'Postoje djeca koja apsolutno sve jedu, ali ja ne znam nijedno takvo'

U RTL-ov show "Tri, dva, jedan - kuhaj!" nakon dvije godine vratila se Željka Klemenčić.

Dok natjecatelji strepe od njezine palice s bodovima, mi smo odlučili saznati čega se ona boji u kuhinji i postoji li nešto što još nije svladala. Porazgovarali smo i o njezinu sinčiću Peri te odnosu s partnerom Gordanom Zečićem koji joj je u životu najveći oslonac.

Nakon dvije i pol godine vratili ste se na televiziju, što vam je najviše nedostajalo? 
Nedostajalo mi je ozbiljnije raditi. Nedostajala mi je kreativnost - biti još nešto osim mama. 

Kako sada organizirate dan kada niste više stalno sa sinom?
Snalazimo se, ovisi na kojem projektu točno radim i kakve dnevne obveze imam. S obzirom na to da sam slobodnjak, dani mi jako variraju. U pravilu - ustajemo se rano i imamo zajedničko cijelo jutro. Doručkujemo, idemo na plac, stignemo nekad i u kratku šetnju do šume. Dok je Pero u vrtiću, ja tada radim što već trebam. Popodne je opet posvećeno njemu, a ako imam neki cjelodnevni posao, onda uskoči moja mama. Nastojim da svaki dan neko vrijeme provedemo vani.

Koliko vam se život promijenio otkad ste postali majka? 
Koliko i svim mamama - jako puno. Prije sam se budila uz čaj jedno 45 minuta i onda radila 12 sati. Sada imam puno manje vremena za sve i puno više pritiska. Ali prioriteti su mi sada jasniji pa sve drukčije organiziram. I zasad nam ide sasvim O. K.

Pripremate li obroke drukčije? Pazite li još više na izbor namirnica? 
Kuham samo brzinske obroke, ali trudim se da bude dobra namirnica. Jedemo jednostavno i dobro. To je opet više stvar dobre logistike nego neke velike kulinarske vještine. Brinem se o tome, stalo mi je da dijete dobro jede, ali ne robujem nekom velikom nakuhavanju. Važnije mi je da prevrće jesensko lišće, da imamo vremena za neki zajednički život.

Uskoro izlazi vaša kuharica "Sretno dijete koje sve jede", mislite li da postoji dijete koje sve jede? Kakve prehrambene navike ima vaš sin Pero? 
Navodno postoje djeca koja zaista apsolutno sve jedu, ali ja ne znam nijedno takvo (haha). Na samom početku knjižice objašnjavam naslov - dijete koje jede sve ne znači da će vaše dijete uvijek pojesti sve što mu ponudite. To znači da dijete u nekom tjednom ili mjesečnom ritmu jede sve skupine namirnica - meso, ribu, jaja, voće, povrće, žitarice, grahorice, dobre masnoće, orašaste plodove i sjemenke. Djeca imaju faze, a mi imamo teže i lakše dane i ne možemo se uvijek jednako posvetiti prehrani. Važno je ostati fleksibilan, ali i ustrajati da ostaneš na željenom kursu. 

Kako biste sina zainteresirali za kuhanje?  
Nemam nikakvu namjeru zainteresirati ga za bilo što - neka sam bira svoje interese. Voli gledati kako kuham, stoji pokraj mene na stolcu dok pravim wok ili pečem palačinke, to je normalan dio našeg dana. I kad smo u prirodi, voli slušati kada mu govorim o smjeni godišnjih doba, o tome da sada u šumi više nema kupina, ali su došli kesteni, a onda više neće biti ni njih, samo bobice šipka pa onda gole grane sve tamo do prvih jaglaca...

Koju namirnicu izbjegavate? Ima li neki poseban razlog za to?
Nastojim koristiti što manje rafiniranih ulja, izbjegavam pojačivače okusa tipa MSG i sve kupovne slatkiše zaslađene glukozno-fruktoznim sirupom. Mislim da je to najgori "junk" koji čovjek može pojesti.

Postoji li nešto što vas jako zanima, a još niste imali priliku sami skuhati?
Voljela bih se puno više baviti ribom. Kao kontinentalka nisam odrasla uz morsku ribu, puno vrsta ribe nisam nikada spremala i sad mi je to baš želja - dijete voli ribu i želim se tome više posvetiti. U planu mi je recimo jedna lijepa gregada od raže, to mi je divno jelo, a nikad to nisam sama skuhala.

Možete li s nama podijeliti neki najbrži, zdravi recept za zaposlene majke? 
Batat ili buču narežite na komade i ubacite u pećnicu. Dok se to peče, spržite jetrica na naglo - najbolje janjeća ako možete do njih doći. U kipućoj vodi blanširajte prokulice 5-10 minuta. Začinite maslinovim uljem. Za 25-30 minuta imate gotov ukusan obrok.

Na Instagramu objavljujete fotografije obroka, obiteljske izlete... koliko vam društvene mreže pomažu u poslu?
 Društvene mreže pomažu slobodnjacima u poslu jer lako pustite glas da nešto novo radite - imam predavanje, imam novu kuharicu, danas ta informacija lako dođe do publike, ne ovisite ni o kome.

Imate bogat životopis, koji vam je poslovni izazov bio najveći?
Bila sam i jesam novinarka i urednica, raznih magazina i knjiga. Autorica sam dvije kuharice i urednica još nekoliko njih. Kao svoj primarni poziv vidim pisanje. Ali usput sam još svašta radila - kuhala i stilizirala hranu za snimanja, kuhala s djecom, držala predavanja i radionice o hrani... Radila sam i pet sezona u žiriju emisije "Tri, dva, jedan - kuhaj!" Najveći mi je izazov ostati vjerna sebi: kad čovjek ide samo za poslovima koji donose novac, lako izgubi identitet.

Kakvi ste vi bili kao dijete, jeste li mislili da ćete se baviti prehranom?
Ne, kao klinka sam mislila da ću biti veterinarka, dok nisam počela pisati. Bila sam starmalo dijete, živo i zainteresirano, ali pomalo zabrinuto. Takva sam i danas.

S Gordanom ste u vezi već dugo, što vam se kod njega najviše sviđa?
To što ima kapaciteta i volje, što mu ništa nije teško, što se na njega možeš osloniti, što uvijek vuče za dvojicu. To što me uvijek gledao kao ravnopravnog čovjeka i nikad ga nije bilo strah ni moje slobode, ni svojeglavosti ni intenziteta.

Oko čega se najviše svađate? 
Svađamo se oko svega, osobito oko gluposti (haha), mi smo temperamenti ljudi. Recimo, on poludi jer ja kuham jedno jaje u lončiću na najvećem plinu pojačanom do maksimuma.