Jedna od ponajboljih američkih rock postava osamdesetih godina prošlog stoljeća, legendarni The Pixies, 27. kolovoza dolaze na Zagrebački velesajam, gdje su nedavno nastupili Nick Mason's Saucerful of Secrets. Poveznica je svakako činjenica da oba nastupa organizira INmusic, kao svojevrsni uvod i izvod iz ovogodišnjeg festivala. Jednako važno, još jedna turneja Pixiesa pokazuje da se već dulje vrijeme sličan epitet "klasika" može prilijepiti i izvođačima iz šezdesetih, kao i onima iz osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Ono što je nekada u formi "reunion" turneja bilo rezervirano za mastodontske supergrupe sedamdesetih godina prošlog stoljeća, od dvijetisućitih se događa i jednoj od najznačajnijih postava alternativnog rocka osamdesetih.
U slučaju Pixiesa ništa čudno, budući da je riječ o jednoj od najvažnijih američkih rock grupa uopće. Pixies su uz The Replacements i Husker Du možda najbitnija postava američkog rocka osamdesetih godina, izravno suodgovorna za povratak gitarističkog rukopisa u novi rock-mainstream, dolazak grungea iz Seattlea i procvat nezavisne rock scene devedesetih. Pixies su svojim radom, pop rafinmanom i poznatim gitarističkim vezom utjecali na toliko grupa da se njihov potpis prepoznaje u radu mnogih.
Pixies su 1989. svirali u zagrebačkom Kulušiću, pa možemo reći da smo ih vidjeli u naponu snage u "originalnom" vremenu, pa zatim na INmusicu 2014. Utjecaji koji su Pixies ostavili iza sebe na nove i stare generacije glazbenika odjekom je usporediv s tragovima rock imena iz ranijih desetljeća, poput Velvet Underground, MC5, The Stooges i Iggyja Popa ili Joy Division. Među njihove poklonike pripada i čitav niz današnjih rock bendova koji repliciraju njihov zvuk, a među slavnim fanovima bio je i David Bowie koji se upravo pod njihovim utjecajem vratio rock korijenima s postavom Tin Machine 1989., pozvao frontmena Pixiesa Franka Blacka na svoj rođendanski gala-koncert u Madison Square Gardenu 1997., a pjesmu Pixiesa "Cactus" snimio na svom albumu "Heathen" 2002. i redovito je izvodio na koncertima.
Pixies su iza sebe ostavili seriju izvrsnih albuma i podužu listu omiljenih pjesama poput "Where Is My Mind", "Velouria", "Cactus", "Monkey Gone To Heaven", "Debaser", "Gigantic", "Here Comes Your Man", tada službeno završenu skladbama sa zadnjeg studijskog albuma "Trompe le Monde" snimljenog 1991. Samostalnom karijerom nakon rasformiranja Pixiesa Frank Black opet je zdušno povlačio crtu razdvajanja od uobičajenih pop-proizvoda. Nastavljajući prepoznatljiv rukopis, Black se odrekao starog društva, ali ne i poznate invencije. Nova karijera s pratećom postavom ironično nazvanom The Catholics pokazala je Franka Blacka (nekadašnjeg Black Francisa) na udomaćenom terenu gdje su pomiješane ovozemaljske sudbine likova u pjesmama s poznatom dozom iščašenih opservacija koje nitko osim njega ne može uprizoriti na takav način.
Black je i u solo karijeri albumima poput istovremeno objavljenih "Black Letter Days" i "Devils Workshop" zadržao poznatu količinu energije i zaigranosti po kojoj su i Pixiesi bili ispred ostalih, iskazujući bogatstvo ideja koje su se vrzmale po Blackovoj glavi, ne ispuštajući iz ruku eksplozivnost i iščašenu dioptriju u tekstovima.
Originalni članovi Pixiesa - Kim Deal (bas gitara), Joey Santiago (gitara), David Lovering (bubnjevi) i Frank Black/Black Francis (vokal, gitara) - prvi put su se ponovno okupili relativno brzo, trinaest godina nakon prestanka zajedničkoga rada. Povratničku turneju započeli su 2004. s četiri rasprodana koncerta u londonskoj dvorani Brixton Academy i nastavili raditi sve do danas. No, mimo svih marketinških mehanizama ovakvih ekskurzija jasno se čula Frank Blackova autorska oštrica i sviračka nezaustavljivost članova postave koji i danas ne zvuče nimalo naftalinski ili nostalgičarski. Pjesme koje su nekada zvučale kao igre bez granica i koncentrat melodičnog popa pomiješanog s gitarističkom baražnom vatrom, karakterističnim bas dionicama i pomaknutim tekstualnim dosjetkama, odlike su koje i danas ne djeluju arhivski ili nostalgičarski.
Rasprodani povratnički koncerti u Europi i SAD-u 2004. godine i golemo zanimanje publike iznjedrili su koncertne nastavke tri godine kasnije kad su drugi put posjetili Zagreb i svirali na Šalati, još glasniji nego ranije, U Zagreb su se 2006. vratili u organizaciji Tvornice i Darka Putaka, koji ih je doveo i 1989., a oko 5000 poklonika bila je golema brojka, sjetimo li se da koncert skoro niti nije bio oglašavan i ubrzanom pretprodajom ulaznica podsjetio na dva nastupa Nicka Cavea u Vatroslavu Lisinskom 2005..
U jeku povratničke turneje na tržištu se pojavio i njihov prvi DVD uopće, "Pixies", koji svakako treba imati u zbirci, sa snimkom koncerta iz 1988., videospotovima koje je grupa realizirala do početka devedesetih i dva dokumentarna filma. Nastup u londonskom Town & Country Clubu, godinu dana prije nego će posjetiti zagrebački Kulušić. U dva odlična dokumentarca. "On The Road" i "Gouge" o utjecaju Pixiesa pričali su Bono, David Bowie, PJ Harvey, Badly Drawn Boy, članovi Radiohead, Blur, Travis i mnogi drugi, svjedočeći o utjecaju koji su ostavili na njih. Nastup u londonskom Town & Country Clubu bio je jedan od antologijskih, često uvrštavan među ponajbolja live izdanja Pixiesa. Dotad ste ga mogli slušati samo kao bootleg CD, a regularno DVD izdanje pokazalo je kako Pixies otimaju svjetla reflektora kao predgrupa poznatijih Throwing Muses.
Još jedno važno povijesno izdanje dobilo je tada izlaz u javnost: prva demo-kazeta grupa Pixies, poznata pod imenom "ljubičasta vrpca" (purple tape), bila je iskaznica s kojom su Frank Black kao autor i Pixies ušli u diskografiju. Materijal s kojim je Frank Black dobio ugovor s diskografskom kućom objavljen je nakon petnaest godina u integralnom izdanju pod jednostavnim nazivom "Pixies". Od sedamnaest uključenih pjesama, osam ih je u promijenjenom izdanju završilo na prvom albumu "Come On Pilgrim", a većina ostalih na sljedećim projektima. "Ljubičasta vrpca" predstavljala je "nultu" fazu rada grupe, a znajući koliko su Pixies bili važan i utjecajan odsječak novostasale gitarističke rock scene u SAD-u osamdesetih, bilo je zanimljivo provjeriti kakav je bio sam početak. Pored povijesne važnosti ovakvih izdanja, zanimljiva je bila rano formirana Frank Blackova autorska oštrica i sviračka zaigranost članova postave koji su već u demo izdanju imali na raspolaganju osnovicu kasnije usavršenog oružja. Pjesme su doslovno zvučale kao igra bez granica i koncentrat odlika koje su Pixies kasnije pretvorili u definirani rukopis. Ponekad je mogla zasmetati naivnost i neartikulirana energija, ali kuglice su se očito zakotrljale u pravom smjeru. Ponovno ukazanje 27. kolovoza na Zagrebačkom velesajmu dolazi nakon tri studijska albuma, prva nakon 1991., snimljena od 2014. do 2019. ("Indie Cindy", "Head Carrier" i "Beneath the Eyrie". Dapače, snimili su i novi "Doggerel" najavljen za rujan, što će gostovanju dati i dodatnu notu aktualnosti.
VIDEO: Preminuo je višestruko nagrađivani novinar Mislav Bago