Na fotografiji iz 1970. držim štene i to je bila sreća i onaj pojam sreće kad kažemo: Nema veće sreće! Ništa se nije moglo usporediti sa srećom kad bismo imali leglo i kad sam odrastao sa svim štencima koji bi cijeli svoj život bili uz moju obitelj i u našoj kući!, napisao je na Facebooku HRT-ov voditelj i urednik Antun Ponoš i objavio je fotografiju kada je bio dječak. Ljubav prema životinjama gaji od malena i prije 35 godina Ponoš je pokrenuo HRT-ovu emisiju "Kućni ljubimci". Kako je došlo do ideje za emisiju i kako se razvijala tijekom godina Ponoš nam je ispričao jednom prilikom u intervjuu.
- Emisiju sam pokrenuo sa željom da pomažem napuštenim kućnim ljubimcima, kojih sam tada imao veliki broj. Prva emisija emitirana je 20. siječnja 1990. godine. Jedini cilj bio mi je pomoći im, udomiti ih i pronaći im nove vlasnike koji bi brinuli o njima kao ja. Nakon prvih nekoliko emisija koje su privukle veliku pozornost gledatelja, i nakon kojih smo brzo udomljavali ljubimce, ljubitelji životinja dovodili su sve veći broj ljubimaca za udomljavanje na snimanje. Svakodnevno sam primao brojne pozive ljubitelja životinja koji su mi davali podršku i onih koji su molili da im pomognem jer su se i sami brinuli o napuštenim životinjama koje je emisija u vrlo kratkom roku udomljavala. Želja mi je oduvijek bila pomoći svima kroz emisiju, tako da me i danas sve to jako veseli i to ću raditi sve dok budem mogao. Drago mi je da i nakon svih ovih godina emisije postoji veliki broj gledatelja koji me prate. Zahvaljujući svima njima, sve ovo ima veliki smisao jer i dalje postoji veliki broj napuštenih životinja kojima zajedno moramo pomoći. Na početku emitiranja i velike podrške HRT-a koja i dalje traje, nije bilo moguće znati da će emisija postići ovoliko zanimanje gledatelja. - rekao nam je Ponoš tada.
Ispričao nam je i kako je njegova supruga reagirala kad je kući dovodio napuštene pse i mačke. - U početku je mislila da ih tražim po ulici i dovodim ih kući, sve dok se i sama nije uvjerila da oni pronalaze mene. Bilo je situacija kada bi stan bio pun životinja, dok smo još bili djevojka i momak, ali zajedno bismo im uvijek pomogli. Ponekad nije bilo jednostavno brinuti se o 12 mačića odjednom i imati bolesne i ranjene životinje u stanu, tako da je za sve to trebalo puno strpljenja, no sreća nakon njihovog izlječenja i udomljenja uvijek bi nas ispunila. - rekao nam je Ponoš.