Ovo je priča o prvom nastupu Marka Perkovića Thompsona u Americi: 'Jedva smo pronašli klub u koji stane 50 ljudi'

THOMPSONOV KONCERT U AMERICI PRED 50 LJUDI, Jellyfish in Space (listopad 2024.)

Vinska "trilogija" počela je naopako. U restoranu Jellyfish in Space na Kvatriću pijemo crno vino. Od bijelog grožđa. Papamo ukusni sushi. Dečki virtuozi sa štapićima. Ja muku mučim s vilicom i nožem.

– Kakav je hrvač sin predsjednika Milanovića? – pitam našeg domaćina Ivana Klepića, koji je genski vezan uz taj sport.

– Marko je odličan. Mogao bi i morao u sam vrh.

– Znači, iduće godine na SP-u u Zagrebu mogao bi do nagrade?

– Matej Mandić i on su velike nade, ali možda je malo prerano očekivati ih na postolju u Zagrebu. Na idućim Olimpijskim igrama bit će zreliji i jači.

Naš prijatelj Borgudan dodaje:

– Trebao nam se pridružiti i trener hrvačke repke Antun Đok, ali je morao na put u Albaniju.

Na biciklu sa snimanja "Kumova" stiže Vedran Mlikota.

– Sorry što kasnim. Snimanje se otegnulo, a u gradu gužva.

– Mliki, ti si član vinskih udruga, vinoljubac, maltene sommelier, pa ćeš sigurno iz 20. pokušaja pogoditi koje crno vino pijemo – provociram.

I Mliki krene nabrajati. Nikako da pogodi u sridu.

– Ma ne muči se jer ti nikad ne bi palo na pamet da postoji crna malvazija – prekinem njegove muke. I dok mlatimo treći pladanj sušija, eto iz Magdalene doktora Mladena Predrijevca. Već sam pisao o tom heroju Domovinskog rata, državnom prvaku u veslanju i vrhunskom kardiokirurgu.nReče da je operirao cijeli dan i usput nagovori Branka da nam ispriča priču o prvom nastupu Marka Perkovića Thompsona u Americi.

– Bilo je to davno. Zovu me frendovi iz Kanade u L. A. da pomognem jednom mladom pjevaču iz Hrvatske i organiziram mu nastup u Americi. Iskreno, ni ja ni moji prijatelji, koji su skupili 4000 dolara, nismo imali pojma tko je Thompson.

– A gdje je bio koncert? – znatiželjan sam.

– Jedva smo pronašli mali klub u koji stane 50 ljudi. Marko je došao solo, bez benda, pa sam pozvao bivšu pjevačicu Magazina Nikolovsku da spašava situaciju. Došla je s pratećim bendom i nastupila s Thompsonom. I baš kad je trebala početi prva Thompsonova gaža u Americi, došlo je do krkljanca.

GALERIJA Pogledajte odličnu atmosferu na koncertu Thomposon, Zečića i Bulića

?

– Intervenirala je policija jer se ispred dvorane, u kojoj je bilo 50 ljudi, skupilo još 5000 naših Hrvata koji su čuli za "Čavoglave" i došli na koncert. Jedva smo uspjeli uvjeriti policajce da nije u pitanju miting ili štrajk, nego nastup mladog hrvatskog pjevača.

Priključuje nam se još jedan vrhunski glazbenik, Stanko Šarić, frontmen Najboljih hrvatskih tamburaša.

– Znači, od povratka Zlatnih dukata ništa – pitam.

– Nasljednici Josipa Ivankovića ne daju da vratimo ime.

– Slično kao i Hourino Prljavo kazalište.

– Baš tako. Rekao sam tada Jasenku nek promijene ime, po ugledu na nas, i nazovu se Najbolji hrvatski prljavci.

Smijemo se. Bočice crne malvazije prazne. Branko nas izvještava da zbog obaveza Tomo Ivković nemre dojti. I onda razlaz. Uz dogovor za novo okupljanje na Mlikotinoj predstavi "Bračna terapija" u Ludoj kući.

– Zadnji čin je opet kod mene u restoranu – oglasi se gazda Ivan. Svi pozdravimo njegova tatu Tomislava Klepića, koji već sedam godina leži doma nepokretan.

– Fališ nam u društvu, Tomice.

A Klepo je legenda. I to ona prava. Sportska i ljudska.

OD ĐAKOVAČKIH VEZOVA DO ĐAKOVAČKIH REZOVA, Krematorij, Verhasova terasa (listopad 2024.)

Na trenutak sam hodočašće po restoranima, birtijama i podrumima zamijenio ZET-ovom autobusnom linijom 106. Koja vozi na Krematorij. Velik broj veslača, bivših redara (Lonco, Rade) i dragih mi prijatelja ispratilo je na zadnji počinak Vilima Bujevića. Bivšeg državnog prvaka. U četvercu bez. Mog susjeda. Iskreno, mnoge ispred Krematorija nisam prepoznao. Nisam ih vidio desetljećima. Oksidirali smo. Samo Pero Močibob traje. I još uvijek je jak k'o zvijer. Nakon žalovanja čestitanje. Moj susjed Domagoj Verhas uletio u 49. Na balkonu u Melengradskoj generali, treneri i dragi mi susjedi. I kao jedini ukras Ruža Novak.

– Poslao mi tata iz Đakova crno od izabele – natoči mi slavljenik.

Nogometaš koji je s Cicinim postrojbama osvojio titulu. Vino od grožđa koje visi po brajdama ukusno. Aromatično. Zapjevalo se na balkonu tako da je cijeli kvart podrhtavao. Prednjačio je Lazar Tomkić. Čovjek koji ima glasinu kao Pavarotti.

– Iduće godine bit će tamburaši. Lomim pola stoljeća – obeća slavljenik režući slavonske delicije. A mene to vratilo vremenski u rikverc kad smo s Mirom Vidovićem, pobočnikom generala Stipetića, posjetili Đakovačke vezove. Za nas su ti vezovi zapravo bili Đakovački rezovi kulena, kobasica, švargli, seka i otkoštenih odojaka. Usput smo se igrali s vučjacima. Svjetskim prvacima. I pravim vukovima koje je pripitomio naš domaćin Vito Paponja. Odlutaše mi misli u Verhijevo Đakovo. U stvarnost me vrnu susjed Marko koji obveže Ružu:

– Daj upoznaj Domagoja s nekom zgodnom frendicom na televiziji. Da ga za 50. rođendan oženimo.

Fali tu jedna šesna snaša. Putnu ispijam s Jurom Tajčićem, bivšim ragbijašem i jedinim hajdukovcem u društvu. Ni pod razno mu nisu dozvolili da zapjeva jednu o klubu koji živi vječno.

– Ma glavno da smo mi prvi. Pjevat će se! – reče na razlazu. Trebalo se pješice spustiti s četvrtog kata. Lifta niks.

HOĆE LI NIKINA KĆI LOREE DOBITI BRACU ILI SEKU?, Pri Zvoncu, Vinotoč, Štemberger (listopad 2024.)

Prije novog "napada" na birtije i podrume u Gavranoviću kupujem kruh i srećem susjedu Lanu Barić.

– Ima li opet razloga za čestitanje?

– Ima.

?

– Dobila sam nagradu za svoj kratki film

– Znači i režiraš?

– Naravno!

A ja polako, željan gutljaja dobrog crnog vina, krenem s društvom kod Draška Pri Zvoncu. Uz ukusne uštipke i pečenice saznam od ljudi bliskih Niki Kranjčaru kako je proslavio 40. rođendan u restoranu Maksimir.

– Kako kad je Niko rođen u kolovozu? – začudim se.

– Tek sad je mogao okupiti sve prijatelje i obitelj. Za slavlje nikad nije kasno – objasni mi Nikin frend. A onda doznam i lijepu vijest. Niko i Zrinka Cvitešić rade na proširenju obitelji. Mašala. Nedavno sam sreo Elviru Kranjčar i pitao za unuke.

– Koliki su?

– 11, 12 i 13! – veselo nabroji.

Razmišljam. Da li da joj kažem da će to uskoro biti kvartet. Ali bolje začkomiti. Nek novosti dozna od Nike i Zrinke. Prije putnog u Gavelli u Frankopanskoj srećem Simonu Fistrić. Nikinu bivšu suprugu. Zagrlim je i šapnem da će njena kćerkica dobiti brata ili seku.

– Baš bi me veselilo. I Loree bi bila sretna.

Od sveg srca Niki i Zrinki želim prinovu. Pa da s njima jednog dana bere masline. Nikad nije kasno. Mene moja majka Kata rodila u kasnim pedesetima. I ništa mi ne fali. Osim što preveć volim crno vinčeko. I zato sam se s društvom otisnuo na odojka i frankovku u Vinotoč kod Marijana Gorišeka. Pa na dodatne gutljaje u Šentjernej. Kod Gregora Štembergera. Kralja cvičeka. Jozo, Mladen, Mato i moja proždrljivost završavamo izlet u restoranu Rorman u Škocijanu. Na tatarskom. I naravno...

VIDEO Vruće izdanje Nives Celzijus! U crnoj kombinaciji naglasila obline