Pamtit ću našu vezu po lijepome, ali Mlikoti se neću vratiti!

Svi aplauzi ovog svijeta ne vrijede ništa ako nemaš kraj sebe osobu koju voliš - iskrena je bila u razgovoru prvakinja drame osječkog HNK, 39-godišnja glumica Nela Kocsis koja je prije nepuna dva tjedna iznenada raskinula svoje jednogodišnje zaruke s dvije godine starijim zagvozdskim glumcem Vedranom Mlikotom. Hvaljena osječka glumica bez zadrške je pričala o svemu, a samo o razlozima prekida svoje ljubavne veze odlučila je odgovoriti šutnjom jer su, kaže, rane još svježe. U svojoj 20 godina dugoj karijeri odigrala je brojne kazališne uloge, no u središtu medijske pažnje našla se tek nakon pojavljivanja u predstavi glumačke družine Histrion “Zagrebački orkestar” koju su neki njezini obožavatelji dolazili vidjeti i pet puta. Temperamentna Slavonka koja u šali kaže da vrlo dobro igra šah, ali u onom životnom nije baš dobra, trenutačno je ponajviše zaokupljena poslom, posebno pripremama za jesensku premijeru Krležine “Lede” u matičnom kazalištu kojoj se jako veseli.

Već dva desetljeća posvećeni ste glumačkom pozivu, no činjenica je da ste iz sjene izašli tek prije dvije godine kad ste postali djevojka kolege Vedrana Mlikote. I tad su mediji pisali više o vašim fizičkim proporcijama nego o kazališnim ulogama za koje ste nerijetko bili nagrađeni. Smeta li vam to ili ste postali imuni na takav medijski pristup vama?
– Svjesna sam toga i ne bježim od toga, no u glumačkim krugovima na stvari ne gledamo tako. Vedran Mlikota za mene nikad nije bio popularna faca s televizijskog ekrana, za mene je bio i ostao kolega glumac, partner na daskama s kojim sam i u privatnom životu u jednom trenutku našla zajednički jezik. Ipak, više me to ne dira jer mene jedan novinski članak i naslikavanje s Vedranom Mlikotom ili Alom Pacinom neće učiniti boljom ili lošijom glumicom nego što jesam.

Povod ovom intervjuu bila je vaša nova predstava s Histrionima. U međuvremenu ste zaintrigirali javnost raskidom zaruka s Vedranom Mlikotom, što je mnogima bilo veliko iznenađenje jer ste još prije nekoliko mjeseci pričali o braku i djeci. Bila je to, čini se, impulzivna odluka?
– Impulzivna sam osoba, ali kad nešto odlučim povratka nema. Ljudi se sastaju i rastaju, sve je to dio života.

Po čemu ćete pamtiti posljednje dvije godine života s Vedranom?
– Optimist sam u životu pa ću ih pamtiti samo po lijepim trenucima, kakvih je u našoj vezi bilo mnogo više nego ružnih. Nije nam presudila treća osoba ili neki vrlo pogrešan potez jednog od nas. Nakupilo se dosta stvari koje se više nisu mogle ignorirati.

S obzirom na vašu izjavu za medije, čini se da je presudila Vedranova vječna zaokupljenost poslom zbog čega niste imali vremena jedno za drugo?
– Ne želim nikoga osuđivati niti pričati o tome tko je kriv. Obaveze i razdvojenost učinile su svoje. O muškarcima više ne želim reći ni riječ jer mislim da jednu ženu ne određuje muškarac kojeg voli ili kojeg je voljela. Žena je jedinka sama za sebe.

Koliko ima istine u medijskim tvrdnjama da ste svojem bivšem zaručniku zamjerili što nije imao kontakta sa svojom kćeri niti je poželio s njom izgraditi neki odnos?
– Sve su to tvrdnje izvučene iz konteksta. Sad je to Vedranov život u koji se više ne želim petljati.

Vidno ste smršavjeli, čak vas evo i prijateljice na ovom snimanju upozoravaju da morate početi jesti.
– Uvijek sam imala problema s manjkom, a ne viškom kilograma. Dugo mi je trebalo da se udebljam. Kad se pogledam u ogledalo, uvijek vidim da mi fali bar tri kilograma.

Detalji vaše biografije dosad nisu ugledali svjetlo dana. U kakvoj ste obitelji odrasli?
– U mojoj obitelji svi su ekonomisti, poduzetnici, jedino sam se ja odlučila baviti glumom. Čak sam i ja upisala ekonomiju, no nakon honorarnog rada u kazalištu shvatila sam koji je moj životni put. Akademiju sam upisala u jesen 1992. zajedno s Krešimirom Mikićem, Sašom Anočićem i Sandrom Lončarić. Bili smo jedna vrlo talentirana ekipa. Dečki su vrlo brzo krenuli ka Zagrebu, dok smo mi cure ostale u Osijeku. Kao dijete gledala sam sve kazališne predstave na repertoaru, a onda mi jednog dana nije bilo dovoljno gledati ih već sam poželjela biti i akter na sceni. Htjela sam u ljudima izazvati emocije koje sam i sama doživljavala kad sam bila u publici.

Odigrali ste mnoge kazališne uloge, koja od njih vas najbolje ocrtava?
– Teško je to reći, u svakoj se našao dio mene. Nikad ne razmišljam o ulozi na taj način. Moj je otac podrijetlom Mađar, imam njegov temperament. Uvijek sam vesela, nasmijana, vrckasta, u društvu sam nerijetko glavni zabavljač, obožavam pričati viceve. Pravi sam slavonski hedonist. Jako sam vezana za svoju obitelj, zbog nje, ali i zbog neke svoje komocije, nikad nisam pomišljala napustiti Osijek.

Ipak ste to napravili prije dvije godine zbog ljubavi?
– U Zagreb sam se doselila zbog posla godinu dana prije svoje veze s Vedranom tako da su se te dvije stvari poklopile. No i dan danas moj je život na relaciji Osijek – Zagreb, još uvijek je moja matična kuća HNK u Osijeku, dok u Zagrebu gostujem u nekim predstavama. Sretna sam što su mi se dogodili Histrioni, predstave poput “Zagrebačkog orkestra”, koja je odigrana 150 puta i za koju se uvijek tražila karta više, “Štefice Cvek u raljama života” i sad zadnje “Lovačkog roga”.

U “Lovačkom rogu” glumite zanosnu ženu koja se želi osvetiti nevjernom suprugu. Jeste li se ikad u privatnom životu našli u sličnoj situaciji, koliko ste i sami osvetoljubivi?
– Nisam osvetoljubiva. Svi mi imamo u sebi neku malu dozu egoizma, ali kod mene je to u vrlo malim količinama. Ako sam na nekog ljutita, prvo se izvičem. Vrlo kratko se mogu ljutiti, ja bih se odmah mirila. Ne znam se svađati ili s nekim biti posvađana. Nisam zlopamtilo, zaboravljam sve negativno jer to ne vodi ničemu. Svaku svoju pogrešku okrenem na šalu, nema ničeg pametnog u sažalijevanju i tugovanju. Probleme uvijek pokušavam riješiti, ali ako rješenja nema, kažem hvala i doviđenja. Neću tući glavom o zid i očajavati zašto mi ne ide. Svaki kraj za mene je novi početak.

Jeste li kao temperamentna Slavonka dopustili da vas emocije povedu u donošenju životnih odluka?
– Uvijek je bilo tako, kroz život me vodi srce. Zbog toga i jesam ranjiva. Kad na taj način ideš kroz život nerijetko se razočaraš, no važno je nikad ne posustati. Nikad ništa ne radim promišljeno, proračunato, pa znam reći da jako dobro igram šah, no životni šah uopće ne igram dobro. Ne znam isplanirati prave poteze.

Znači li to da kad pogledate u prošlost postoje pogreške zbog kojih se kajete?
– Svi mi imamo svoje krive korake zbog kojih se kajemo, pa i ja, no ništa nije bilo toliko fatalno da si to ne mogu oprostiti. Uvijek pronađem izlaz iz problema. Kad sam bila mlađa, šest godina sam u osnovnoj školi trenirala gimnastiku, no završilo je neslavno s ozbiljnom ozljednom kralježnice. To prvo životno razočaranje naučilo me da u životu ne možeš dobiti baš sve što želiš. Kako sam uvijek bila sportski tip koji nikad ne miruje, moj sljedeći odabir bilo je streljaštvo. Bio je to moj način zatvaranja u sebe i vježbanja koncentracije. Pucala sam iz malokalibarskog pištolja i u tome sam bila jako dobra. Dosta sam putovala, osvajala medalje, no zbog svakodnevnih treninga i sve češćih putovanja popustila sam u školi, i na savjet roditelja prekinula. Bila sam hiperaktivno dijete, danas sam mnogo mirnija.

U kome nalazite najveću podršku?
– U svojoj starijoj sestri Andrei, roditeljima i prijateljima. U ovom poslu upoznate jako mnogo ljudi i trebate biti mudri da shvatite tko su vam uistinu prijatelji. Vjerna sam svojim prijateljicama iz osnovne škole, katkad se s njima čujem i tri puta dnevno, to su osobe koje znaju baš sve o meni. S njima se zajedno radujem i plačem. Muškarci dolaze i odlaze, no prijatelji uvijek ostaju.

Jeste li ikad u muškarcu s kojim ste bili u vezi našli najboljeg prijatelja?
– Prijatelji smo bili, no ne znam jesmo li bili najbolji. Inače, o bivšima sve najbolje, uvijek se trudim s njima ostati u dobrim odnosima. Neshvatljivo mi je nekog voljeti godinama, i onda se s njim više ne čuti. Osim ako niste potpuno promašili u odabiru čovjeka. No, nije baš trenutak da pričam o bivšim vezama.

Znači li to da ćete i s Vedranom Mlikotom ostati u prijateljskim odnosima?
– Naravno, zašto ne bismo ostali prijatelji? Među nama nije se dogodilo ništa tako ružno da ne bismo ostali u korektnim odnosima.

Doživljavaju li vas muškarci kao zavodnicu?
– Mnogi misle da sam umišljena osoba, no kad me malo bolje upoznaju shvate da griješe. Uvijek razoružam čovjeka u roku od pet minuta. Mane su mi što sam jako impulzivna, neorganizirana, brzopleta, to su moji mađarski geni. I, nažalost, nisam ambiciozna.

Znači, između Hollywooda i ljubavi nikad ne biste izabrali Hollywood?
– Volim svoj posao, ali se zbog njega ne bih žrtvovala. Već se godinama držim one rečenice koja kaže “svi aplauzi ovog svijeta ne vrijede ništa ako kraj sebe nemaš osobu koju voliš”. Uvijek dajem prednost privatnom životu i harmoniji u vezi, ali to se ponekad ne može poklopiti sa stajalištem osobe koju volite.

Što vas u životu pomiče s mjesta osim glume?
– Život se sastoji od sitnica, malih zadovoljstava. Veseli me jutarnja kava i cigarete, razgovor s prijateljicama, a naravno najviše me veseli kad mi netko ponudi glavnu ulogu u filmu ili seriji. Dosad se, nažalost, svaka izjalovila. Što mogu, prati me neka loša karma, svaki put kad sam pred potpisivanjem ugovora, uloga mi izmakne iz ruku. U slobodno vrijeme posvetim se sebi, čitanju, pisanju. Dugo već pišem jedan scenarij, jednog dana možda bude nešto od toga.