Htjela je imati bezbrižno djetinjstvo, postati balerina i od ljubavi prema plesu živjeti. Nažalost, njezino odrastanje bilo je sve samo ne bajkovito...
Audrey Hepburn u filmsku kinematografiju upisana je zlatnim slovima, i danas je ubrajaju među najljepše žene svijeta, dive joj se generacije, ali iza blaga pogleda vječno se krila tuga. O teškom životu svoje majke progovorio je Audreyin sin Luca Dotti u knjizi "Audrey at Home: Memories of My Mother's Kitchen".
Audrey, rođena 1929. godine, nakon razvoda roditelja, s majkom se iz Velike Britanije preselila u Nizozemsku, u grad Arnheim. Nizozemsku su 1940. okupirali Nijemci, a 1944. godine u Arnheimu se vodila i slavna bitka za most preko rijeke Rajne.
Sretna među nesretnima
Tijekom okupacije, kao 16-godišnja djevojka, Audrey je morala odustati od snova. Gladovala je, kao i njezini sugrađani, jer su im Nijemci uzimali hranu. Oboljela je, dobila astmu, žuticu, anemiju i anoreksiju. Tada je imala samo 40 kilograma.
– Svi su jeli koprivu, pokušavali su skuhati bilo kakvu travu, čak i tulipane, ali ja to jednostavno nisam mogla podnijeti – kazala je Audrey. Njezina se prehrana sastojala od zelenog povrća i lukovica tulipana, a neprestano je pila vodu koja joj je davala osjećaj sitosti. Te zime 1944. čak 22 tisuće ljudi umrlo je od hladnoće i gladi. Audrey je preživjela. Njezin 45-godišnji sin Luca u knjizi piše da je glumica cijelog života sa sobom nosila traume iz Drugog svjetskog rata.
Anemija i anoreksija ostavile su joj vječne posljedice – tamne podočnjake koje je glumica prezirala. Iako je smatraju ikonom ljepote, nikad se nije smatrala atraktivnom ženom. Štoviše, pronalazila si je bezbroj mana, poput predugih stopala ili prevelikih ušiju i nosa...
Opsjednuta hranom
Nakon rata, Audrey se vratila u London, gdje je nastavila pohađati satove plesa, ali se pomirila s tim da nikad neće biti profesionalna balerina. Kako bi zaradila za kruh, počela je glumiti u filmovima, a postupno su dolazile i veće uloge. Za film "Praznik u Rimu" 1953. godine dobila je Oscara, što je bila potvrda njezine kvalitete, ali ne i sreće.
Luca Dotti kaže da je njegova majka svoju sreću pokušavala kupiti čokoladom.
– Kada mi je kao djevojčici bila ponuđena čokolada, pojela bih je u istom trenutku. Poslije mi je mogla trajati neko vrijeme, barem dva sata – govorila je Hepburn. Njen sin otkriva da je komadić čokolade uvijek imala na dohvat ruke, a njezina gastronomska strast bila je i tjestenina.
– Koliko god da je jela, nikada nije dobivala na masi, a tjestenina s umakom od rajčice čekala bi je kod kuće kad god bi se vratila s puta – ispričao je Luca.
U knjizi u kojoj otkriva tajne iz kuhinje svoje majke, Luca je napisao i da je glumica imala nekontroliranu želju za sladoledom.
– Sladoled od vanilije s raznim dodacima bio joj je omiljen – kaže 45-godišnji Luca, kojeg je glumica dobila u braku s talijanskim liječnikom Andreom Dottijem.
Prije njega bila je u braku s Melom Ferrerom, s kojim je dobila danas 55-godišnjeg sina Seana. Nakon kraha tih brakova, glumica koju je do zvjezdane slave doveo film "Doručak kod Tiffanyja" upustila se u vezu s Robertom Woldersom, za kojeg je govorila da je ljubav njezina života. Nikada se nisu vjenčali, a živjeli su zajedno sve do njezine smrti 1993. godine.
>>Audrey Hepburn bila je jako nesigurna i sramežljiva
>>Google posvetio tražilicu u čast legendarnoj Audrey Hepburn
Sreća njezina da nije živjela u doba komunjara - nema tu ni tulipana ni čokolade! Samo jad i čemer.