I peti koncert u seriji sjevernoameričke turneje je iza Olivera. Koferi se pakiraju i kreće za New York. No, još jednom se moramo zapitati odakle tom čovjeku tolika snaga, karizma koja ne popušta, šarm koji rasipa i publiku ostavlja u deliriju? Večeras je Chicago bio na nogama, tražila se ulaznica više jer je Harris Theater u Millenium Parku bio premali da primi sve one koji su htjeli uživati u showu koji s takvom lakoćom Oliver svaki put priredi svojoj vjernoj publici. Jednako bučno pozdravili su Ljiljanu Nikolovsku koja ovoga puta nije mogla suspregnuti suze, jer su je ovacije i skandiranje vratili u dane kada je s Magazinom nastupala 80 i 90-ih godina.
Odmah zatim Tedi, koji je sa dvije pjesme razgalio publiku, baš kako on to čini svaki put kad se primi mikrofona. Ubrzo ih je Nina razdragala svojim "Čarobnim jutrom". Sve četvero uz zbor publike kao iz jednog grla zapjevali su "Vjeruj u ljubav", pjesmu koja godinama živi i podsjeća na ono što je najvažnije. Ni nakon drugog bisa publika se nije dala van pa su skandiranjem još jednom dozvali Olivera na pozornicu. Rastanak je bio težak. – Jedina mana koncerta je što je trajao prekratko, samo tri sata!!! Sve drugo je bilo predivno: razglas, rasvjeta, pozornica, prateći band, a pogled na razdraganu publiku bio je veličanstven... htjela sam da Ljiljana više pjeva, jer njezin glas nikada nije bio ugodniji, ili se to meni čini jer ju od djetinjstva nisam slušala uživo – ushićeno nam je ispričala Maryann Kovačević koja je na koncert došla u društvu svoje peteročlane obitelji i tristotinjak prijatelja iz društva Hrvatska loza, čiji su najvatreniji obožavatelji stigli čak iz Milwaukeea.
Putovalo se iz Columbusa i Cincinnatija, iz države Ohio, iz Pittsburga u Pennsylvaniji, Phoenixa u Arizoni. Oliver je sretan uzviknuo: – Neka se vidi da nas ima! Ovo je više od koncerta, od glazbenog događaja! Ovo znači i meni i publici jer ih pjesmom vratim na ognjišta s kojih su im otišli djedovi, vratim ih u djetinjstvo i na pijesak uzavreli na kojem su se kao djeca igrali. Sada već druga, treća generacija pjeva uglas sve moje pjesme, sa simpatičnim američkim naglaskom, ali bez jedne pogreške u tonalitetu. Neprocjenjivo! – rekao je nakon koncerta Oliver Dragojević koji je još cijeli sat strpljivo potpisivao CD-e, postere, fotografirao se sa svakim tko je uz njega stao, uvijek uz razdragan osmijeh i pošalice.
>>Oliver: Ganut sam pažnjom kojom sam obasut na svakom koraku