A, imao sam sreće. Sretan sam i što imam tako dobru ženu koja me nakon svakog puta dočeka s onim što najviše volim, tanjurom domaće tople juhe. Uz to se najbolje rekuperam. Nitko ne kuha bolje od moje Vesne. Razveselim i ja nju parfemom koji je naručila ili nekom drugom sitnicom. Ja sam vam čovjek od starinskih običaja koji uživa u malim stvarima, toplini doma, domaćoj spizi, djeci, unucima. A Vesna je odlična baka, ona je ta koja pamti sve rođendane, imendane, kupuje poklone, jako je brižna i pažljiva”, početkom 2012. godine rekao je Oliver o svojoj supruzi Vesni. Njihova desetljećima duga ljubavna priča započela je 13. svibnja 1973. godine, a to je dan koji je zauvijek Oliveru ostao jedan od najljepših.
Digli kredit za svadbu
- Sam sebi rekao sam kako je dosta samoće, mladenačkog ludovanja i onda sam je upoznao kad mi je bilo 26 godina, a njoj 19. Upoznao sam je na Stradunu, prošla je kraj mene, imala je crno-crvenu kosu, dugu i valovitu. I samo je prošla. Okrenuo sam se, a i ona se okrenula u isto vrijeme. Onda sam se raspitivao tko je ona. Postojalo je sastajalište u Gradskoj kavani, tamo sam ispitivao ljude koji je poznaju tko je ona i kako se zove. Sve su mi objasnili i jedan od njih bio je posrednik, dogovorili smo sastanak. Našli smo se upravo u Gradskoj kavani jednoga jutra. Je li to bio spoj ili kava, ne znam. I tako smo tamo sjeli i dogovorili se da se vidimo i to popodne. Bili smo u jednom parku, od glavne pošte gore prema Boninovu i tamo smo sjedili možda sat, dva... Tu smo se nekako dogovorili za vezu. Nije bilo predbračnog ugovora, nije bilo ničega”, opisao je, a godinu dana kasnije mladi par izmijenio je bračne zavjete u Oliverovu splitskom domu pred deset uzvanika.
- Otac, mater, brat, njegova cura, žena, ja i dva, tri prijatelja. Ma bilo nam je super. Jedan je donio vino, moj stari je išao po meso, ja sam organizirao nekakvu tortu. Digli su kredit i moji i njezini, nije bilo love, nije bilo ničega. Malo smo zapivali, pojeli i družili se neko vrijeme, a navečer smo išli u hotel Marjan u jedan bar gdje je bio program. Tamo smo svi zaspali u foteljama, bili smo toliko umorni od cjelodnevnog slavlja”, prisjetio se umjetnik, a sreći mladih supružnika nije bilo kraja kada su dobili sina Dinu, a te 1978. blizance Damira i Davora.
Kako je rasla obitelj, iskazala se potreba za većim životnim prostorom, pa je par bio presretan kada je početkom ‘80-ih godina prošlog stoljeća dobio na korištenje svoj stan. Naime, do tada su živjeli u stanu Oliverova oca u kojem je također stanovao i njegov brat sa svojom obitelji, a iako ih je bio 11 pod istim krovom, glazbenik je razmišljao o još djece.
Nikada dosadno ili tiho.
- Mi sjajno živimo. Nikada nam nije dosadno i nikada nismo usamljeni. Je li Vesna, mi smo se ono dogovorili da ćemo još barem jednu kćerkicu”, prije više od tri desetljeća rekao je glazbenik tijekom jednog zajedničkog intervjua, a tada mu je supruga odgovorila: - Ja sam završila medicinsku školu i radila sam pet godina kao medicinska sestra na dječjem odjelu bolnice u Dubrovniku u kojem sam i rođena. Dovoljno znam o njezi i potrebama djece, pa mi nije teško odgojiti troje ili više ako ih bude.
Ipak, do dolaska unuka i snaha, obitelj je ostala na broju pet.
- Vesna je uvijek znala s četiri muškarca u kući, vješta je ona. Ona je glavna u našem domu. Nitko nikoga nije zlostavljao, držali smo se zajedno, ali je svatko imao svoju slobodu - opisao je glazbenik uz kojega je uvijek, pa tako i tijekom bolesti bila njegova najveća ljubav.
Oliver je jedan i neponovljivi. Iskren, skroman, ponizan... Pokoj mu dusi, a obitelji sucut. Hrvatski ponos...