Sound of Freedom, Amazon Prime Video
Ako i bude polemike oko najboljeg filma godine, onda je malo sumnje u to koji je film najkontroverzniji. “Sound of Freedom” je sigurni nositelj te titule, ponajmanje zbog teme koju obrađuje, a više zbog realizacije, pa i zbog njegova glavnog glumca. Jim Caviezel odavno je “na tapeti” zbog svojih političkih i vjerskih uvjerenja, praktično još od “Pasije” Mela Gibsona, koji također trpi neke posljedice zbog svojih stavova. Jako religiozni Caviezel je i protivnik abortusa, što javno zastupa. To mu, očito, u liberalnom Hollywoodu nije priskrbilo previše prijatelja, a onda je stigao i “Sound of Freedom”, još jedan film kojim je privukao pozornost globalne javnosti. Priča o Timu Ballardu, bivšem agentu FBI-ja koji je, zgrožen prizorima iz istraga pedofila, sam pokrenuo lanac spašavanja djece od takvih monstruma, nosila je dovoljno potencijala sama po sebi. No, film nije želio producirati nitko od velikih kuća, ali se našlo nekoliko američkih utjecajnika s ozbiljnim novcem koji su omogućili da se film realizira. Možda su razlog gotovo eksplicitne scene seksualnog nasilja nad djecom, možda Caviezelov imidž, iako je sam Ballard tražio da ga upravo on glumi, a možda i činjenica da je i sam Ballard bio optuživan zbog seksualnog nasilja unutar organizacije koju je pokrenuo. Na kraju, nije toliko ni bitno jer je film snimljen, no nova se kontroverza pojavila u njegovoj promociji, gdje je Caviezel koketirao s nekim od ideologa QAnona, skupine teoretičara zavjere, u svrhu promocije filma u kojoj su se pojavljivali neki od njezinih članova. A i samog Ballarda dovodilo se u vezu sa skupinom jer se njegov uspon u javnosti podudarao s njezinim pojavljivanjem. Ali opet “ali”. Ovakav je film trebalo snimiti. Iako priča budi neko podsjećanje na filmove o Rambu u smislu “pojedinac protiv zla”, tema pedofilije u društvu kontinuirano je prisutna u medijima i javnosti, a bez da se njome bavilo tako da se za nju pobudi interes kod najširih masa. Film služi upravo tome, pa bi pravilniji izbor velikih produkcija bio da su same snimile film takve tematike nego da se dovedu u situaciju objava da nisu željele podržati vjerojatno prvi takav uradak. “Sound of Freedom” kao film, osim tematske, nema nekih drugih osobitih vrijednosti, no okupio je neka vrijedna imena poput Mire Sorvino, veterana Billa Campa, honduraško-američkog glumca Joséa Zúñige. I bio je ogromnim uspjehom, s minimalnim budžetom od 14,5 milijuna dolara ostvario je 250,2 milijuna, vjerojatno još i više sada kada je na streameru kao što je Prime Video. Niti Caviezel niti redatelj Alejandro Monteverde vjerojatno neće dobiti neke velike nagrade, ali ovo je ipak dosta veliki fail mainstream produkcije kod kojih bi i tema i film dobile bitno više pozornosti, vjerojatno i kvalitete.
Fast X, SkyShowtime
Ako je i bilo malo nedoumica kada je s prikazivanjem krenuo serijal “Fast and Furious”, onda moramo reći kako je naš odgovor na pitanje kako ta banalna formula opstaje do danas - nemamo pojma. Pojava Vina Diesela, koja je dosta originalna i prihvatljiva većini, u što treba uključiti i nekoliko doista uspješnih filmova, nabrijani auti i brza vožnja, odnosno street race, bili su u to doba, govorimo o 2001., vrlo potentni. Ali više od 20 godina kasnije, u doba borbe za smanjenje stakleničkih plinova i izbacivanje konvencionalnog automobila, cijela stvar nekako nema smisla. I to je očito krivo, jer serijal je, unatoč lošim kritikama, prerastao u franšizu koja ne posustaje. Ne samo to, sve se pretvorilo gotovo u nekakav filmski kult u koji se uklopio čak i tragičan događaj, pogibija Paula Walkera upravo u automobilskoj nesreći. Sve to živi nekakav zaseban život koji redovito zarađuje i na koji pristaju ozbiljna glumačka imena poput Charlize Theron pa čak i Helen Mirren. U istoj godini kada je bio u kinima posljednji nastavak “Brzih i žestokih” stigao je i na streamer. Tko voli, nek’ izvoli.
Barbie, HBO Max
Apsolutni megahit ove godine je “Barbie”. To pokazuje dosta toga, poput, primjerice, da je Mattelova lutka jedan od sve rjeđih neuništivih brendova, pa onda i da generacije ipak dijele neke stvari, poput upravo Barbie, kao i da je to danas, pa i već jako dugo, zapravo, dio globalne pop-kulture. Sjetimo se samo hita “Barbie Girl” dansko-norveške grupe Aqua još iz 1997. Bedasti pjesmuljak bio je neviđenim hitom inspiriranim izložbom kič kulture gdje je izložak bila upravo i Barbie. Ono što je kod ovog filma dobro jest da Mattel i producenti filma nisu uopće od toga bježali. Već su, po nama barem, filmom željeli poručiti kako Barbie, i Ken, naravno, nisu ništa drugo nego igračke, a ne simulacija nekakvog života. Njega se ne može zamijeniti ili nadomjestiti, pa ni nečim tako savršenim kao što je najpopularnija svjetska lutka. Ovaj prvi igrani film o Barbie pokazao je i koliko je to snažan brend zaradom od nevjerojatnih 1,442 milijarde dolara. Nije to ni blizu najdohodovnijih filmova u povijesti, ali je u svakom slučaju najveće iznenađenje godine.
Kruna 6, Netflix
Došao je i taj trenutak, opraštamo se od odlične “Krune” drugim dijelom šeste sezone. Učinilo nam se bespredmetnim trošiti više prostora na jednu od najuspješnijih serija na Net- flixu s obzirom na to koliko je slova na “Krunu” već potrošeno. Kao i uvijek, opet je izazvala kontroverze tumačenjem odnosa i prikazom nekih događaja, pogotovo je to sada bilo interesantno vidjeti jer se radi o najtragičnijem događaju, a to je pogibija princeze Diane. A zatim i vjenčanje princa Charlesa, današnjeg kralja, i Camille Parker-Bowles. Čini se da je u ovoj završnoj sezoni nešto manje povijesnih kontroverzi i netočnosti, ali pozornost je izazvala ideja da se Diana “oživi” barem u mislima kraljice Elizabete i Charlesa. Ipak, “Krunu” se i dalje gleda, fascinacija plemstvom i dvorovima traje i dalje, ovdje pogotovo jer i kraljice Elizabete više među nama nema, pa će tamo neka nova “Kruna” čekati vjerojatno neku novu kraljicu. Jer, život kraljice Elizabete teško će se tako skoro ponoviti. Sasvim sigurno ne u ovom stoljeću.