresa ali i zbog pandemije COVID-19 virusa nije dostupna, te da budu dio duhovnog događanja kojem u doba pandemije ne mogu nazočiti u crkvama diljem zemlje i svijeta.
«Ovaj koncert ćemo pamtiti, za nas je ovo koncert života, najljepši koncert koji smo ikad mogli izvesti. Pjevati duhovnu glazbu meni osobno je nešto najljepše jer je to i osobna molitva i predivna poruka nade i ljubavi. Ovime smo dali svoj doprinos kako najbolje znamo, a to je kroz glazbu. U situaciji s koronavirusom i nakon potresa, potrudili se približiti i pokazati katedralu prije no što će biti obnovljena i dati ljudima priliku da mogu virtualno ući u katedralu i vidjeti je, te da na sam Uskrs, a ovo je poseban Uskrs kada su sve crkve zatvorene i prazne, budemo svi povezani u ljubavi, molitvi i zajedništvu», kazala je Marija Husar Rimac netom nakon izvedbe uskrsnog koncerta na kojem su, u organizaciji Storyja u Zagrebačkoj katedrali nastupile sestre Husar uz klavirsku pratnju Matije Dedića.
“Nikada u životu ne bih pomislio da ću jednoga dana ući u tako ranjenu Zagrebačku katedralu. Preplavili su me vrlo tužni osjećaji koji se isprepliću sa svim nedaćama koje su nas zadesile u posljednje vrijeme. S druge strane osjetio sam i ponos što imam takvu privilegiju biti u simbolu Zagreba za vrijeme njegove obnove i s velikom nadom u brz oporavak takvog svetog mjesta”, nakon koncerta kazao je Matija Dedić, a njegove dojmove i osjećaje dijele sestre Marija Husar Rimac i Ivana Husar Mlinac.
Ivana je istakla: “Koračajući prema katedrali, okružena ogromnom količinom velikih skela i ulaskom u samu crkvu doživjela sam šok jer sam iz prve ruke mogla svjedočiti štetama koje su nastale nakon potresa. Nakon toga je prevladala kombinacija tuge, nostalgije, možda čak i straha. Ali ono što se na kraju, pomalo čak i nenadano pojavilo, je bio osjećaj divljenja. Kao da sam do kraja postala svjesna koliko je to uistinu veličanstvena crkva, koliko je prekrasna i unatoč ranama i dalje je zadržala tu svoju veličanstvenost. Stvarno možemo biti ponosni na našu Zagrebačku katedralu.»
Marija dodaje: «Sam ulazak u Zagrebačku katedralu nakon potresa je bio jako dojmljiv, emocije su mi bile izmiješane, od velike ljubavi prema Prijestolnici, simbolu naše Hrvatske, a s druge strane tuga jer je katedrala stradala i pogled na ruševine i dijelove koji još uvijek padaju s nje, pored kojih smo prolazili ulazeći u katedralu, sve je to izgledalo pomalo nestvarno, kao da smo u nekom filmu i kao da se to zapravo ne događa.»
Ovaj jedinstveni koncert smo uspjeli organizirati zahvaljujući svesrdnoj pomoći Monsinjora Ivana Hrena, predsjednika Odbora za obnovu katedrale koji je odobrio održavanje koncerta. Tijekom cijele izvedbe nazočan je bio i arhitekt Damir Foretić, ujedno glavni nadzorni projektant. Naši izvođači i tehnika držali su se svih sigurnosnih pravila i držali socijalnu distancu, a na snimanju koncerta bilo je uključeno samo šestero ljudi: troje umjetnika, dva snimatelja te majstor tona i tehnike.
Opisujući kakav im je bio osjećaj pjevati i svirati u ranjenoj i praznoj katedrali, Ivana je kazala: “Ovo ne mogu usporediti ni s čim što mi se do sada dogodilo, ovo je zaista bio poseban događaj u mom životu. Od same akustike koja je u katedrali savršena, a crkva je sama po sebi prekrasna i u umjetničkom smislu daje posebnu dimenziju. Uvijek mi je poseban osjećaj nastupati uz Mariju i Matiju. Pogotovo u ovom trenutku kada smo bili okruženi žbukom koja je još uvijek bila po klupama, prašinom, polomljenim dijelovima katedrale i raspucanim zidovima. Meni je osjećaj bio poseban i milostan.» Matija Dedić također iskustvo ovog koncerta opisuje kao jedinstveno, te kaže: «S Ivanom i Marijom surađujem od 1998. godine i prošli smo zbilja puno toga zajedno ali ovaj nastup je apsolutno kruna našeg dugogodišnjeg prijateljstva i muziciranja. Osobno vrlo puno puta imao sam priliku svirati po raznim crkvama i ti koncerti uvijek su bili nešto posebno i iz mene su pretežno izvlačili moj maksimum s obzirom na to da je energija u takvim prostorima specifična i upravo je ono što maksimalno odgovara senzibilitetu glazbe koju najčešće izvodim.” Marija je bila posebno ganuta, te iskreno dodaje: «Pjevati u praznoj katedrali je bilo jako emotivno, ja sam se čak u jednom trenutku rasplakala i trebalo mi je snage da se vratim i da se mogu sabrati i otpjevati do kraja. Bilo je to jako teško s obzirom na to da Matija toliko predivno svira, da Ivana toliko predivno pjeva i njihove interpretacije te odnesu u neku drugu dimenziju, u pravu molitvu i totalno predanje. Duhovne pjesme su posebne jer učine osjećaj kao da nisi ovdje na zemlji.»
Svo troje umjetnika bez imalo premišljanja su prihvatili poziv od strane Storyja da održe ovaj koncert. Kako su u tijeku pripreme za kontrolirano I izuzetno kompleksno rušenje dijela sjevernog tornja koji je napukao u visini istoj kao i južni, te prijeti urušavanjem na stranu katedrale, sve do petka 10. travnja, nismo mogli znati da će izvedba u katedrali uopće biti moguća. No nakon najnovije procjene stručnjaka, predvođenih arhitektom Damirom Foretićem i uz blagoslov i odobrenje Monsinjora Ivana Hrena, te odluke da se rušenje sjevernog tornja odgađa za dane nakon Uskrsa, krenule su brze pripreme za snimanje ovog jedinstvenog koncerta.
Ivana o svemu kaže: «Ni Marija ni ja nismo mi sekunde dvojile da se uključimo u ovaj doista prekrasan događaj koji je organizirao Story. Dobile smo priliku i zahvalne smo na toj prilici, bez obzira na to što je sama po sebi bila malo riskantna jer smo sve trebali organizirati u samo jednome danu. Također smo, u vrijeme pandemije i nakon tjedana bivanja samo kod kuće, po prvi put izašle iz svojih domova i na ovom smo se koncertu Marija i ja prvi puta vidjele nakon početka strogih mjera. Međutim mislim da se ovakve prilike ne smiju propuštati pogotovo u ovakvim osjetljivim, kriznim i teškim vremenima. Nadam se da ćemo ljudima uz ono što najbolje znamo, a to je glazba, Uskrs učiniti nešto radosnijim i veličanstvenijim. Zaista smo se potrudile i izuzetno smo se veselile ovom koncertu.» Matija je dodao: «Upravo zbog već spomenutog vrlo bliskog odnosa ja osobno iz raznih razloga sestrama Husar ne mogu reći ne. I nisam se uopće dvoumio ni sekunde. Istina je da smo upravo baš stjecajem okolnosti najmanje izvodili uskrsni program svih ovih godina, no kad su me obavijestile i to samo dan prije nastupa, profesionalno sam se prihvatio posla. Naravno imali smo i jednu zajedničku probu ali ne predugu jer glazbeno zajednički dišemo i imamo veliko iskustvo nastupa u svim okolnostima. “
Marija također ističe kako ni sekunde nije dvojila prihvatiti poziv za ovaj koncert, te dodaje: «Od same ideje sve se činilo toliko ispravnim, dostojanstvenim i veličanstvenim. Poslati poruku nade, ljubavi, podrške i zajedništva iz te naše ranjene katedrale u cijeli svijet.»
Svo troje umjetnika je i nekoliko sati nakon koncerta bilo pod snažnim dojmovima.
«Ovaj koncert me ispunio na zaista jako puno razina. Mislim da me ovo promijenilo, da mi je dalo jednu dimenziju koju mi je jako teško u ovom trenutku opisati, ali osjećaj je bio dubok, milostan i toliko poseban da ga još ne znam imenovati», kazala je Ivana Husar Mlinac.
Nije bitno jeste li vjernik ili ne, ovaj koncert imao je dublju poruku a to su poruke o novoj nadi, zajedništvu, ljubavi i miru. Upravo zbog tih ohrabrujućih motiva, poslušajte ga ako već niste.
po čemu je ovo Uskrsni koncert? Pa nisu otpjevale ni jednu Uskrsnu pjesmu