Christopher Nolan u 21. stoljeću postao je sinonim za kvalitetne, tzv. mind-blowing filmove, koje možda nećete shvatiti na prvu, no dugo ćete o njima razmišljati. Kada je objavio da će njegov idući film biti "Oppenheimer", biografija čovjeka koji je otac atomske bombe, neki su možda bili malo skeptični. No, nakon gledanja trosatnog fillma možemo samo kazati da je Nolan napravio remek-djelo, jedan od njegovih najboljih filmova, koji poput atomske bombe bombardira sva naša čula.
Inspiriran Oppenheimerovom biografijom Kaia Birda i Martina J. Sherwina iz 2005., "Američki Prometej: Trijumf i tragedija J. Roberta Oppenheimera", "Oppenheimer" je prikaz događaja koji su doveli do toga da ovaj teorijski fizičar postane jedan od najhvaljenijih, ali istovremeno i najomraženijih i najozloglašenijih ljudi u ljudskoj povijesti zbog svoje uloge u razvoju atomske bombe. "Oppenheimer" posvećuje većinu svoje energije utrci SAD-a za razvojem nuklearnog oružja tijekom Drugog svjetskog rata i kasnijih političkih posljedica koje je Oppenheimer prebrodio nakon toga kada je počeo zagovarati neširenje nuklearnog oružja.
VEZANI ČLANCI:
Nolanov novi film također razumije važnost ilustriranja kakva je seksualno frustrirana i politički angažirana osoba bio Oppenheimer (Cillian Murphy) u svojim danima prije slave, u vrijeme kada je još učio koliki utjecaj ima na druge. A kakav utjecaj je imao na druge najbolje se vidjelo u odnosima sa ženama. Njegova supruga Kitty (Emily Blunt) odala se alkoholizmu, a dugogodišnji ljubavnica Jean Tatlock (Florence Pugh) pala je u depresiju.
Oppenheimerov život očigledno je bio poput niza malih bombi koje su utjecale na druge, bilo da se vodio požudom ili naivnošću pa napravio ili rekao nešto što je utjecalo na druge.
Film nose i drugi značajni likovi, uključujući generala Leslieja Grovesa (Matt Damon), vojnog nadzornika Los Alamosa i Lewisa Straussa (Robert Downey, Jr.), predsjednika Komisije za atomsku energiju koji je prezirao Oppenheimera iz mnogo razloga, uključujući njegovu odluku da se distancira od svojih židovskih korijena, i koji je proveo nekoliko godina pokušavajući poremetiti Oppenheimerovu karijeru nakon Los Alamosa. Osim Murphyja film nosi i Downey Jr., i njih dvojica će gotovo sigurno osvojiti Oscare za glavnu i sporednu mušku ulogu. Šteta je da su zbog njihovih briljantnih uloga u sjeni ostali neki od vrhunskih glumaca, poput Ramija Maleka u ulozi fizičara Davida Hilla, Alden Ehrenreich kao neimonavini član odbora Senata ili Tom Conti kao Einstein. No, show je ipak ukrao Gary Oldman, koji se na kraju pojavi u briljantnoj cameo ulozi predsjednika Trumana. Oppenheimer mu kaže kako osjeća da ima krvi na rukama nakon bacanja bombi na Hiroshimu i Nagasaki, a Truman mu kaže: "Zar vi mislite da će se pamtiti tko je napravio bombu? Ja sam taj koji ju je bacio".
Ako su dosadašnji Nolanovi filmovi bili ispiti, onda je "Oppenheimer" Nolanov diplomski rad, i film kojim je pokazao zašto je možda i ponajbolji redatelj današnjice. U filmu je iskoristio sve svoje montažersko-snimateljske trikove na koje nas je dosad navikao, ali ih je dignuo na višu razinu. Impresivna je scena testiranja atomske bombe u Novom Meksiku. Kada se bomba detonirala, scenu pratimo kao da smo ušli u Oppenheimera. Ne čuje se ništa, vlada potpuna tišina. A onda odjednom sve oko nas eksplodira, vatra se diže kilometrima u zrak, a kreator tog kaosa gleda u nevjerici i shvaća: "Sada sam postao Smrt, razarač svjetova". Baš kao što sam i lani napisao za "Top Gun:Maverick", tako valja ponoviti i za ovaj film. "Oppenheimer" je film koji se gleda u kinu, po mogućnosti u IMAX-u.
VIDEO: Ivana Paradžiković o rođenju sina: 'Cijelu noć sam probdjela plačući, pisalo je rizik prijetećeg pobačaja'
Pored Barbi nema šanse.