P. Nižetić: Španjolci su romantični, a to zna biti vrlo varljivo

Gotovo devet mjeseci Petra Nižetić živi svoj san. U prekrasnoj Barceloni upisala je studij audiovizualne produkcije, uči, upoznaje novu kulturu i jezik i provodi se kao nikada u životu.

– Ako je Split moj prvi, a Zagreb drugi, onda slobodno mogu reći da je Barcelona moj treći dom – rekla nam je simpatična Splićanka i priznala da se u španjolskom gradu odlično snašla, ali i kako je imala sreće.

– Naišla sam na odličan stan u centru Gaudijeva grada i na prekrasne ljude koji su mi pomogli da se brzo aklimatiziram. Upoznala sam grad, ljude, običaje, samo još ne govorim katalonski. A za to mi treba jedan Katalonac – smije se Petra, koja se u toploj Španjolskoj, kaže, jednostavno preporodila.

Kada pitate njezine prijatelje i obitelj koji su je posjetili u Barceloni, reći će vam da španjolski govori ‘kao velika’ i da se tako dobro prilagodila da se i ne primjećuje kako nije odande.

– Pa i lokalni ljudi mi kažu da govorim dobro, iako ja mislim da bi moglo i bolje kad bih se malo više bacila na gramatiku. Puno vremena sam izvan kuće, tako da sam bolje ovladala slengom nego gramatikom – skromna je Petra.

Master iz produkcije u audiovizualnim medijima upisala je na jednom od njihovih najboljih sveučilišta, Universitat Autònoma de Barcelona. Predavanja su joj na španjolskom, što dodatno poboljšava njezin izgovor. Predavači su, priča, redom ljudi iz svijeta medija, bilo da je riječ o filmu, televiziji ili multimediji.

– Mnogi moji profesori su i nagrađivani Goyom, što je pandan američkom Oscaru na španjolskom govornom području, a profesor Toni Martin bio je u predselekciji za ovogodišnjeg Oscara s animiranim dokumentarcem “Chico y Rita” – pohvalila se Petra.

– Master je koncipiran na način da svatko na početku izabere projekt na kojem će raditi cijelu godinu, a krajem studenoga imamo ‘pitching’, odnosno izlaganje pred profesorima. Čim se sjetim toga, prođu me trnci. Projekt na kojem radim zasad je tajna jer ga imam namjeru stvarno prodavati kad se vratim u Hrvatsku. Mogu samo reći da je vezan uz revitalizaciju hrvatskih ruralnih područja kroz zabavnu formu – ipak je nešto otkrila Petra.

Osim na studiju, Petra najviše vremena provodi s kolegicom s fakulteta i cimericom Kolumbijkom Dianom.

– Inače, najviše se družim s Latinoamerikancima jer su nekako najbliži mojem temperamentu, neiskvareni su, a osim toga imaju dobar smisao za humor. Nerijetko se družim i s Andrinom, mladom fotografkinjom iz Zagreba, što je rezultiralo s nekoliko meni dragih photosessiona za moj blog Moda Komoda. Preko tjedna sam uglavnom zauzeta predavanjima i poslom pa sve pokušavam nadoknaditi vikendima – govori.

Subote i nedjelje provodi uživajući u Barceloni ili obilazeći predivnu Costa bravu u unajmljenom autu. Nerijetko i iskopa neke jeftine letove pa otputuje na koji dan i na malo dalje destinacije.

Tako je u kraljevskom gradu Madridu dočekala prošlu Novu godinu, posjetila je i predivan jug Španjolske - Granadu, Cordobu i Sevillu s roditeljima, a nedavno je s prijateljem bila na spektakularnom koncertu Radioheada.

– Bili smo u genijalnom Bilbau koji me potpuno oborio s nogu. Iznimno se radujem i skorom odlasku na filmski festival u San Sebastián. Idemo gotovo svi s Mastera i sve mi se čini da će to biti jedan veliki maturalac – s užitkom priča Petra.

O Barceloni ima samo riječi hvale, kaže kako je ona ustvari ‘miks svega i svačega’.

– Jako je internacionalan grad, stoga je teško ustvrditi odakle je tko. Nisam upoznala puno pravih Španjolaca. Kao što rekoh, najviše se družim s Latinosima, koji su potpuno različiti od naših frajera. Njeguju kult žene, romantični su, što zna biti i varljivo – otkriva Petra.

– Španjolska je velika zemlja i svaka pokrajina ima svoje običaje i tradiciju do kojih mnogo drže. Ako izuzmemo koridu koju nikako ne podržavam, mnogi su jako zanimljivi. Primjerice, genijalni Las Fallas u Valenciji, potom pravi ciganski flamenco u Sacramonteu u Granadi, pa fešta za Tri kralja ili ona za San Joana u Barceloni,... Velika mi je želja vidjeti i feštu San Fermín u Pamploni za koju kažu da je najveća u Španjolskoj.

Splićanka kaže da su ljudi, bez obzira na krizu koja ih je jako pogodila, i dalje veseli i temperamentni.

– Vjerujem da je to dio kulture koju ne može uništiti ekonomska situacija. Još se izlazi, jede, pije i pleše na ulici, ide u kino, na izložbe i slično – objašnjava i naglašava kako su Španjolci, poput nje, poznati kao gurmani i hrana im zauzima visoko mjesto na ljestvici prioriteta, ali i kao način zavođenja. Kako uči sve o njihovoj nacionalnoj kuhinji, nije isključeno da će delicijama zavesti i nekog Katalonca.

– Imaju odlične sireve, masline, vina i pršut. Najviše od svega vesele me njihove živopisne tržnice koje izgledaju kao nacrtane. Naučila sam raditi njihovo nacionalno jelo koje se prodaje baš u svakom baru ili taperiji, a zove se tortilla de patatas, što bi u prijevodu bila ‘krumpirova pita’. Jednostavno ju je napraviti i odličan je prilog uz svako jelo. Recept se nalazi na Modi Komodi pa škicnite.

Iako uživa u njihovoj “spizi”, pomalo joj nedostaje i naša.

– Fale mi juhe i variva. Uistinu imaju genijalnu kuhinju, ali na tom su polju tanki. Katkad sanjam materinu juvu – kaže Petra i dodaje kako nije hrana jedino što joj fali.

– Od živih bića jako mi nedostaju moj brat Luka i pas Chaka s kojima živim u Zagrebu. Na sve ostalo čovjek se ovdje vrlo lako navikne.

A obitelj i prijatelje neće vidjeti još nekoliko mjeseci jer se doma planira vratiti za Božić.

– To je plan, no u posljednje vrijeme često se sjetim jedne izreke koju sam čula od svoje prijateljice Marije Borić: “Ljudi planiraju, a bog im se smije”.

Ipak, nostalgiju često razbiju posjetitelji koji rado iskoriste činjenicu da imaju prijateljicu sa stanom u Barceloni.

– Bilo mi je u posjetu dosta ljudi, posebno u ovim ljetnim mjesecima u vrijeme velikih glazbenih festivala kao što su Sonar i Primavera Sound. Luka će uskoro ponovno doći, a jako me veseli dolazak prijateljice Marijane Batinić kad završi snimanje emisije “Ljubav je na selu” – kaže Petra čija će avantura u Španjolskoj potrajati još neko vrijeme.

– Htjela bih ostati još malo. No, ekonomska je situacija, posebno za nas iz trećeg svijeta, delikatna. Ne želim se dovesti u situaciju da radim u nekom baru samo da bih živjela u Barceloni - realna je voditeljica.