Prevarant s kompleksom Boga osuđen je tek u ljeto ove godine i to za teške tjelesne povrede samo tri pacijenta

Kad bih naišao na tri pijanca za šankom i kad bi mi oni opisali neko svoje iskustvo, zdravstveni problem u obitelji i kako su se s njim nosili, prije bih njima povjerovao nego nekim novim istraživanjima stručnjaka, rekao mi je nedavno jedan ciničan, veoma obrazovani tip. Bila sam zaprepaštena do koje mjere su ljudi izgubili povjerenje u znanost. Pitala sam zašto, odgovorio mi je da je velik broj istraživanja napravljeno tako da potvrdi ono od čega su istraživači krenuli i ponudi kredibilitet nekoj 'zdravstvenoj politici' ili interesu koji ih plaća, da se često rade na premalom uzorku ili uzorku koji je tako odabran da potvrdi tezu od koje su istraživači krenuli. Oni koji se s nekim službeno prihvaćenim istraživanjem ili stavom ne slože, odmah su proglašeni šarlatanima, bez obzira na njihovo prethodno znanstveno iskustvo, obrazovanje, bez obzira dolaze li s ponajboljih svjetskih fakulteta. Ako se izdvajaju svojim stavom, dijalog više nema u tom zatvorenom sustavu.

A onda je dodao, pogledaj samo svjetski odgovor na pandemiju, koji i dan danas u Sjedinjenim državama funkcionira isključivo stranački: demokrati neće napasti niti jednog znanstvenika koji je surađivao s demokratskom vlašću, a sve istrage republikanaca automatski će proglasiti bezvrijednima. Svi istupi uglednih znanstvenika, koji su se malo odmaknuli od prihvaćenog narativa demokratske vlasti, odmah su proglašeni neznanstvenim, a tu je i sve što je WHO napravio krivo, sve što kineska znanost nije otkrila svijetu o svojim istraživanjima i mutacijama opasnih mikroorganizama, potencijalnog biološkog oružja, dok je Dr Tedros Adhanom Ghebreyesus, generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije, javno hvalio 'kinesku posvećenost transparentnosti'. Bez obzira na to što znam da je Anthony S. Fauci, bivši medicinski savjetnik američkog predsjednika, ravnatelj američkog nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti (NIAID), pozvan da svjedoči pred komisijom Kongresa o eventualnim greškama i zataškavanju informacija u vrijeme pandemije, taj me slučajni razgovor o nepovjerenu u medicinu i stručnjake toliko šokirao da sam danima razmišljala o scenarijima sudnjeg dana, o skepsi prema svim mogućim cjepivima i povratku užasnih zaraznih bolesti. Činilo mi se da su i obrazovani ljudi počeli gubiti kompas.

VEZANI ČLANCI

Odmah potom, jer tako 'slučajnost', sinkronicitet funkcionira, naišla sam na novi članak novinara i pisca o znanosti Matta Ridleya, koji je, između ostalih, objavio knjigu o istraživanju porijekla COVID-a u suradnji s Alinom Chan s Instituta Broad za biomedicinska i genomska istraživanja, afiliranog s MIT-om i Harvardom. Članak je poprilično pesimističan i objašnjava da se svijet uglavnom bavi strahom od AI-a, umjetne inteligencije, recimo Hala, onog poludjelog kompjutera iz filma '2001: Odiseja u svemiru' (1968.), što je još uvijek puno manji rizik od onoga koji prijeti čovječanstvu iz laboratorija koji istražuju i genetski modificiraju viruse da budu što zarazniji i opasniji.

Ridley zastupa tezu da je virus SARS-CoV-2 vjerojatno krenuo iz laboratorija u Wuhanu, što nije moguće do kraja dokazati bez pritiska svjetske zajednice na Kinu koja zasad nije ponudila potpuni uvid u sva istraživanja i rad wuhanskog instituta. Dakle, taj opasni koronavirus koji prenose šišmiši, kaže Ridley, upravo je tako genetski modificiran da sadrži jedinstvenu genetsku komponentu koja ga čini veoma zaraznim za ljude, a nimalo opasnim za populaciju šišmiša iz udaljenih spilja odakle su taj virus navodno donijeli, a potom ga modificirali zarazivši ljudske stanice i transgenetske miševe u laboratoriju. Troje znanstvenika iz tog laboratorija se razboljelo, ali dosada nije nađen niti jedan slučaj bolesne životinje u Wuhanu. No, znanost još nije donijela pravorijek o porijeklu tog virusa, dapače, rađena su istraživanja usmjerena da dokažu suprotno.

No, ostavimo porijeklo covida sa strane. Za mene je najstrašnije što Ridley tvrdi da se svjetska zajednica trese od straha zbog Hala, organizira samite i skupove u kojima se obvezuje da će problem AI-a staviti pod kontrolu, ali taj 'iditoski ugao virologije', genetsko modificiranje virusa da budu opasniji, što se gotovo benigno naziva 'gain of function', odnosno stjecanje nove funkcije, zapravo ne zaustavlja. Čim se spomene mogućnost da se takva istraživanja trajno zabrane u svijetu, tvrdi Ridley, znanstvenici koji se time bave to proglašavaju ograničavanjem znanstvenih sloboda. Do pojave covida živjeli smo u neznanju da postoji šačica virologa kojima kineska i američka vlada daju velika sredstva da bi pronašli novi virus koji će uzrokovati novu pandemiju. I to plaćaju samo i isključivo vlade, a privatni kapital tu ne bi ni prismrdio. U posljednjem nastavku Jamesa Bonda, 'Za smrt nema vremena', gotovo optimistično naivno, bioterorizmom bavi se ipak poludjeli zli znanstvenik Lyutsifer Safin za svoje pare, a ne virolozi koje plaćaju vlade novcem poreznih obveznika.

Ridley tvrdi da se ukidanjem, zabranom istraživanja koja predstavljaju ozbiljan rizik za čovječanstvo bavi zapravo veoma mali broj znanstvenika koje vodi Bryce Nickels sa sveučilišta Rutgers, koji je s jednom grupom znanstvenika osnovao organizaciju Biosafety Now, koja zasada nema veliku podršku u široj znanstvenoj zajednici. Kao što je rekao moj sugovornik, znanstvenici se 'ne bi šteli mešati' u poslove etabliranih kolega financiranih javnim novcem. Tu smo opet na onoj staroj izreci da je za trijumf zla jedino potrebno da dobri ljudi šute, okrenu glavu.

I dalje pod dojmom nevjere u medicinu mojeg sugovornika mazohistički sam odlučila pogledati novu seriju na Netflixu, 'Bad Surgeon: Love under the Knife', o zlom selebriti kirurgu dr. Paolu Macchiariniju, narcisoidnom prevarantu i psihopatu, koji je volio za sebe reći da su njegove ruke Božji instrument, da je iznad njega, kao i hrvatskog Sabora, samo Bog, a čak mu se i papa ulizuje jer ga liječi. Vanity Fair još je 2016. objavio priču o prevarantu koji je spominjući 'ljubav, novac i papu prevario producenticu NBC-a', američke televizijske kuće. Macchiarini je lagao čim bi otvorio usta, svima. To što je zaveo, obmanuo i izvarao tu producenticu, to je doista bezazleno u cijeloj priči o pokvarenom, častohlepnom kirurgu. Ona je došla raditi televizijski prilog o slavnom inovatoru koji uspješno transplantira plastične dušnike 'omotane', obogaćene matičnim stanicama koje će ih ubrzo svojim repliciranjem pretvoriti u organ pacijenta. On je doista u tom trenutku bio Mesija.

To što je ženu omađijao dubokim pogledom u oči, večerama, putovanjima, ružinim laticama razasutim po bračnom krevetu, video porukama ljubavi za dobro jutro, svim predvidljivim banalnim gestama iz Hallmark ljubića koje neke naivne žene smatraju vrhuncem romantike i zdravog muško ženskog odnosa, to je zaista manje važno.

U seriji je neprilično slušati - baš sam se lecnula! - kad se žena požalila da joj je rekao da njezin prsten košta 100.000 dolara, a nakon što je shvatila da je kirurg zapravo lažljivac, procjenitelj joj je rekao da za njega eventualno može dobiti 1000 dolara. Prvo, koga je briga što joj je ubojica poklonio jeftiniji prsten nego što je očekivala. Drugo, kako to odmah nije vidjela. Da je mene pitala, hehe, ja bih joj to rekla nakon samo letimičnog pogleda, možda zato jer sam dugo radila u najrazličitijim ženskim i modnim novinama. Kako odmah nije shvatila da je lažljivac čovjek koji tvrdi da liječi ne samo Putina i papu, nego i Billa Clintona i Baracka Obamu, kojeg konspirativno, u porukama naziva samo B.O. Svi ti uglednici doći će im na vjenčanje u neki talijanski dvorac u prirodi. Nije joj mjesecima bilo sumnjivo što putuju po svijetu, ali je nikad nije pozvao u svoju velebnu vilu u Barceloni od koje je vidjela samo fotografije koje joj je slao. Puno kasnije odvažila se tamo otputovati s prijateljicama i otkrila da to jest njegov dom kako joj je i govorio, ali dom koji dijeli s obitelji. To mu nije jedina obitelj, imao je i nevjenčanu ženu u Italiji, majku njegovog pacijenta koji je nakon operacije preminuo. Možda ju je osvojio samo zato da ga ne tuži i samo zato s njom imao dijete. Kad žena želi povjerovati u laž koja je čini da se osjeća posebnom, nema te istine koja će joj otvoriti oči sve dok ne lupi glavom o dokaz pred očima. To mi je fascinantno, kakve sve 'romantične' gluposti žene mogu 'popušiti'.

No, članak u Vanity Fairu nije poslužio samo ženama koje je izvarao da shvate da imaju posla s prevarantom, ipak je pokrenuo i druga istraživanja u Švedskoj i Americi. Naime, Macchiarini je lagao i svojim kolegama u jednoj od najuglednijih medicinskih institucija svijeta, Karolinska Institutu u Stockholmu, gdje se dodjeljuje Nobelova nagrada za medicinu i odakle se regrutiraju članovi komisije koja je dodjeljuje. Naprosto je slagao da je operacije zamjene dušnika prvo radio klinički na životinjama, a tek onda prešao na ljude. Oni su mu to povjerovali, djelomično zato jer pošteni ljudi ne očekuju nepoštenje kolega, a najviše zato što je bio dio važne, ugledne institucije, što je valjda automatski dokaz da vrijediš. Osim toga, svjetski mediji dizali su ga u nebo kao kirurga, dobročinitelja koji se sa svojim pacijentima zbliži i sve čini da im život bude ljepši. Kad bi ga pritisnuli uza zid pitanjima o znanstvenim člancima o njegovim operacijama na zamorcima koje ne mogu pronaći, lagao bi o svojim istraživanjima u ruskim laboratorijima. Kako je Rusija poput Kine u velikoj mjeri netransparentna oko svojih znanstvenih istraživanja, i te laži su mu odmah prošle. Lagao je dakako i ruskim znanstvenicima i direktorima bolnica, obavljao i tamo te svoje operacije u kojima je ljude koristio kao zamorce, a što je najgore, lagao je svojim nesretnim pacijentima. Zlo tog nasmiješenog, naoko simpatičnog kirurga koji se nije ni približavao svojim pacijentima u koje je ugradio komade jeftine plastike, nakon što bi im se situacija pogoršala, a dio oko tog umjetnog dušnika počeo trnuti, zaista je neshvatljivo.

Njegove kolege iz Karolinska instituta, kliničari s velikom praksom, ostavljeni su da zbrinjavaju pacijente koji su umirali u mukama nakon tih operacija. Jedna mlada djevojka iz Turske, koja je imala neki problem s dušnikom pa je često kašljucala zbog šlajma koji joj se tu skupljao, željela je živjeti bolje i povjerovala Macchiariniju da će joj pomoći. Prije nego što je umrla, nakon njegove operacije, prošla je još više od stotinu najrazličitijih operacija, brojne transplantacije organa u tom organizmu koji se doslovno raspadao zbog ugrađene plastike. Ako mene pitate, plastika je najgore zlo koje se dogodilo čovječanstvu, za koje smo zaista samo mi odgovorni, nipošto eventualno i prirodni ciklusi. Ugraditi običnu plastiku u nečiji organizam znači neopisivu okrutnost jer je jasno da toj osobi slijedi stravična smrt.

No, kako je rekao jedan liječnik u seriji, medicina je na Zapadu zamijenila religiju, svi mi želimo čarobna rješenja za stravične bolesti koje nas napadaju, svi mi želimo Mesiju, pilulu koja je će baš sve riješiti, i znanstvenici su željeli vjerovati kirurgu koji tvrdi da su njegove ruke Božji instrument, pogotovo znanstvenici koji su smatrali da njihovu uglednu instituciju još više uzdiže u svijetu znanosti.

VIDEO Miša Grof odgovorio Nikolini Pišek: Pristajem joj dati sve samo ako poludim

Ono najgore što smo vidjeli, što potvrđuje sve moje najgore sumnje i oko svega što još ne znamo o uzrocima pandemije koju smo prošli i zataškavanju svih onih znanstvenika koji su dovodili u sumnju najrazličitije, često i kontradiktorne tvrdnje WHO-a i Faucija pa i oko cjepiva, upravo je odgovor instituta Karolinska na rad Macchiarinija. Njegove kolege, liječnici s odjela, u početku su ga podržavali i vjerovali da je s plastičnim dušnikom izumio nešto novo i revolucionarno u medicini. No, ubrzo su shvatili da je problem upravo u nimalo ispitanim plastičnim dušnicima zbog kojih pacijenti umiru.

No, kad je grupa zviždača prijavila Macchiarinija upravi bolnice, i to anonimno, u strahu od osvete, tvrdeći da je falsificirao rezultate svojih istraživanja, uprava nije željela priznati da je njihov najveći selebriti zapravo nesmiljeni ubojica i naprosto su ga zadržali u Institutu i prisilili ostale liječnike da se osjećaju kao sudionici u ubojstvima pacijenata koje nikad neće zaboraviti. Ugledni znanstveni časopis Lancet, koji je objavljivao Macchiarinijeve članke, čak je u to vrijeme objavio članak u kojem se brani njegov rad i istraživanja, a napad na tog 'svojeg' znanstvenika proglasili su neutemeljenim.

Uprava bolnice na koncu je ipak smijenjena, ali svi su nastavili raditi u nekim drugim institucijama. Zapravo im se nije ništa dogodilo za stravične laži u medicini. Macciarini je čak bio oslobođen na sudu 2016., kad su već postojali podaci o barem 8 njegovih pacijenata koji su umrli u čudnim okolnostima nakon operacija. Prevarant s kompleksom Boga osuđen je tek u ljeto ove godine i to za teške tjelesne povrede samo tri pacijenta. Osuđen je kad je već prošlo 10 godina od smrti prvog pacijenta kojem je ugradio plastičnu cijev u organizam. Dobio je samo dvije godine i šest mjeseci zatvora. Koliko će trebati da saznamo sve o pandemiji i, što je još gore, o cjepivima na koja smo bili prisiljeni, ne želim ni razmišljati. Pogotovo ne u Adventu.