Potez RTL-a da svoju informativnu redakciju ojača gledateljima dragim i profesionalno jakim Zoranom Šprajcom dobra je odluka. I dok iz dana u dan promatramo kako se razvija "RTL Direkt" s nekadašnjim HTV-ovim urednikom na čelu, u ritmu koji mu ne ostavlja puno vremena, on je našao pola sata da nam ispriča kako se snašao na novoj televiziji. I nešto više od toga.
Jednom ste rekli da vam je životni moto gledati u budućnost jer ondje namjeravate provesti ostatak života. Kakvom vam se za sada čini vaša poslovna budućnost na RTL-u?
– RTL i ja sada proživljavamo medeni mjesec pa ovako zaljubljen i zanesen možda nisam objektivan, ali čini mi se da oboje ispunjavamo kriterije za dug i sretan suživot. Dovoljno smo sazreli, prošli mnoga i dobra i loša iskustva i mislim da smo se prepoznali na najbolji mogući način.
Što je presudilo odluci da odete s N1?
– Kao i uvijek kada donosim neku važnu poslovnu ili privatnu odluku, nastojim da se poklopi nekoliko razloga. A najbolju odluku čovjek donosi kada traži pozitivne, a ne negativne argumente. Dakle, ne volim reći da sam otišao s N1, nego da sam došao na RTL. Pogodili su me u žicu novim formatom u kojem se dosad nisam iskušao, a koji mi je profesionalno draži i bliži. Gotovo 12 godina i na HRT-u sam vodio i uređivao glavnu informativnu emisiju, sa svim prednostima i ograničenjima koje ona nosi i poželio sam se nečeg novog. I RTL je istodobno poželio nešto novo u svom informativnom programu, ojačati ga, osvježiti, i tu smo se našli. A prema reakcijama, našli smo se i s gledateljima.
Nisam baš mačak u vreći
Kakve su reakcije na "RTL Direkt" vama dragih kritičara?
– Pa već u prvom tjednu kritike kolega bile su izuzetno pozitivne, a od njih je najteže izvući dobru riječ. Naravno, ima i primjedbi, ali sve su izuzetno dobronamjerne i jako ih uvažavam tako da smo u drugom tjednu poprilično izbrusili format, što ne znači da na njemu nećemo još raditi. Najvažnija je ipak publika, a ona to ne skriva. Već dugo mi u čekaonici ili u kafiću nije prilazilo toliko ljudi s tolikim pohvalama da mi je znalo biti neugodno.
Najavili ste da nećete imati dlake na jeziku... to vam osigurava neka ugovorna stavka ili ste to naprosto vi, ma što o tome pisali etički kodeksi?
– Znate, ja vam takve ugovorne stavke pisane sitnim slovima uopće ne čitam niti me zanimaju. U svakom poslovnom odnosu mnogo je važnije povjerenje nego neki paragraf i ja sam u tom smislu RTL-u dao puno povjerenje, a zdrava logika kaže da ni RTL nije sa mnom ušao u posao da bih bio "Bingo dečko" ili tako nešto. Znali su što dobivaju, nisam ja baš neki mačak u vreći.
Kako izgleda jedan vaš radni dan?
– Ustajem u pola osam, popijem kavu sa suprugom, ako su doma, i doručak s djecom, vijesti, internet, mailovi... Oko 10 sati obično dogovorim kakav poslovni brifing u svom omiljenom gradskom kafiću. Nastojim iz prve ili druge ruke doznati pozadinu vijesti i po mogućnosti otkriti nove. Dobar urednik i novinar mora biti što više na terenu s ljudima, u stvarnom životu gdje se vijesti i događaju. Pogled u redakcijski monitor s agencijskim vijestima ne može nadomjestiti pogled u život. Potom u redakciji brusimo emisiju i prilagođavamo je dnevnim događajima i temama. Jedan kolegij, drugi kolegij, kava, ručak, kava i tako do 22.15 sati. Nakon emisije s kolegom urednikom Đivom Đurovićem nazdravim uspješnoj emisiji, skiciramo idući dan i idem kući na spavanje.
Što je po vama goruća politička tema u Hrvatskoj?
– Ako je suditi po nama medijima, naizgled svaki tjedan imamo neku drugu goruću temu. Rekao bi čovjek da ovdje sve gori od važnosti. Od ekonomije do korupcije, od branitelja do ustaša i partizana. Realno, goruća tema svih tema je nedostatak moderne političke ideje o tome što ova zemlja treba biti, kamo želi ići i kako to učiniti.
Da sam Milanović...
Jeste li ikada pomišljali prestati se baviti informativnim sadržajima i postati, recimo, glasnogovornik nečega?
– Ni u jednom trenutku. To je posao koji traži neke druge preduvjete pa, ako želite, i drugu vrstu odgovornosti i disciplinu da se u interesu svoga posla morate odreći vlastitog mišljenja. Ja bih vjerojatno puknuo kao kokica da moram ljudima prodavati nekakvu spin maglu. Ali i to je posao, samo ne za mene.
Zanimljiv je vaš novinarski početak na radio Brodu 1986., gdje ste vodili emisiju "Po vašim željama" i puštali narodnjake...
– Ha-ha! Da, to je bilo prestrašno! Dva sata puštati glazbene želje i čestitke, 200 kn svaka. Načitao sam se muzičkih želja i za sretnu udaju i za položen vozački ispit i za 97. rođendan bake Mande. A glazbene želje su se tada, kao i sada uglavnom kretale u krugu rudimentarne narodne poezije, tako da bi mi, recimo, u tom narodnjačkom kolopletu Jasna Zlokić zvučala kao Amy Winehouse. Bio je to 'lak novac', isključiš mozak i voziš. Poslije smo radili i neku omladinsku emisiju pa sam se sasvim zarazio novinarstvom, bježao s nastave da bih snimio neki prilog, ali nisam mislio da će mi to postati životni poziv.
Kako se rješavate stresa?
– Šetnja, obitelj, vikend, društvo.
U kojem ste smjeru zaokrenuli život poslije infarkta?
– Takve te stvari natjeraju da malo posložiš prioritete i da ne dopustiš da te ljudi, događaji ili situacije od trećeg mjesta naniže isprovociraju ili uzrujaju. Nastojim paziti na prehranu, brzu hranu potpuno sam izbacio, cigareta sam se odrekao, ali najvažnije je da sam počeo manje jesti i malo se više kretati. "RTL Direkt" mi u tome osobito pomaže jer dođem kući tek oko ponoći, a tad je čak meni prekasno za inspekciju frižidera.
Da ste na jedan dan Zoran Milanović, što biste prvo napravili?
– Sjeo bih s guvernerom HNB-a, glavnim državnim odvjetnikom, predsjednikom Vrhovnog suda i napravio strateški plan za radikalni društveni, ekonomski i politički preokret i za njega nastojao pridobiti predsjednicu Republike i šefa oporbe. Ako se ne bi složili, ne bih oklijevao krenuti bez njih. Traženje nacionalnog konsenzusa lako se pretvori u alibi za nečinjenje.
Kako se supruga Lidija nosi s brakom s novinarom?
– Nosi se. I to već 17 godina pa se nadam da će izdržati još 17. Ali da joj je lako, nije. Pet dana u tjednu jedini nam je susret na jutarnjoj kavi.
Čime ste je osvojili?
– Jednom ju je na parkiralištu dočekala ruža zataknuta za brisač automobila.
Što općenito na ženama prvo primijetite?
– A što bi muškarac na ženama mogao prvo primijetiti nego ljepotu duše.
Da vam jedno od vaše troje djece kaže da se želi baviti novinarstvom, koji bi bio vaš roditeljski savjet?
– Pusti da te srce nosi.
od Jovanovića je postao šprajc ,ali od srbojugoslovena nikada Hrvatom