Prije 55 godina, 23. kolovoza, u Americi je objavljen prvi album "Are You Experienced?" postave Jimi Hendrix Experience. Doduše, objavljen je tri mjeseca ranije u Velikoj Britaniji, jer Englezi su otkrili Hendrixa - zapravo, basist Animalsa i uskoro Hendrixov menadžer Chas Chandler - i potom ga "izvezli" i vratili u SAD. No, iako su kasnili, Amerikanci su tog kolovoza 1967. ipak u nečemu bili prvi. Naime, prvi su, i tada jedini, dobili stereo verziju albuma koji je u Britaniji i Europi bio objavljen samo u "mono" izdanju sve do sedamdesetih godina.
To je izuzetno važan podatak, jer Jimi Hendrix bio je jedan od onih "futurističkih" inovatora kojemu je pasala nova tehnologija, pa je ostao i jedan od rijetkih - za razliku od Beatlesa, Stonesa, Whoovaca i ostalih - čiji prvi album u mono tehnici zvuči katastrofalno, a u stereu veličanstveno. Da ne ulazimo pretjerano u tehničke detalje, spomenuta vodeća imena iz šezdesetih "najjača" su upravo na mono izdanjima albuma, za razliku od pomalo naivnih stereo mikseva kakvi su se tada radili.
Kod Hendrixa sve je bilo obrnuto; njegova "panoramska" svirka i orkestriranje gitarskih dionica, uz podršku sjajne ritam sekcije bubnjara Mitcha Mitchella i basista Noela Reddinga, od početka je zvučala kao povratak iz budućnosti i sasvim nova koncepcija zvuka, svirke i mogućnosti električne gitare. Još gore, mladi tonski asistent dobio je od Chandlera zadatak da u nekom londonskom studiju masterira snimke mono albuma, ali je bez supervizije to napravio očajno, s očitim deficitima u zvuku ploče koja i danas, ako je uspijete nabaviti, zvuči kao potvrđeno najgori mono album od sve tadašnje konkurencije.
Stoga je američka verzija albuma - kojoj su pridodani raniji singlovi "Hey Joe", "Purple Haze" i "The Wind Cries Mary", a izbačene tri pjesme s britanskog izdanja - rijedak primjer u kojem se baš izdanje iz SAD-a smatra uvjerljivijim i stožernim. Skupa s primjerenijim šarenim omotom i fotografijom grupe koja je djelovala sukladno tadašnjoj flower-power sezoni spram "mrtvačkog" crnila britanskog izdanja, tek s američkim albumom "Are You Experienced?" Hendrix je i sa zvučnika gramofona zazvučao kao nitko prije njega.
Od samog dolaska u London 1966. Hendrix je privukao pažnju poznatijih kolega i stekao naklonost najvećih britanskih konkurenata. I Eric Clapton i Pete Townshend i Jeff Beck i Brian Jones i Page, kao i Paul McCartney, pružili su podršku mladom gitaristu koji je po londonskim klubovima prosipao i propagirao sasvim drukčiji način upotrebe električne gitare. Odmah ulovivši sidrište u swinging Londonu, Hendrix je do ljeta 1967. snimio tri singla i album, a do kraja iste godine još jedan sjajan album, "Axis: Bold As Love", te tog ljeta premijerno svirao u SAD-u na Monterey Pop Festivalu na kojem polako postaje zvijezda i na američkom terenu.
"Are You Experienced?" do danas se smatra jednim od najboljih debitantskih albuma u ukupnoj povijesti rocka. Legendarni britanski snimatelj i tonski inženjer Eddie Kramer tog ljeta 1967. iz Londona se preselio u SAD i kao prvu narudžbu dobio zadatak da premiksa Hendrixov album u stereo tehnici za objavljivanje na američkom tržištu. Sličan posao Kramer je nastavio raditi dvije godine kasnije kad su Led Zeppelin stigli u Ameriku i tamo u stankama turneje po raznim studijima snimali drugi album "Led Zeppelin II".
Inovacije u tretmanu zvuka koje je uveo Hendrix jasno je iskoristio i Jimmy Page kao nadahnut skladatelj, aranžer i producent, te gitarist koji je idejama i realizacijom jedini mogao parirati Hendrixu u tonskom studiju. Uostalom, kad su godinama kasnije pitali Pagea koji mu je najbolji gitarist, odgovorio je: "Izgubili smo najboljeg gitarista kojeg je itko od nas mogao imati", misleći na Hendrixa koji je preminuo 18. rujna 1970. sa samo 27 godina života.
No, prije toga Kramer je nastavio redovito raditi s Hendrixom, mijenjajući tonske studije skupa s njim, da bi na koncu završili u vlastitom Hendrixovom studiju Electric Lady u newyorškom Villageu, koji je Hendrix napokon dovršio 1970. U tom legendarnom prostoru, koji radi i danas, nakon Hendrixove smrti snimali su mnogi. Upravo je Eddie Kramer s Hendrixovom obitelji od devedesetih godina glavni kurator brojnih Hendrixovih službenih reizdanja, neobjavljenih snimaka i remikseva albuma koji se redovito pojavljuju na tržištu.
Veći dio Hendrixove zaostavštine zapravo se i pojavio tek nakon njegove smrti, do koje je 1970. godine ostavio samo tri studijska i jedan koncertni album, ali i utjecaj i bogatu kolekciju snimaka koje će sve do danas biti objavljivane. Čini se kao da je radio tridesetak godina i pritom iz temelja izmijenio ne samo mogućnosti korištenja električne gitare već i započeo revoluciju novog zvuka rock glazbe, da bismo tek kasnije dobili čitavu seriju posthumnih albumskih izdanja koja su vrludala od besmislenih nasnimavanja, montaža i falsifikata, do bolje pripremljenih prezentacija glazbe koju je snimio, ali nije stigao objaviti za života.
Hendrix je s Mitchellom i Coxom te 1970. imao snimljen dvostruki album drukčijeg usmjerenja, pa je nove pjesme izvodio i na koncertima, ali je više od dvadeset njih snimljenih u studiju iskasapljeno nakon njegove smrti i objavljivano parcijalno na brojnim posthumnim albumima. Tek 1997. bile su posložene zajedno na CD-u pod nazivom "First Rays of the New Rising Sun" koji je pod Kramerovom supervizijom najvjernije slijedio trag dvostrukog albuma koji je pripremao 1970. i može se pribrojiti njegovim legitimnim studijskim izdanjima..
Samo nekoliko tjedana prije smrti Hendrix je nastupio na Havajima gdje je snimljen i film "Rainbow Bridge", objavljen godinu dana poslije njegove smrti. Koncerti na Havajima zatekli su ga u ključno doba promjene sviračkog kursa, na neobičnoj lokaciji i samo je pitanje što bi sve napravio i kojim bi smjerom krenuo da te godine nije umro. Nastup na Havajima pokazuje ga u društvu Mitcha Mitchella i Billyja Coxa kako svira aktualan materijal, još nepoznat publici, i kao takav je važan dokument moguće nove faze rada do koje nažalost nikad nije stigao.
Hendrixova familija koja posjeduje autorska i izdavačka prava na njegovu zaostavštinu lani je na svjetlo dana izvukla taj jedan od posljednjih velikih aduta iz arhiva, izvornu snimku dva nastupa na Havajima koju je uredio Eddie Kramer. Objavljena u zajedničkom paketu na dva CD-a i u "Live in Maui", donijela je sve sačuvane Hendrixove audio i filmske snimke s tadašnjih nastupa, potpuno ispuštene iz tadašnjeg filma "Rainbow Bridge" koji je s Hendrixom imao malo veze.
Ispred ograničenog broja publike na travnatoj površini donekle podsjećaju na današnju distancu na rijetkim održanim koncertima, jer je izdvojena lokacija Havaja zapravo bila prilika samo onima koji su se tamo zatekli pogledati Jimi Hendrix Experience, kako su se opet zvali nakon što su prethodno bili Band of Gypsys. A bili su i sjajno uhodana ekipa s kojom je Hendrix nakon mjesec dana otputovao na britanski otok Wight, gdje je sudjelovao na rock festivalu Isle of Wight i potom preminuo u Londonu, ostavivši iza sebe nevjerojatan opus i utjecaje na glazbenu i kulturnu scenu, mada je aktivno radio samo četiri godine.
VIDEO: Nakon 25 godina braka Rocky se razvodi od 22 godina mlađe manekenke