Riječi, raspoloženja i osjećaji, a onda i cijele priče koje bi književnost teško mogla podnijeti, lako će proći na filmu i u stripu. Književnost je stara umjetnost, ostarjeli su i pjesništvo i proza, pa se valja čuvati općih mjesta, riječi koje su se izlizale i čija značenja kao da su se potrošila, priča u kojima su smrtonosne stupice lošeg ukusa, koje bi možda mogli izbjeći samo najveći majstori. Strip je, međutim, mlad. Osim toga, još uvijek je u njemu sačuvano sjećanje na platforme s kojih je potekao ili na kojima se objavljivao, recimo na dnevne novine, ili na dječje strip-magazine, tako da nema riječi, emocija ni priča koje su potrošene. To ga ponekad čini važnim i spasonosnim.
"Kaleidoskop", crtani roman, sačinjen od relativno kratkih poglavlja, piše Zoran Žmirić, a crta Korina Hunjak, i skoro da je otpočetka do kraja zasnovan na emocijama i fabulama koje bi se vrlo teško - ovakve kakve jesu - artikulirale u prozi. Kroz majstorski, vrlo čist i precizan crtež, koji nam u sjećanje dozove Milana Trenca, iz vremena dok se Trenc bavio stripovima a ne filmom i kazalištem, pripovijedaju se doživljaji glavnog junaka s ljudima. On je, uglavnom, po vani. Čitatelj stječe dojam da ima neki problem u životu, s ljudima ili sa samim sobom, ali tom problemu nećemo saznati ništa. Hoda gradom, sjedi po klupama, u menzama je, gostionicama i kafićima, i promatra ljude. Oni su neobični, ali ništa neobičniji od ljudi koje ćete sami sresti, čim prekoračite kućni prag. Zoran (tako se glavni lik zove) aktivan je promatrač, upitat će nešto i kad bi svatko drugi šutio, i zapravo vrlo podsjeća na samog Zorana Žmirića. Ljudi koje susreće su nesretni, usamljeni, frustrirani, neurotični, ludi... On bi da sređuje stvari, jer na takav način sređuje sebe. Vanjski svijet preslika je njegovoga unutarnjeg svijeta, koji je preslika vanjskog svijeta...
Autori donose stanje svijeta u kojem, recimo, postoji pedofilija, ali i paranoja od pedofilije, svijeta u kojem je stvorena svijest o problemu, ali odmah zatim i opsesija problemom, koja sve čini još gorim i težim. Žmirićeve priče krajnje su jednostavne, s povremenim neočekivanim obratima, a Korina Hunjak crta ih - i prethodno, naravno, režira - na virtuozan način. "Kaleidoskop" knjiga je o hrvatskoj gradskoj svakodnevici, knjiga o jednom određenom vremenu, za koju je zapravo šteta što prethodno nije tiskana u novinama, u novinskim magazinima, na informativnim web-portalima, i što će na kraju stići samo do one specifične, pomalo i sektaške publike, koja kupuje i čita strip publikacije.
GALERIJA Pogledajte kako se Lidija Bačić mijenjala tijekom godina
VEZANI ČLANCI
Dobra kratka priča se, kao i važna epizoda u romanu, ponekad zasniva na umijećima prešućivanja ili neizricanja onog što će zvučati efektnije ako ne bude kazano, nego ako samo bljesne u čitateljevoj glavi, kao njegova vlastita primisao. Dobri pisci, a Zoran Žmirić nesumnjivo jedan je od boljih proznih pisaca suvremene hrvatske i nekolicine okolnih književnosti, umiju se služiti tim funkcionalnim prazninama u pripovijedanju, pa bi se čak moglo i reći da je riječ o umijeću koje prilično pouzdano dijeli dobre od slabih, darovite od nedarovitih, ili kultivirane i ostvarene od nekultiviranih i neostvarenih. Teško je prešućivati tako da čitatelja precizno navedeš na trag prešućenom, ali je, vjerojatno, dvostruko teže prešućivati u stripu, jer će u stripu ista praznina biti dvostruko naglašena. Korina Hunjak, međutim, to tako lijepo umije nacrtati. Čudesno je lijepo, recimo, poglavlje - ili ćemo reći da je to samo kratka priča, kratki strip - naslova "Jezikova juha". Ono što je u njemu prešućeno čini nekoliko paralelnih priča u čitateljevoj glavi.
U socijalistička vremena u nas, koja su u posljednjim decenijama bila modno-misaono i stilski obilježena suvremenim teoretičarima i kritičarima marksizma, te egzistencijalizmom u književnosti, vrlo su mondene bile riječi: otuđenje, alijenacija... Kad bismo iz tog doba mogli čitati "Kaleidoskop", rekli bismo da je ovo u značajnoj mjeri knjiga o urbanom otuđenju. Ili o osjećaju otuđenosti jednoga jedinog čovjeka, njezina glavnog junaka, dok svakodnevno promatra svijet oko sebe. I još bismo rekli da je ovo knjiga u kojoj jedan čovjek - ili dvoje njih, Žmirić i Hunjak - očajnički pokušavaju spašavati svijet. Recimo, poglavlje "Ford Taunus", o starcu i njegovom autu, govori upravo o tome.
Jedna od važnih funkcija umjetnosti, i jedna od rijetkih koje se mogu jasno predočiti i riječima kazati, jest funkcija ganuća. Priča, slika, kazališna predstava, čovjeka ganu. Doživljajem ganuća potvrđujemo sebi da smo živi. Ganućem resetiramo sve druge osjećaje. Ganućem popravljamo emocionalne fokuse. Danima sam, malo pomalo, čitao "Kaleidoskop", i bivao sam ganut.
VIDEO Obožavatelji u šoku zbog tragične smrti Liama Paynea, ispred hotela su zapalili svijeće i pjevali