Američka glumačka i komičarska ikona Dick Van Dyke ušao je u povijest kao najstariji glumac koji je ikad osvojio nagradu Emmy. Proteklih je dana, naime, primio nagradu u kategoriji gostujućeg izvođača u dramskoj seriji "Days of Our Lives". "Imam 98 godina; možete li vjerovati? Gotovo 80 godina u ovome poslu. Nadam se da sam nasmijao ljude tijekom svih tih godina. Ne mogu vjerovati da sam još uvijek ovdje i da nastupam. Volim vas, Bog vas blagoslovio", rekao je zahvaljujući na nagradi, a potom se osvrnuo po prostoru i onda našalio: "Tražim posao ako ga netko ima."
Na konferenciji za novinare je uputio savjet mlađim kolegama. "Proći ćeš kroz teška vremena i puno audicija... ali moraš ostati ustrajan. Budite strpljivi ako imate povjerenja u sebe, a vrlo je važno vjerovati da to možete učiniti", rekao je glumac koji u svojoj kolekciji ima i Zlatni globus, nagradu Tony, Grammy, četiri Emmyja, vlastitu zvijezdu na Stazi slavnih u Hollywoodu, ali i veliko poštovanje kolega, kritike i publike - ne samo prema njegovim godinama, već i prema dugoj i uspješnoj karijeri.
Ovaj glumac, komičar, pjevač i zabavljač rodio se u prosincu 1925. u gradu West Plains u državi Missouri, u obitelji nizozemskog podrijetla čije je originalno prezime Van Dijk. Otac mu je bio Loren Wayne Van Dyke, trgovački putnik, a majka Hazel bila je stenografkinja. Svojih roditelja prisjetio se na stanicama memoara iz 2011. pod nazivom "Moj sretan život u show businessu i izvan njega". "Moj tata bio je bejzbol igrač niže lige - zgodan, šarmantan, duša svake zabave. Izvan sezone svirao je saksofon i klarinet u jazz sastavu i uživao u životu bezbrižnog bonvivana sve dok mu moja majka nije rekla da se prebaci na obiteljski život ili će ostati bez nje. Iznenada, dobar život, kakav je poznavao, nestao je i on je dobio posao trgovačkog putnika za Sunshine Cookie Company. Mrzio je taj posao, ali je uvijek imao sjaj na cipelama i osmijeh na licu. Godinama kasnije, kad sam vidio kazališnu predstavu 'Smrt trgovačkog putnika', bio sam u depresiji mjesec dana. Bila je to tatina priča.
GALERIJA Znate li tko je ovo? Pogledajte kako se naša bivša voditeljica mijenjala tijekom godina
Moga oca spasio je njegov smisao za humor, a mušterije su uživale u njegovom društvu. Bio je rezerviran u blizini mog brata Jerryja i mene, ali znali smo da nas voli. Jednostavno nije znao s riječima, dok je moja majka bila suprotnost, duhovita poput tate, ali mnogo pričljivija. Ako je imala manu, bila je to odsutnost duhom. Jednom je skuhala šunku i kasnije ju je pronašla u ladici s košuljama moga oca. Ne šalim se", napisao je u autobiografiji. Još kao dijete je osjetio strast za show businessom, a inspiraciju je pronašao u filmovima Stanlija i Olija u lokalnom kinu. Prva prilika za ispunjenje dječačkih snova bile su srednjoškolske i amaterske kazališne predstave, a s početkom Drugog svjetskog rata, Van Dyke se prijavio u ratno zrakoplovstvo te na frontu sudjelovao kao zabavljač u predstavama.
Tih godina je iskustva stjecao kao radijski, a potom televizijski voditelj, radeći na lokalnim stanicama u Atlanti i New Orleansu. Godine 1956. televizijska mreža CBS ga je angažirala kao voditelja jutarnjeg programa, popularnog "CBS Morning Showa" gdje je surađivao s Walterom Cronkiteom u ulozi voditelja vijesti, kao i s Barbarom Walters. U to vrijeme afirmirao se i u kvizovima, kao voditelj i kao sudionik. Iste godine imao je glumački debi u televizijskoj seriji "The Phil Silvers Show", no ubrzo je napustio CBS kako bi se kao glumac okušao na Broadwayu.
Ti su napori okrunjeni ulogom u mjuziklu "Bye Bye Birdie" za koju je dobio svoju prvu veliku nagradu, Tony. U predstavi ga je zapazio producent Carl Reiner te ga odlučio angažirati za glavnu ulogu u televizijskom sitcomu koji je ponio njegovo ime, "The Dick Van Dyke Show". Uloga Roba Petrieja donijela mu je tri uzastopne nagrade Emmy za najboljeg glumca u humorističkoj seriji i otvorila vrata filmske karijere. Filmski debi je 1963. imao u ekranizaciji mjuzikla "Bye Bye Birdie", nakon čega je slijedila uloga londonskog dimnjačara Berta u filmu "Mary Poppins". Iako je film doživio ogromnu popularnost, Van Dykeov pokušaj da govori britanskim "cockney" naglaskom i danas je predmetom izrugivanja. No istodobno, pjesma "Chim Chim Cher-ee" koju je izvodio, postala je veliki hit 60-ih godina. Nakon toga su slijedili uglavnom slabi filmovi, ali i "Chitty Chitty Bang Bang", jedan od najpopularnijih filmova dekade.
GALERIJA Nestvarna ljepota glumice Angeline Jolie (49)
Nakon što je 1969. u filmu "Comic" odigrao prvu ozbiljnu dramsku ulogu, 1971. je angažiran za još jedan sitcom, ovaj put pod nazivom "The New Dick Van Dyke Show". Serija se održala tri sezone, a snimanje je prekinuto, jer se Van Dyke preselio u Arizonu i nije imao volje putovati do studija. Važna godina u njegovoj biografiji svakako je 1974., kada je zaradio nominaciju za Emmy ulogom biznismena-alkoholičara u televizijskom filmu "The Morning After". Taj film se smatra tako realističnim prikazom alkoholizma da se i danas prikazuje u sklopu programa u centrima za odvikavanje. Nedugo nakon toga Van Dyke je priznao kako je ulogu temeljio na vlastitim iskustvima s tom bolešću.
"Trudio sam se biti dobar uzor svojoj djeci, ali bio sam alkoholičar 25 godina, što se neminovno odrazilo na obiteljski život. Kad sam otišao na terapiju, shvatio sam da ponavljam očeve pogreške. Često je dolazio kući pijan nakon dugih putovanja, a moja je majka prijetila da će otići ako on ne prestane - što je i učinio", ispričao je. Kasnih 70-ih i tijekom 80-ih Van Dyke nije imao previše uspjeha u svojim naporima da oživi karijeru televizijskog komičara, a 1984. se nakon dugog razdoblja razdvojenog života i formalno razveo od supruge. Međutim, 1989. je došlo do preokreta kratkim nastupom u popularnom sitcomu "The Golden Girls", za što je dobio još jednu nominaciju za Emmy. Godine 1993. je počeo tumačiti lik dr. Marka Sloanea u kriminalističkoj seriji "Diagnosis: Murder", a koja se snimala osam sezona. S obzirom na to da se, osim glumom, počeo baviti i kompjuterskom 3D grafikom, dizajnirao je neke od efekata korištenih u toj seriji.
Posljednjih desetljeća, ostavio je manje ili veće uloge u blockbusterima Dick Tracy (1990.), "Batman: New Times" (2005.), "Curious George" (2006.) i "Noć u muzeju" (2006.).
Vrlo zanimljiv medijima bio je i njegov privatan život. Ubrzo nakon Drugog svjetskog rata se skrasio, a 1948. i oženio s Margie Willet koju je upoznao kada mu je bilo samo 20 godina, tijekom odrastanja u gradiću Danvilleu u saveznoj državi Illinois. "Bili smo previše siromašni da bismo se vjenčali, ali se jedan radijski producent ponudio da će podmiriti račun i poslati nas na medeni mjesec ako nas spoje u njegovoj emisiji. Tako smo 1948. izmijenili zavjete pred voditeljem i dva radijska mikrofona dok nas je slušalo 15 milijuna ljudi", napisao je godinama kasnije u svojim memoarima.
Njegova tadašnja, mladenačka ljubav Margie bila je, kako ju je opisao, umjetnička duša, ali nije imala naklonost prema Hollywoodu. Van Dyke se prisjetio i situacija kada su je uzvanicima koji su htjeli razgovarati s njim na brojnim showbiz događajima često izbjegavali i ignorirali jer je bila neugledna, nosila je kratku kosu i izbjegavala šminku, zbog čega su ih često znali zamijenili za brata i sestru. Jednom prilikom, kad se pojavio na naslovnici časopisa, Margie je kupila šest primjeraka, a prodavačica ju je pitala je li ona njegova majka.
Margie je nažalost pobacila njihove blizance, ali onda je rodila četvero djece koja su se, kako će Van Dyke kasnije govoriti, pokazala doista vrijednima divljenja: Christiana, Barryja, Carrie Beth i Stacy. Barry je i sam postao glumac, te nastupao zajedno s ocem u kasnijim fazama njegove karijere.
"Trudio sam se biti dobar uzor svojoj djeci i zato sam se prijavio na kliniku za odvikavanje od alkohola. Margie se prijavila dok sam ja odlazio. Mislio sam da će samo doći po mene, ali pokazalo se da je navučena na antidepresive. Nisam imao pojma. Kakav par! Naše su ovisnosti bile simptomatične za dublje probleme u našem odnosu i mi smo se udaljavali", ispričao je Van Dyke u svojoj autobiografiji.
Otprilike u to vrijeme upoznao je bivšu glumicu, Michelle Triolu. Bila je, kako navodi, poletna, pametna i, za razliku od Margie, poznavala je svijet show businessa u dušu. S Margie se službeno razvelo 1984., a s Michelle je provelo 35 vrlo sretnih godina. Razgovarali su o vjenčanju, ali "nikako je nije mogao natjerati da upiše datum u dnevnik".
Ipak, kada je 2008. njegova prva supruga i majka njegove djece Margie umrla od raka gušterače, prema vlastitom priznanju, izgubio je dio sebe. Godinu dana kasnije njegovoj dugogodišnjoj partnerici Michelle je dijagnosticiran rak pluća. "Kad je pitala hoće li umrijeti, pretvarao sam se da ne znam - najteža gluma koju sam ikada radio. Nakon što je umrla, shvatio sam da nikada nisam bio bez suputnika koji je pazio na mene", ispričao je Van Dyke, koji je voljenu Michelle sahranio samo godinu dana nakon prve supruge.
VEZANI ČLANCI:
I kada je već mislio da za njega u dubokoj jeseni života više nema ljubavi, upoznao je 46 godina mlađu vizažisticu Arlene Silver koja će postati njegova treća supruga, od 2012. godine. Upoznali su se još 2006. godine na dodjeli nagrada SAG, a ona je bila prva i jedina žena kojoj se ikad udvarao. "Nikad nisam prišao neobičnoj ženi u svom životu. Ona je prošla pored mene, ja sam skočio i rekao: 'Bok, ja sam Dick'. Nisam znao da je upola mlađa od mene. Predivno", rekao je Dick u intervjuu za Entertainment Tonight. Kasnije je saznao da je Arlene vizažistica. "Imala je još jednu jedinu posjetnicu koja joj je ostala, a koju sam ja uzeo i onda sam je zaposlio", rekao je.
Dick i Arlene su u početku bili samo prijatelji, ali je to prijateljstvo nekoliko godina kasnije, nakon smrti partnerice Michelle, preraslo u ljubav. Godine im, kako kaže, nikada nisu bile problem, kao ni ljudima oko njih. "Bili smo prijatelji toliko dugo da kad smo rekli ljudima koje ja znam, bili su sretni zbog naše veze, a ja sam bio uplašen. Mislim, činjenica je da je velika razlika u godinama. Ali je to toliko nebitno. Mislim da kad nas vidite zajedno, ne razmišljate o tome", ispričao je pa dodao da je "sretan što nije odrastao", aludirajući na to da je još uvijek "mlad u srcu".
Van Dyke smatra da su on i Arlene suđeni jedno drugom, a to mišljenje dijeli i njegova supruga. "Nikad nisam upoznala nekog kao što je on. Uvijek je sretan i pozitivan. Uvijek pjeva, a ja nikad ne bih pjevala u javnosti. Zbog njega pjevam. On me nagovorio da pjevam na pozornici i pjevala sam ispred 1500 ljudi. On je jednostavno najradosnija osoba koju poznajem", rekla je glumčeva supruga.
Ovaj legendarni glumac i danas je aktivan na sceni i izvan scene. Prošle godine natjecao se u devetoj sezoni Maskiranog pjevača kao "Gnom" i premda je prvi eliminiran, epizoda je promovirana kao "najlegendarnije, najodlikovanije i najomiljenije razotkrivanje u povijesti". Nakon što je Van Dyke otkrio svoj identitet, dobio je dugotrajne ovacije publike i sudaca.
GALERIJA Nevjerojatna figura pjevačice Sabrine Salerno (56), čiji hit 'Boys' su svi obožavali
Iako se bliži 100. rođendanu, ne propušta odlazak u teretanu i brine se o svom zdravlju, što ranije i nije bio slučaj. Van Dyke je bio teški pušač veći dio svog odraslog života. U intervjuu za londonski The Daily Telegraph iz siječnja 2013. rekao je da je koristio žvakaću gumu Nicorette posljednje desetljeće. U travnju 2013. otkrio je da je sedam godina imao simptome neurološkog poremećaja, u kojem je osjećao lupanje u glavi kad god bi legao, ali unatoč tome što je bio podvrgnut pretragama, dijagnoza nije postavljena. Morao je otkazati zakazane nastupe zbog umora od nedostatka sna zbog zdravstvenog stanja, a onda se prihvatio jače brige o svom zdravlju.
"Često sam pokušavao razmišljati o tome što sam radio da sam preživio toliko dugo, ali ne mogu shvatiti. Jedina stvar je to što sam uvijek vježbao. Još uvijek idem u teretanu tri dana tjedno i vježbam. I vjerujem da je to tajna. Većina ljudi sa 98 godina nema baš volje za vježbanje i onda im se cijelo tijelo ukoči. Ukočiš se, a ja se i dalje krećem prilično dobro. Mislim da to mora biti moja tajna jer ne pazim baš na to što jedem i slično. Ostao sam mršav. I to pomaže", otkrio je glumac, koji se nerijetko šali na račun svojih godina.
I u svoj govor na dodjeli Emmyja ubacio je podosta crnog humora pa je tako pozvao okupljene - na svoju komemoraciju. "Sve vas srdačno pozivam na oproštaj, još nemam datum, ali ne osjećam se baš najbolje", rekao je uz smijeh dobitnik Emmyja, Grammyja i Tonyja pa se u istom tonu osvrnuo i na još jednu nagradu koja tom trolistu nedostaje da postigne "EGOT" status, a to su Oscari: "Možda posthumno!".