U 61. godini života napustio nas je Massimo Savić, glazbenik kojeg su obožavali diljem regije. Iza njega je impresivna karijera koja je trajala četiri desetljeća, a uoči koncerta koji je prošle godine u rujnu održao u Beogradu Massimo je gostovao na srpskoj Pink televiziji i otkrio brojne pojedinosti iz privatnog života. Prisjetio djetinjstva bez oca koji je ostavio njega i mamu kad je pjevač imao četiri godine.
Pjevač je opisao kako su se njegovi roditelji upoznali u bolnici. - Oni su se upoznali kada je on bio slijep, prije operacije. Izgubio je vid tijekom bombardiranja na Visu i do te operacije nije vidio. S mojom mamom se upoznao na Rebru gdje je on bio pacijent a ona je došla u bolnicu u posjet svom bratu. Mislili su da je neće preživjeti, ali jest. Uz vrlo jaku dioptriju progledao je i rekao mojoj majci: Mogu li ja vas posjetiti kada progledam pa da se vjenčamo? Krajem 1961. godine mami je stigao telegram da joj on stiže i to je bilo to. Vjenčali su se a kasnije sam se rodio i ja - ispričao je Massimo.
Obiteljsku idilu je prekinula očeva bolest. - Rastavila ih je bolest, dijagnosticirali su mu leukemiju, on se uplašio, samo je otišao i umro. Neko vrijeme nismo znali gdje je. Kasnije smo otkrili da živi s nekom ženom, koja također umire od raka. Strašno ga je pogodila ta bolest, mene također. Svaki put za moj rođendan slao mi je poklone limuzinom. Mnogo mu toga nisam stigao kazati. Umro je kad sam imao šest godina, tako da sam tek kasnije od njegovih prijatelja saznao sve o njemu - rekao je Massimo.
- Njegovi prijatelji su mi rekli da je bio super lik, gromada od čovjeka, volio je čitati i zanimljive odlomke bi označavao ili stavljao svoja opažanja pored njih. Imao sam sreću što sam 80-ih pronašao kutiju s knjigama koje je čitao i kroz te knjige i kutiju s njegovim stvarima počeo sam upoznavati svog oca - rekao je Massimo.
Prisjetio se i rata i rekao što je sve naučio iz devedesetih godina. - Mnogi su mi pokušavali stati na put. Za vrijeme rata je bilo svakakvih insinuacija. Taj je rat na mene ostavio dubok trag. Naučio me da ne dajem povjerenje tek tako i da čuvam svoj mali krug velikih ljudi, to su oni što mi stanu u zagrljaj: kći, žena i pas, rekao je Massimo.
Progovorio je i o smrti i otkrio da je se boji jer vjeruje da je to konačni kraj čovjeka.
- Prezirem činjenicu da me više nema, Arsen i ja smo često znali govoriti o tome, natjecali smo se u tome tko više prezire smrt. Prezirem je iz dna duše. Zašto mi je dan intelekt, zašto mi je dana životna spoznaja. Nažalost, bojim se da nema života nakon ovoga - kazao je Massimo.
"Bdijte jer ne znate ni dana ni časa!"