Preminuo Đelo Jusić, velikan hrvatske glazbene scene

U 81. godini preminuo je Đelo Jusić, hrvatski  skladatelj, gitarist, aranžer i dirigent.

Vijest o smrti velikana hrvatske glazbene scene objavio je na svom profilu na Facebooku njegov sin Đelo Jusić mlađi, koji se od oca oprostio uz njegovu pjesmu "Lula starog kapetana".

- Od jutra smo potreseni, tužni. Bili smo uz njega sve ovo vrijeme, smrt je nešto što uvijek dolazi prerano kada su u pitanju najbliži. Do zadnjeg trena bio je veliki borac, pamtit ćemo ga kao nekoga tko se nije predavao nikada, no na kraju je ipak ovu, životnu, bitku izgubio. Imao je snažno srce i do zadnjeg trena je pokazivao veliku želju za životom - rekla je medijima njegova snaha, pjevačica Paula Jusić za 24 sata. 

Shrvan je bio i njegov brat Ibrica, ali i Tereza Kesovija, za koju je pokojni Đelo napisao puno lijepih pjesama, i koja je s njim surađivala godinama. Prijateljstvo između njih dvoje,, počelo je još kada su oboje pohađali glazbenu školu u Dubrovniku, gdje je Tereza svirala flautu, a Đelo rog.

- Moja je tuga pregolema, a ljubav prema Đeli vječna. Odlazila sam mu u bolnicu dok sam mogla, u zadnje vrijeme mi nisu dopuštali i drago mi je da sam mu uspjela barem malo olakšati te teške trenutke. Poklonio mi je najbolji opus svojih pjesama. Teško mi je odlučiti se koja mi je najdraža, ali da je napisao samo ‘Dubrovačka zvona’, himnu ratnoga Dubrovnika, to bi bilo jako puno. A pjesme koje je napravio i za druge, posebno za Trubadure, to je nemjerljivo. Zadužio je svoju zemlju, treba biti pristojno ispraćen i zauvijek poštivan - rekla je Tereza.

Đelo Jusić rođen je 26. siječnja 1939. godine od majke Emine i oca Arifa u Dubrovniku. Rođen je, govorio je, u pupku Dubrovnika, u Antuninskoj ulici gdje je kafić Talir. Cijeli Dubrovnik u djetinjstvu je propješačio bos. Govorio je da zna svaki njegov kut, svaki njegov skalin, sve njegove mirise.

Početkom 60-ih osnovao je Dubrovačke trubadure a nekoliko godina kasnije i dječji zbor Mali raspjevani Dubrovnik. U karijeri je snimio 80 vinilnih albuma i 20 CD izdanja s više od tisuću skladbi. Kao dirigent nastupao je u Berlinu, Moskvi, Lenjingradu, Vatikanu, Zagrebu i nizu drugih gradova. Između ostalog, ravna i Dubrovačkim simfonijskim orkestrom a skladao je i balet “Katarina-bosanska kraljica” (2012.) i oratorij “Srebrenički inferno” (2012.). Tijekom dugogodišnje karijere nagrađivan je brojnim platinastim i zlatnim diskografskim priznanjima. Njegova djela izvodile su zvijezde domaće estrade: Tereza Kesovija, Oliver Dragojević, Ibrica Jusić, Frano Lasić, Ivo Pattiera, Neda Ukraden, Dubravka Jusić, Milo Hrnić i brojni drugi, a među njegova najpoznatija djela ubrajaju se jugoslavenska predstavnica na Euroviziji 1968. “Jedan dan”, festivalske uspješnice sa “Splita” i “Zagrebfesta” “Dalmatinski lero”, “Zapjevajmo prijatelji”, “Mladosti, moja lijepa radosti”, “Volim te budalo mala”, “Zagrljeni”, “La musica di notte”, “Stare ljubavi”, “Sinoć sam htjela”, „Pusti da ti leut svira”, „Dobro jutro, Margareta”, „Sve se vraća, sve se plaća”, te veliki hitovi kao “Prijatelji stari, gdje ste”, “U svakom slučaju te volim”, “Shalom Sara”, “Con sordino”, “Sva su moja proljeća u meni” i brojni drugi.

Kao dirigent nastupao je na najpoznatijim koncertnim pozornicama, a njegov skladateljski rad proteže se i na orkestralnu (suita Dubrovački kantuni), vokalno-instrumentalnu (oratorij De civitate libertatis veritas), scensku (musical Dundo Maroje), filmsku i televizijsku glazbu (Zlatna arena za glazbu u filmu Dubrovački suton, 1999.). Snimio je i nekoliko CD-a s dubrovačkim klapama Ragusa i Maestral. Dobitnik je nagrade Porin za životno dijelo 2007. godine. Napisao je mjuzikl “Dundo Maroje” (1972.) koji je izveden više od 500, u Hrvatskoj i inozemstvu. A prva mu je kritika bila - negativna! Napisala ju je, sjećao se Đelo, povjesničarka glazbe i glazbena kritičarka Jagoda Martinčević. Nakon nastupa u ondašnjem Lenjingradu, gdje je “Dundo Maroje” doživio prave ovacije, uzeo je kartolinu i dragoj Jagodi napisao ovo: “Poslije velikog uspjeha Dunda Maroja u Lenjingradu, ljubi vas Đelo u pametno čelo!” Poslije su se, kaže, sprijateljili, zaboravili na tu epizodu.

Od 1975. do 1990. godine živio je u Zagrebu, da bi se potom vratio u rodni grad. U Dubrovniku je proveo čitavo vrijeme Domovinskog rata, gdje je za vrijeme okruženja organizirao humanitarne i prigodne božićne i novogodišnje koncerte. Također je aktivan i u ratnom kriznom stožeru Grada i čitavo vrijeme neumorno sklada. U svibnju 1992. nazočan je u službenoj audijenciji kod Sv. Oca Ivana Pavla II u Vatikanu, zajedno s dječjim zborom Mali raspjevani Dubrovnik. U vrijeme Domovinskog rata skladao je nekoliko vrlo popularnih budnica “Kad zazvone dubrovačka zvona”, “Sveti Vlaho”, “Molitve naše čuj” i druge, a također je skladao suitu “Dubrovački kantuni” koju je sa Dubrovačkim simfonijskim orkestrom snimio na CD-u.

Odlaskom gospara Đela Jusića Hrvatska je ostala bez jednog od svojih najvećih glazbenih imena.