Prkosio je Titu, pjesme su mu zabranjivali, a život je izgubio nakon nesretnog slučaja

Prošlo je točno 12 godina otkad nas je u 73. godini života napustio jedan od najomiljenijih hrvatskih pjevača Vice Vukov. Njegova smrt nastupila je kao posljedica kobnog pada u Saboru 17. studenoga 2005. godine, kada je zadobio frakturu lubanje i nagnječenje mozga zbog kojeg je tri godine bio u vegetativnom stanju. 

Vice Vukov rođen je u Šibeniku u peteročlanoj obitelji Stjepana i Amelije Vukov. Prvi put zapjevao je kao gimnazijalac 1953. u opereti "Ševa", gdje je pjevao Janka, drugu mušku ulogu. Iste godine, u dobi od 17 godina bio je izbačen iz šibenske gimnazije i Saveza omladine jer je u jednom sastavku napisao da se u Rusiji 1917. dogodila pobuna, a ne revolucija. U Zagreb dolazi 1955. godine, kada prvo upisuje kemiju,  ali već iduće godine mijenja studij te upisuje Filozofiju i talijanski jezik na Filozofskom fakultetu. 

Njegova glazbena karijera počinje početkom 1959. pozivom na jednu audiciju nakon koje mu pristupa direktor Opatijskog festivala Josip Stojanović i nudi nastup na festivalu. U Opatiji nastupa iste godine pjesmom ''Mirno teku rijeke'' te osvaja prvo mjesto i praktički preko noći postaje najpoznatiji glazbenik u tadašnjoj državi. Šezdesetih godina bio je jedan od najnagrađivanijih domaćih pjevača. Nakon što je 1967. na Krapinskom festivalu otpjevao pobjedničku pjesmu "Vužgi" i pri preuzimanju nagrade rekao da mu je "bila posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku narodnu nošnju", postao je politički sumnjiv. Iduće godine sudjeluje na putujućem festivalu "Pjesma ljeta", prilikom čega su mu organizatori iz beogradske Politike uručili bedž s natpisom na ekavici koji je morao nositi. 

Vukov je zatražio da u svakoj republici nosi bedž na jeziku i pismu te republike, što je prouzročilo daljnje neugodnosti. Beogradske novine NIN od 13. listopada 1968. javno optužuju Vukova za šovinizam i nacionalizam, nakon čega reagira republičko tužiteljstvo SR Hrvatske, podižući optužnicu koja je na sudu ipak propala. Godine  1970. organizatori su na Krapinskom festivalu htjeli trobojnu hrvatsku vrpcu s narodne nošnje koju su nosili izvođači okrenuti naopako, kako bi pred Titom izgledala kao jugoslavenska, no Vice Vukov je takvu nošnju odbio. Tijekom 1970. njegove se pjesme skidaju s programa Radija Sarajevo, kasnije i s ostalih radiopostaja u BiH te su mu u toj republici zabranjeni nastupi. Pozivi za festivale pristižu sve rjeđe, zabranjena su mu gostovanja na televiziji, a već snimljene emisije se bunkeriraju.

Progon poprima razmjere histerije, a Vukov se u tisku otvoreno naziva nepoželjnim pjevačem te se ignoriraju njegovi nastupi i uspjesi. U tom razdoblju postao je simbol hrvatskog proljeća i masovnog pokreta, a bio je i član uredničkog vijeća Hrvatskog tjednika. Dana 11. siječnja 1972. za velikog vala uhićenja proljećara tadašnja milicija pretresa mu stan. U to vrijeme Vukov se nalazio na turneji po Australiji te se nakon suprugina upozorenja, u strahu od progona vlasti, ne vraća u Jugoslaviju, već odlazi u Pariz. U isto vrijeme sve njegove ploče bile su odmah povučene iz trgovina. 

Tijekom boravka u Parizu diplomirao je na Institutu za visoke međunarodne studije u sklopu Sveučilišta prava, ekonomije i društvenih znanosti. Tijekom 1976., nakon smirivanja situacije, odlučuje se vratiti u Zagreb. Tada je već njegova glazbena karijera okončana – razni festivali su mu zatvorili vrata, a bilo mu je zabranjeno javno nastupati. Nakon završetka studija traži posao, ali zbog sudjelovanja u hrvatskom proljeću jako ga teško nalazi. Godine 1978. uspijeva pronaći posao u Nakladnom zavodu Matice hrvatske. Nastupi i putovanja bili su mu onemogućeni sve do 1989. Te iste godine izlazi mu album s novim pjesmama, ali bez njegova imena na albumu, što je bio jasan znak njegova povratka. Tijekom 1990. održao je uzastopni niz od 14 rasprodanih koncerata u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, postavivši još nenadmašen rekord. Početkom devedesetih, nakon raspada Jugoslavije i osamostaljenja Hrvatske, bio je blizak sa tadašnjim predsjednikom Tuđmanom. No, ubrzo se razilaze zbog drukčijih političkih stavova, nakon čega pristupa Hrvatskoj narodnoj stranci. Godine 1999. postaje član SDP-a, a na njihovoj listi ulazi u Sabor 2003. 

Život velikog  Vice Vukova bit će predstavljen u prvoj epizodi dokumentarnog serijala "A Porina dobiva..." redatelja i autora Tonija Volarića, u nedjelju 27. rujna od 20.10. na HTV1. U prvoj epizodi govori se o jednom od najboljih i najpopularnijih pjevača koje je Hrvatska ikada imala. Težak put, politička stigma, obožavanje publike, zabrane nastupanja, ljubav za obitelj i domovinu, sve je to odredilo život i karijeru Vice Vukova. 

Serija je nastala u izvršnoj produkciji Unisona, krovnog saveza glazbenih udruga. Kroz 12 epizoda upoznat ćemo živote glazbenika, koji su svojim radom ostavili neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbi, kao i izvan granica Hrvatske, ispričane kroz uspomene o njima koje su podijelili njihovi kolege, suradnici i prijatelji.

Zamisao je serije dokumentirati ove velike životne priče, upoznati s njima mlađe naraštaje, ali i otkriti neke nove životne slike onima koji su ih poznavali.

Pogledajte video: Tereza Kesovija govori o svom novom spotu