Nakon pet godina izbivanja s malih ekrana glumica Ana Begić Tahiri vraća se televizijskoj publici u seriji Dar Mar koja se u ponedjeljak počela prikazivati na Novoj TV. Prvakinju drame u zagrebačkom HNK u seriji gledamo u ulozi Jane Dobrile, a više o liku i atmosferi na setu u vremenu "novog normalnog" glumica nam je ispričala u intervju.
Možete li nam malo približiti svoj lik Jane Dobrile, kakva je njezin karakter i je li vam predstavljala izazov?
Ovo je definitivno lik s kakvim se još nisam susrela i velik mi je izazov. Jako sam navijala da tu ulogu dobijem jer nisam bila castana za nju, a nekako mi se od početka svidjela, zanimljiva je jako. Ova serija nema nekih pravih negativaca, ali ako se bi netko mogao približiti tome, onda bi to bila Jana Dobrila. Jedna ambiciozna, vesela, malo uskog znanja ali jako siguran u sebe i zadovoljna sobom i naravno s nikim drugim. Dovoljna je sama sebi. Veliko veselje mi je glumiti tu Janu. Baš mi je gušt doći na snimanje…
Radnja se zbiva u malom mjestu gdje nema ni signala za mobitel, možete li privatno uopće zamisliti takav život u kojem nemate signala za mobitel?
Pasalo bi mi, sigurna sam neko vrijeme bi mi to odgovaralo, ne znam sad koliko dugo bi tako mogla funkcionirati, ali na sve se navikneš. Kad se pomiriš s tim, paše ti, ali sad da bi to baš izabrala…. Možda bi za neki odmor, možda za par godina bi mi to dobro došlo, sad trenutno ne. No, evo sad dok je bio lockdown, moram priznati da sam jako malo koristila mobitel, i društvene mreže i gledanje svega i svačega, baš sam sam uživala u miru. Nije prošlo dugo od tog vremena, pa sam, rekla bih, namirena tim odmorom. Previše smo mislim naviknuli na tehnologiju da ju baš samo tako možemo odbaciti.
Prošlo je pet godina otkako ste zadnji put radili na seriji ovakvog tipa, u međuvremenu se dogodila velika promjena zvana korona koja nam je donijela "novo normalno" pa kako vam je bilo snimati seriju u takvim okolnostima?
Navikne se čovjek na sve, nisam se u potpunosti pomirila s tim svim, prihvatiti to kao nešto što će sad tako potrajati, jer ne želim da to tako traje zauvijek, no moramo se pridržavati svih mjera, moramo biti odgovorni, i u kazalištu i na snimanjima. Bitno je da radimo i da nije sve stalo potpuno, svi smo zahvalni da možemo raditi, kako god da je i nadam se da će to novo normalno ubrzo biti zaboravljeno.
Kako ste vi taj period karantene proživjeli sa online školom, probama online, je li ostavilo to traga na vama?
Nisam imala online probe, samo online školu, više bi voljela da su bile samo online probe. Podsjetila sam se nekih stvari koje sam zaboravila, pokušavali smo svi biti mirni. Učitelji su bili na raspolaganju, bili su od pomoći, i beskrajno sam im zahvalna na tome, i roditeljska grupa je dobro funkcionirala. Imam jedno dijete i nije mi bilo lako i svejedno, i nisam radila, a nije mi bilo svejedno, tako da ne mogu ni zamisliti kako je bilo onima s više djece i koji su morali uz to sve još ići na posao. Ne ponovilo se!
Prošlo je 15 godina otkako ste bili blagajnica Biba, ali ljudi vas i dalje prepoznaju po tom liku, je li vam to sad već ide malo na živce ili ste ok s tim?
Ja sam uvijek bila ok s tim. Nisam se nikad vraćala na to. Nakon svakog posla pamtiš sve i svašta, i to je bio jedan lijepi period. Tad sam imala 24 ili 25 godina kad je sve to krenulo, bila sam jako mlada kad se dogodio taj uspjeh Ove godine sam tijekom ljeta kad sam bila na turneji s kazalištem Moruzgva, u jednom apartmanu, naletjela na dvije epizode Bibinog svijeta i bila sam u blagom šoku jer nisam nikad to baš imala prilike pogledati onako od početka do kraja. Drago mi je da se serija još uvijek gleda, svakome želim takvu jednu seriju, no ja sam to prošla, to odradila davno no, da vjerojatno ću uvijek za neke ostati taj lik.
Gledate li svoje serije na malim ekranima, prate li ih vaši ukućani i imaju li kritika na vaše uloge kako kazališne tako i ove televizijske?
Lana je sad u tim godinama da bi me mogla početi hvaliti ili kritizirati, jer sad ju zanima kad će to krenuti, vidi da me nema po cijele dane doma, a i prošlo je sada i dosta vremena od tog vremena kad sam bila više na televiziji. No i to je dobro, malo se maknuti. Lijepo je imati posla, ali i lijepo je napraviti tu pauzu. U kazalište ona me još baš ne ide gledati, gledala je jednu dječju moju predstavu, no više sluša moj glas na sinkronizacijama i zbog toga je sretna.
Osim Dar Mara pripremate li još koji projekt i kako kazalište funkcionira u ovom vremenima, što nas očekuje zanimljivo u HNK-u u novoj sezoni?
Paralelno sam uz Dar Mar snimala i Dnevnik velikog Perice i radila predstavu Kafka na žalu HNK-a i imala gostovanja i predstave s Moruzgvom (Cabaret i Preko veze) i nešto još s Kerekesh teatrom…sve smo odradili i sretni smo zbog toga što se sve uspjelo vratiti. Kazalište funkcionira, mi smo tu, jako smo zahvalni svim ljudima koji dolaze. Držimo se svih mjera, i mi smo presretni kad je kazalište na pola puno, kao što i mora sada biti. Igrali bi i za jednoga – kad vidiš da je taj čovjek došao radi ljubavi prema kazalištu. Imam sreću da sam uspjela odraditi, i da je HNK odmah radio nakon lockdowna. Drugačiji je osjećaj na predstavama, intimniji, dogodi se neka poveznica s publikom, lijepa energija se stvori. Oni plješću nama kraju, no i mi njima plješćemo, jako smo zahvalni.
Napokon svi skupa možemo odahnuti, bilo je dramatično iščekivati njen povratak.