U povijesti pop glazbe bilo je mnogo ženskih izvođača, ali Debbie Harry i Blondie su na popisu mnogih kao nezamjenjiv dio novovalnog ženskog pop pisma. Dapače, u mnogim anketama koje se periodično pojavljuju u svijetu, mnoge svjetske ženske pop zvijezde upravo će Debbie Harry navesti kao heroinu koja je napravila puno za popularizaciju ženske scene i utjecala na njih. E sad, biti platinasta plavuša danas je popularno, ali nije cijenjeno, jer današnje pjevačice-plavuše nisu niti do koljena onome što je Debbie Harry napravila u vrijeme najveće slave. Pomislite li na Debbie Harry ili Marylin Monroe kad čujete neki vic o plavušama? Teško, a to nešto govori.
Kad sam prije petnaestak godina u bečkom muzeju gledao veliku retrospektivu Andyja Warhola, začudio sam se koliko često je koristio upravo lik svoje prijateljice Debbie Harry. Poznata je i njena fotografija u majici s natpisom "Andy Warhol's BAD" koja je kao veliki poster početkom osamdesetih bila uključena uz vinil "The Best of Blondie". Upravo ta fotografija nalazi se na unutrašnjoj strani kartonske kutije u kojoj dolazi novi box set Blondie "Against the Odds 1974-1982", velika retrospektiva izvornog razdoblja rada grupe. "Against the Odds 1974-1982" odlična je prilika za rekapitulaciju rada Blondie, jer sakuplja sve iz prvog dijela karijere, uključujući šest studijskih albuma i 52 dodatne snimke, od ranih demo vrpci, drugačijih verzija pjesama, b-strana singleova, kućnih i privatnih snimki. Ukupno 123 pjesme vrlo pregledno pokazat će vam gdje je bio srž rada Blondie, a samo će vam pomoći velika knjiga od 128 stranica u formatu LP-ja.
Na jednom mjestu pokazuje se lakoća pop rukopisa kojemu su glas i pojava Debbie Harry bile prednja manifestacija, a koncizna i energična svirka postave (gitarist Chris Stain, klavijaturist Jimmy Destri i fenomenalni bubnjar Clem Burke) glavno pogonsko gorivo. Blondie nisu bili samo sjajan pop bend, bili su puno više od toga. Potpuno je kriva prosudba da su Blondie bili samo "laki" pop bend, jer se radilo o jedinici sposobnoj za puno toga. Pregledna priča kako ju kronološki donosi box set jasno će vam pokazati da su već do 1976., dakle u vremenu prije novovalnog uspjeha, imali prilično definiran rukopis, dok je Debbie Harry od samih početaka koje čujete na demo snimkama postigla pjevačku prepoznatljivost koja se samo nastavila nakon što je bend profesionalno "proradio" u kasnijim godinama.
Upravo ta prednovovalna faza pokazuje da nije sve došlo odjednom - zanimljiva je prva verzija hita "Heart of Glass" objavljenog tek 1978. - a razvojni put dobro hvata i osjećaj tog vremena prije novovalnog prevrata. Nakon što se u punk i novovalnu faza od 1976. nadalje ukrcalo sve živo, povučene su strože žanrovske granice, ali i među njima Blondie su zbog Debbie Harry imali širi manevarski prostor. Nikada isključivo gitaristički usmjereni, kao dio CBGB scene i drugih klubova New Yorka, kao suvremenici Ramonesa, Television, Talking Headsa, ili prijatelji Iggyja Popa i Bowieja, Blondie su bili drugačiji. I nakon što se ispuhao novovalni balon, ostali su zapamćeni kao jedan od značajnih newyorških bendova.
Melodični novovalni power-pop u drugoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio je skoro savršen za izdvojene pogotke na top-listama. A bilo ih je mnogo, od nastupnog pop-punka singlea "Rip Her To Shreds" iz 1977., preko "Dennis" i "Heart Of Glass" kojom su zahvatili disco-eru, do globalnih favorita "Sunday Girl", "Atomic", "Dreaming", "Call Me" i mnogih drugih. Blondie su u pet godina rada objavili čak 15 probojnih pop-singleova. Predvođeni s Debbie Harry spojili su pop-melodioznost šezdesetih, novovalnu žustrinu i prikrivenu lascivnost najpopularnije planetarne heroine pop glazbe novog vala, prije negoli su stigle Madonna i iduće kandidatkinje za čelne pozicije novog popa.
Ponovno okupljanje Blondie u devedesetima dovelo ih je i u zagrebački Dom sportova 1999., pa zatim u Varaždin 2012. Ne samo zbog dokumentiranih povijesnih zasluga, glavno pitanje nakon ponovnog okupljanja zapravo je bilo u kolikoj je mjeri moguće biti sličan takvim uspjesima, puno godina kasnije, kada se i bore vide jasnije? No, kad sjednete pored Debbie Harry, kao ja u backstageu pozornice Špancirfesta, u govoru, gestama i licu, bio botox ili ne, osjetite onu istu vibru koju primjećujete u davnim tv-intervjuima ili u videospotovima.
"Pa tko nas sve ovo fotografira?", upitala me u jednom trenutku, mada joj je bilo jasno da su se u šator sjatili svi koji su imali pristup, jer toliko bliceva ne privlači puno pop-pjevačica. Na kurtoaznu, ali istinitu primjedbu da cijenimo što je među nama i da pišem tekst o koncertu, a ne intervju, odahnula je nakon što su je mnogi izmasakrirali s mnogim nemuštim pitanjima. Ako netko zna koliko je teško biti pop-zvijezda, vjerojatno to zna Debbie Harry. Kratak razgovor o prošlom zagrebačkom nastupu spomenula je i na pozornici kad je rekla "da ju je jedan novinar malo prije podsjetio na to", mada se vjerojatno nije sjećala koncerta.
Moram priznati da sam jedva dočekao prozboriti koju s njezinim suprugom Chrisom Steinom i bubnjarem Clemom Burkeom. Stein, gitarist, autor i arhitekt zvuka Blondie, na kraju je zahvaljivao meni na pokazanom zanimanju, mada ne znam zašto. Što se tiče Burkea, radi se o jednom od najvećih bubnjara rock glazbe, a to se jasno čuje i na aktualnom box setu koji je u masteringu još više "izvukao" na površinu njegove dionice. Clem Burke ta je "ritam-mašina" koja sve drži na okupu. Tada mi je na pitanje o mogućim sampleovima na albumima Eurythmicsa na kojima je svirao - u još jednom bendu čija je pjevačica ostavila velikog traga, a često navodila upravo Harry kao ženu koja je utrla put - rasvijetlio situaciju i rekao da sampleova nije bilo. Burke je doista svirao uživo na svim hitovima Davea Stewarta i Annie Lenox koje i danas stalno slušate na radijskim programima.
Utjecaj koji su Blondie kao megapopularan i neodoljiv pop-slatkiš izvršili na globalnu scenu neupitan je.
U najboljim trenucima funkcionirali su kao ogledan primjer pametne nepretencioznosti i pop-gracioznosti spojene u jedno, podvrgnute vizualnom tretmanu Debbie Harry koji je i zadrte skeptike tjerao na predaju. Nije lako stariti pod svjetlima reflektora, pogotovo ne ženama i pogotovo ne megapopularnim ikonama od kojih svi očekujemo da budu onakve kakve smo zapamtili s postera koje smo imali po zidovima soba.
I to je možda najveći grijeh pop-glazbe; dok je redateljima, glumcima, piscima i slikarima dopušteno stariti, a sjeda brada i podočnjaci tražen su dokaz iskustva i u međuvremenu stečene pameti, za rock i pop zvijezde bismo - ako može - voljeli da ostanu onakve kakve su bile kad smo u njih projicirali svoje mladenačke snove.
VIDEO Zaposlenici kralja Charlesa i Camille potpuno potreseni: 'Svi su izbezumljeni nakon što su primili ovu informaciju'
Jaaako sexepilna žena..Marylin ju je inspirirala, a ona je inspirirala Madonnu 👠 ...tipična hiperženstvena sexy plavuša