Kuća od papira: Berlin, Netflix
Logično je da se nakon globalnog uspjeha “Kuće od papira” počnu pojavljivati i njezini spin-offovi pa nas evo s Berlinom, jednim od najistaknutijih likova originalne serije. Iskreno, nema tu ništa specijalno ili posebno za istaknuti, serija se oslanja u velikoj mjeri na recept svog originala. Tako Berlin, koji se ovdje zove svojim stvarnim imenom, Andrés de Fonollosa, s jednom od, kako kaže, tri ekipe s kojima je radio ono što najbolje, i vjerojatno jedino, zna u životu, a to je pljačka, kreće u novi pothvat. Cilj je obmanom ukrasti dragulja vrijednih 44 milijuna eura, a sve se, ne zaboravimo, događa u nedefiniranom vremenu prije radnje originalne serije, i to u Parizu. I ponovo imamo skupinu šarolikih, rubno karikaturalnih likova, svaki sa svojim vještinama, ali i slabostima koje ih dovode u interpersonalne intrige koje cijelu stvar dovode u pitanje. Nema nikakvog upitnika nad time zbog čega je ova serija praktično odmah zasjela na čelo najgledanijih na Netflixu te je sasvim solidno ocijenjena. Ali je isto tako pružila i priliku da se s odmakom kaže i koju o razlozima uspjeha same “Kuće od papira”. Razlika je između Berlina i njegova originala vrijeme, odnosno vremensko razdoblje. “Kuća se od papira”, naime, pojavila negdje usred vladavine Donalda Trumpa, woke pokreta, #MeToo pokreta i svega toga, kada je snažno počelo mirisati na to da će u svijetu nastupiti ozbiljne promjene. Danas znamo da je, tko god je tako procijenio, bio fatalno točan, maksimalno u pravu. Tako je i “Bella ciao”, pjesma simbol talijanskog komunističkog pokreta otpora, a koja zapravo doista jest prosvjednom pjesmom, ali iz 19. stoljeća, postala globalnim hitom. Motiv skupine neprilagođenih nevoljnika koji kreću u pljačku najčuvanije banke koja je sama po sebi simbol kapitalizma i moći nekolicine s tom pjesmom u osnovi je imala preduvjet eksploatacije tog povijesnog trenutka. Danas se “Kuća od papira” smatra i serijom koja je konačno donijela zaokret španjolskoj televiziji, ali je svakako vratila i španjolski jezik na globalnu scenu u smislu da ga se malo manje poistovjećuje s latinoameričkim sapunicama. Efikasan i krajnje dobro proveden recept, odlična režija i kamera, gluma s dovoljno osebujnosti, vjerojatno ne bi dodatno profitirao niti da se za seriju angažiralo i samu Salmu Hayek. Od Berlina se ništa takvoga ne može očekivati, jer je činjenica da se radi o varijaciji na temu koja uspješno kapitalizira na ogromnoj fanovskoj bazi koju serija ima, a gdje ti fanovi sasvim sigurno neće biti razočarani. Nigdje nema odstupanja od standarda originala, a smještanje radnje u Pariz daje dodatni šarm.
Velike pljačke s Pierceom Brosnanom, History
U nas dosta slabo publicirani povijesni dokumentarni kanal nudi interesantne serijale poneki put, i s visokoprofilnim glumcima poput Morgana Freemana ili Piercea Brosnana. Ovoga drugoga gledamo u serijalu o pljačkama koje su autori serije procijenili najvećima u povijesti. Isplati se, jer za veliki dio tih kriminalnih pothvata nismo čuli, a produkcija se ozbiljno potrudila pronašavši stručnjake i konzultante koji su te događaje dosta temeljito proučavali. Tako nas serija vodi kroz očekivano, a to je minuciozno planiranje koje rezultira često nevjerojatnim iznosima, kao i činjenicom da za neke od tih pljački nitko nikada nije odgovarao. Ima tu događaja za koje je nekolicina možda čula, poput pljačke dragulja u Antwerpenu, Lufthansinog aviona u New Yorku, pola milijarde dolara iz muzeja Gardner u Bostonu, banke Lloyd’s u Londonu. Neki su možda seriju ulovili i ranije, sada je dostupna ponovo na Historyju, ali ima je i na streamerima poput Amazona ili Apple Tv+. Interesantno, ne samo zbog gospodina koji serijal vodi.
Mexico Trilogy, HBO Max
Upravo je priča o uličnom sviraču koji je zapravo nevjerojatno vješti ubojica Roberta Rodrigueza vinula u filmske visine gdje je kasnije uspostavio pravu dinastiju sa svojim prijateljem Quentinom Tarantinom. I nije u tome bio sam, Antonio Banderas barem je do “Mambo Kingsa” bio tek egzotična pojava iz Španjolske s vjerojatno ograničenim rokom trajanja. Zato je malo bilo onih koji nisu željeli Salmu Hayek vidjeti još barem koji put na velikom ekranu nakon što se pojavila u “Desperadu”. I bi tako, jer njezina je karijera nakon tog filma rasla i raste do danas. Ali, “Desperado” ima i svojeg prethodika, originalni Rodriguezov “El Mariachi” koji se uz “Desperada” i “Bilo jednom u Meksiku” može vidjeti na HBO Maxu kao rijetko dobra prilika za istinsko bingeanje. Treba znati kako je originalnog “El Mariachija” Rodriguez snimio s budžetom od ondašnjih 7000 dolara, a film je zaradio 2,6 milijuna opet ondašnjih dolara. Tako se to radi, shvatio je i Hollywood i otvorio vrata ne samo Rodriguezu već i drugim redateljima meksičkog podrijetla poput Guillerma del Tora.
Belfast, SkyShowtime
Rekli bismo kako je “Belfast” jedan od uspjelijih filmova u karijeri istaknutog britanskog glumca i filmaša Kennetha Branagha, a što je dosta hrabra tvrdnja s obzirom na Branaghov dosadašnji opus. No, unatoč tome što od publike nije ocijenjen najvišom ocjenom, riječ je o izuzetno vrijednom filmu iz više razloga. Snimljen u crno-bijeloj tehnici, “Belfast” opisuje glavni grad Sjeverne Irske u najturbulentnije doba, 60-ih godina prošlog stoljeća kada počinju etno-nacionalistički sukobi koji će taj dio Velike Britanije potresati sljedećih 30 godina. Taj se nesretni dio povijesti opisuje kroz jednu protestantsku obitelj, poglavito kroz lik 9-godišnjeg Buddyja kojega događaji oko njega tjeraju na ranije odrastanje i sazrijevanje. Izuzetno efektna kamera s Branaghovom režijom scenarija koji je napisao sam čine “Belfast” upečatljivim filmom koji popunjava brojne praznine nas ovdje koje zanima taj dio irske povijesti. Za taj scenarij Branagh je dobio i Oscara, a ništa od svega toga nije čudno jer je i sam rođen u Belfastu.