Petar Štefanić me ponekad živcira, ali nije bio tako loš kao što mi se činilo

Često gledam emisiju 'Pressing' na televiziji N1. Nekada mi se čini, valjda zbog učestalosti prikazivanja, da je gledam svaki dan ili čak i dva puta dnevno.

Pri tome je veoma važno napomenuti kako to ne činim zato što mi se emisija sviđa, niti zato što me zanima što netko od gostiju ima za reći, a pogotovo je ne gledam tako često jer sam ljubitelj sadržaja koji nam, evo, već punih pet godina prikazuje N1 televizija. Nisam baš toliko dokon! Emisiju gledam iz istog razloga zbog kojega sam ranije pratio 'U mreži prvog', 'Poligraf', 'Otvoreno', 'Labirint',odnosno emisije u kojima se tijekom svoje karijere pojavljivao voditelj Petar Štefanić - pokušavam dokučiti što mi to kod njega toliko smeta. Ponekad me, naime, živcira do nepodnošljivosti, a da pri tome ne mogu uprijeti prstom ni u što konkretno. Naizgled je sve u redu.

Čovjek se čini pristojan, ne prekida gosta kada ovaj ima nešto zanimljivo za ispričati, kao što to, uzgred kazano, čini njegov prijatelj i kolega iz Nedjeljom u 2, a i gotovo uvijek je u odijelu i s kravatom. U današnje pomalo preopušteno doba za televizijske voditelje, taj modni konzervativizam svakako je za pohvalu. HRT bi kao javni servis također trebao na to pripaziti, pogotovo u slučaju njihova maloprije spomenutog voditelja koji se samo pred političarima utegne u kravatu, a pred ostalima razdrljene kragne glumi švacu. Ili, što ja znam, Branimiru Biliću valjalo bi spomenuti da se ne može pojaviti na TV-u s dva otkopčana gumba na košulji, ali s obzirom na to koliko bi toga njemu trebalo reći, prije svega da smanji doživljaj, pristojno odijevanje vjerojatno nikada ne bi došlo na red... Štefanić, da se vratim na njega, odrađuje zaista zahtjevan posao. Svaki tjedan velik broj emisija treba odraditi, mnogo gostiju treba pronaći, s njima se dogovoriti i za njih se pripremiti.

Dakle sve ono što Stankoviću odrađuje netko drugi, pa Štefaniću i na tome mogu samo čestitati. To što na goste ne vrši presing, a što bi po nazivu emisije svakako trebao, ne smeta mi ni najmanje. To mi je čak i drago jer na televiziji i tako postoji previše voditelja koji bezuspješno pokušavaju dostići Mislava Bagu i onaj njegov legendarni intervju sa Sanaderom. A ni gosti koje zove u emisiju, da spomenem i njih, nisu tako loši. Štefanić pokušava napraviti balans između političara i drugih društvenih aktera, a to mu je, barem do sada, dosta dobro uspijevalo. Pri tome, spomenut ću još jednom, kravatu i odijelo nosi i za jedne i za druge. Bez obzira na to je li mu gost akademik Kusić ili nekoć obećavajući nogometaš Sven Tino Sušić, kragna mu nije razdrljena. Zašto me onda, pobogu, toliko nervira? Zbilja ne znam.

Znam samo da mi je sada, kada je odradio posljednju emisiju i najavio odlazak s televizije N1, pomalo žao. Možda nije ni bio toliko loš kako mi se učinilo... Elem, ono što mi je u Pressingu najviše išlo na živce, a u tome vjerojatno nisam usamljen, je ono črčkanje i piskaranje po plahti od papira koju uvijek ima ispred sebe. Nakon što postavi jedno od milijun za tu emisiju pripremljenih pitanja, traži ga na toj plahti te po nekoliko puta precrtava. 

Valjda da ga ne bi ponovio. Živcira me i to što ne odustaje od toga da postavi baš sva pitanja koja je zamislio, a kada mu gost na neko nehotice odgovori prije nego što mu ga on uopće postavi, odgovarajući na neko drugo, on kaže da je to pitanje namjeravao postaviti poslije pa i njega potraži kako bi ga precrtao. Nije pohvalno ni to što nakon postavljenog pitanja gubi interes za odgovor pa počinje na papiru tražiti sljedeće, pri tome održavajući interakciju s gostom kao što to čini muž koji gleda utakmicu dok mu supruga pripovijeda o sutrašnjem ručku; ponavlja samo njezinu posljednju riječ, sve potvrđuje odsutnim glasom, kima glavom, smije se na pogrešnim mjestima... Čini, dakle, sve ono što je potrebno kako bi stvorio dojam da sluša, a da ga supruga ipak ne omete u gledanju utakmice ili, u Štefanićevu slučaju - gost u gledanju na list papira. Nije to, međutim, ništa strašno. Pogotovo kada se usporedi s ostalim voditeljima, pogotovo navedenima u ovom tekstu.

Razlog zašto me iritira zasigurno leži negdje drugdje. U pretjerano modernoj frizuri? Jedva čujnom, ali ipak postojećem frfljanju? Ma ne bih rekao ni da je to... Za oproštaj od voditeljskog posla na televiziji N1, dodjeljujem mu ovu TV ružu. Zaslužio ju je ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što ni nakon toliko godina pozornog praćenja njegova rada nisam uspio detektirati što mi to konkretno toliko smeta. U jednom trenutku čak sam pomislio da problem možda nije u njemu, već u meni, te da je on, eto, sasvim korektan voditelj, ali to uslijed njegova iznenadnog odlaska s televizije nažalost neću imati priliku dalje utvrđivati.
Morao sam mu stoga odati ovo priznanje!

Zamijenit će ga Ilija Jandrić koji je iznimno profesionalan i zasigurno me ničim neće živcirati. No baš zato, čini mi se, 'Pressing' neću ni gledati tako često.