Najuspješniji glazbenici na svijetu na Billboardovoj ljestvici često imaju nekoliko hitova koji su globalno popularni. Madonna na primjer ima 38, Beatlesi 34, Rihanna ima 31, a Elvis i Drake imaju 25.
Cijeli svijet ih voli i željno iščekuje neki njihov novi glazbeni uradak, čak i kad odluče kompletno promijeniti svoj stil ili pravac. Ipak, neki glazbenici nisu se uspjeli na ovu ljestvicu probiti više od jednog puta, bez obzira na to što su bili voljeni, čak i nagrađivani, što ih radiopostaje još uvijek često puštaju i bez obzira na to što su više od nekoliko puta pokušali ponovno zarobiti uši i srca ljudi koji vjerojatno nisu samo zagriženi fanovi, pa se na internetu svađaju je li bolja bila sedma numera na 13. albumu ili ona treća na opskurnoj limited edition longplejki koja je izašla u četiri primjerka i snimljena je u podrumu bubnjareve majke 20 godina ranije. Ti izvođači se zovu „One-hit wonder“.
Nema veze što im je glazba nakon tog jednog hita možda i bila dobra, nema veze što se oni stvarno jako trude – publika smatra da to što oni rade jednostavno nije hit. Najsvežiji primjer su Gotye i Kimbra s megahitom „Somebody That I Used To Know“. Nema tko se ne sjeća ove melankolične priče o prekidu popraćene, između ostalog, i ksilofonom. Gotye i Kimbra su za ovu pjesmu dobili nekoliko Grammyja i na vrhovima top ljestvica su bili čak punih osam tjedana. Gotye nije izdao novi album nakon „Making Mirrors“ 2011. na kojem se našla i ova numera. Kimbra se još uvijek bavi glazbom, a najsvežiji album iz travnja 2018. joj je završio na 43. mjestu Billboardove ljestvice.
No ako se vratino u prošlost, možemo vidjeti da su najplodnije vrijeme za kreiranje „one-hit wondera“ bile osamdesete, a mnogi ljudi kao najpoznatiji primjer ovog fenomena u Europi navode Nenu i singl „99 Luftballons“, koja je bila na vrhovima ljestvica 1983.(iako je bila na njemačkom jeziku) i čak toliko popularna da je dobila i englesku verziju, iako ta baš nije bila uspješna u Americi. Nena se nikada nije prestala baviti glazbom, od 2009. ima čak i svoju diskografsku kuću. Na njemačke top ljestvice uspjela se vratiti tek 2016. godine, singlom „Genau jetzt“.
Godinu dana prije Nene, vrhove ljestvica osvojila je numera „Tainted Love“ benda Soft Cell, koja je zapravo bila obrada pjesme Glorie Jones iz 1964. Soft Cell se nikada nakon toga nisu više uspjeli probiti na vrhove ljestvica. Frontmen benda, Marc Almond izdao je nekoliko albuma nakon toga, surađivao je i sa Siouxie Sioux, živio je čak neko vrijeme i u Rusiji, gdje je s velikim ruskim zvijezdama snimao ruske romantične i narodne pjesme. S bendom Soft Cell snimio je još jedan album 2001. godine, dok je u 20014. doživio strašnu prometnu nesreću zbog koje je bio u komi tjednima. U 2016. potpisao je ugovor s BMG Rights Managementom, što je njegov prvi ugovor s velikom diskografskom kućom u 20 godina.
Iste godine na vrhu Billboardove Hot 100 ljestvice bila je pjesma „Come On Eileen“, benda Dexys Midnight Runners zbog koje Michael Jackson nije uspio na toj ljestvici imati dva hita za redom. Iako su u Engleskoj imali nekoliko hitova, nakon ovoga se više nikada nisu uspjeli probiti na neku američku ljestvicu. Frontmen Kevin Rowland se u 1988. odlučio za solo karijeru, no album privijenac mu nije bio dobro prihvaćen, a on je priznao da ima probleme s drogom, depresijom te je do 1991. bankrotirao. Ponovno se priključio 2003., skratili su ime u „Dexys“, a posljednji album su izdali 2016. godine.
Tipični hitovi osamdesetih, koje sada možemo čuti na nekim „trash“ partyjima ili one koje privatno slušamo prije izlaska kako bismo se pripremili za dolazak u popularni klub gdje smo sigurni da će nas klinci koji su nalakćeni na šank odmjeravati i pitati se „ A šta ova/j tu radi?“ bili su neki od „one-hit wondera“.
Tu možemo svrstati bend A-ha sa singlom „Take On Me“ koji je definitivno imao više hitova u Europi, no u Americi nisu nikad na isti način uspjeli pridobiti publiku. U sličnu kategoriju pripada i „I Ran(So Far Away) benda Flock Of Seagulls, ali i You Spin Me Round(Like A Record) benda Dead or Alive, čiji je frontmen, Pete Burns preminuo 2016. godine.
U devedesetima su svjetskim radiopostajama vladali grunge bendovi, kao što su Nirvana, Pearl Jam, Meat Puppets, Soundgarden i Alice In Chains, no to ne znači da su samo oni bili na vrhovima top ljestvica.
Jedna od najpoznatijih i još uvijek rado slušanih „one-hit wonder“ singlova tog razdoblja je „What’s Up“ benda 4 Non Blondes, čiji naslov se ne pojavljuje nigdje u riječima pjesme. Vodeći vokal benda, Linda Perry rekla je u intervjuu za Rolling Stone da joj se nikako nije svidjelo kako je pjesma producirana. Slijedi ju samo „Macarena“ benda „Los del Rio“ iz ‘95. koja je neizbježna na vjenčanjima, sportskim događanjima ili bilokojem javnom događanju – no sumnjamo da se netko sjeća dvojca koji je odgovoran za ovaj fenomen, ali i ples iz videospota koji mnogi godinama kasnije pokušavaju rekreirati na obiteljskim događanjima. Sličnu sudbinu doživio je i njemački pjevač Lou Bega s pjesmom „Mambo Nr. 5“ koja semplira zadnjih 30 sekundi originala Dámasa Péreza Pradoa, ova pjesma čak je bila nominirana za Grammy.
Zanimljivo je da su svi ovi singlovi još uvijek rado slušani, zarazne melodije ne izlaze lako iz uha i kada se prisjećamo nekog formativnog događaja, sjetimo se i pjesme koja je tom trenu bila iznimno populrana, možda i prije nego one koju smo slušali u fetalnom položaju u krevetu ili one koju nam je netko pustio u autu na putu do mora. Većina ovih glazbenika nikada nije prestala stvarati, već jednostavno nisu uspjeli zaraziti mase drugim singlovima na jednak način. Nekim glazbenicima to pođe za rukom i više od 20 puta, dok neki, iako vjerojatno jednako talentirani, to uspiju samo s jednom pjesmom i nikad više.
Pogledajte koji su sve glazbenici imali samo jedan veliki hit:
I kažeš numera,numera pa opet numera.