Vijest o zabrani koncerta koji se trebao održati u pulskom Domu sportova 25. ožujka i na kojem su trebali nastupiti Duško Kuliš, Dragan Kojić, Ana Bekuta i Zorana Mićanović izazvala je goleme reakcije u javnosti. Gradonačelnik Pule Filip Zoričić zatražio je da se koncert ne održi jer nije zadovoljan ovakvom glazbom i ne želi takav koncert u svom gradu. Tvrtka Hiljadarka je organizator ovog koncerta i s Pula sportom su imali potpisan ugovor o najmu pulskog Doma sportova, no unatoč tome gradske vlasti ustrajne su u tome da ne žele 'narodnjake' u svom gradu. No, čini se da nije u pitanju samo glazba koji izvode ranije navedeni izvođači. I pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu (56) u više je navrata odbijen zahtjev za koncertom u Areni u Puli. Svoj prvi koncert u Istri Thompson je održao u Puli 2002. godine, a Poglavarstvo Grada Pule nije ga moglo zabraniti jer nije održan na nekretnini u vlasništvu Grada Pule, a 2008. godine je odbilo zahtjev za održavanje koncerta u Areni zato jer je Grad Pula njen vlasnik.
Thompson je zadovoljštinu zbog otkazivanja koncerta pokušao dobiti i na Općinskome sudu u Puli 2008. godine. Tužio je grad Pulu i Gradsko poglavarstvo zbog uskraćivanja suglasnosti za održavanje koncerta u Areni. Te je godine najprije otkazan koncert u Umagu, a zatim i u pulskoj Areni. Grad Pula odbio je dati suglasnost za koncert u Areni uz objašnjenje da je Thompson zahtjev podnio izvan roka predviđenog za najavu ljetnih zbivanja u pulskom amfiteatru. Smatrajući da su mu povrijeđena ljudska prava, Thompson je podnio tužbu. Nekadašnji pulski gradonačelnik Boris Miletić rekao je kako nema ništa protiv Thompsona i njegovih pjesama, ali ne može podupirati ustašku ikonografiju koja je popratni element njegovih koncerata.
No, nemoguće je glazbu izdvojiti iz konteksta političkog života pa se po pulskim ulicama može čuti kako su brojni desničari zadovoljni činjenicom da pjevači iz susjedne Srbije ipak neće pjevati u njihovom gradu. Otprilike jednako tako su i lijevo oprijedjeljeni građani bili oduševljeni kada je tadašnji gradonačelnik Boris Miletić odlučio kako u pulskoj Areni neće nastupiti Marko Perković Thompson, a svoju je odluku pravdao činjenicom da je moderna Pula utemeljena na antifašizmu pa je ondašnjim građanima neprihvatljivo veličanje ustaštva.
- Apsolutno nemam ništa protiv dotičnog pjevača i njegovih pjesama, ali kao gradonačelniku Pule, grada utemeljenog na antifašističkim i multikulturalnim vrijednostima, ne mogu podržati ustašku ikonografiju koja je prateći element njegovih koncerata te od koje se on nikada nije jasno i nedvosmisleno ogradio - rekao je Miletić koji je tada obnašao funkciju gradonačelnika.
Četiri godine kasnije, točnije u siječnju 2012., uslijedila je i pravomoćna presuda Županijskog suda u Puli, a pjevač Marko Perković Thompson i njegova agencija MP-ton d.o.o. iz Zagreba izgubili su pravnu bitku u dokazivanju navodne ugroženosti njegovih ljudskih prava i prava na rad, nakon odbijenice pulskih vlasti da u kolovozu 2008. održi koncert u Areni.
Županijski sud u svojoj je odluci obrazložio da je žalba Thompsona na presudu Općinskog suda neosnovana, budući je grad Pula kao vlasnik Amfiteatra ovlašten da s njim čini što ga je volja, koristeći pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja tim kulturno-povijesnim spomenikom, sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
Iako se ne zna hoće li ova najnovija priča na kraju, kako se neslužbeno priča, ipak dobiti sudski epilog, ostaje činjenica da se brojni slažu kako se upravo na ova dva primjera vidi da su mnogi u pravu kada kažu da bilo koja umjetnost uistinu ne može i ne smije biti predmet zabrane.
Kada ne dopuste Thompsonu onda je u civilizacijski opravdano, a kada ne dopuste torbo-folk iz bratske nam države, onda je to mržnja prema manjini. Kada se lažno svjedoči protiv hrvatskih generala u Hagu (Gotovina, Markač) onda je to moralna obveza građana, a kada se svjedoči istina u Zambiji onda je to mržnja protiv transrodnih osoba.