Iako je Taylor Swift nedvojbeno ukrala svjetla reflektora i pažnje javnosti zadnjih godina mnogima, pa i Madonni, puno ljudi ove se godine iznenadilo kad su saznali cijene ulaznica za Madonnine europske koncerte. Nije to bilo ništa puno jeftinije od astronomskih brojki za stadionske nastupe Swiftowe na "Eras Tour", pa su namjernici za aktualnu turneju "The Celebration" plaćali i po 600-700 eura kako bi vidjeli nekadašnju "kraljicu popa". Da li i današnju?
Prema prihodima još je uvijek pri vrhu; njena turneja od listopada 2023. zaradila je više od 225 milijuna dolara na 80 koncerata, čime je postala prva žena u povijesti s prihodima iznad 100 milijuna dolara na šest različitih turneja. Uz to napunila je i plažu Copacabana s milijun i šesto tisuća posjetilaca, više nego Rolling Stonesi 2006., pa je postala nositeljica titule najposjećenijeg solističkog koncerta u povijesti.
Madonna je tijekom desetljeća preživjela mnoge upade na njen nekadašnji tron najveće ženske pop zvijezde, a s četrdesetgodišnjom karijerom iza sebe - upravo je obljetnica njenog albuma "Like a Virgin" iz 1984. - zadnjih je godina odolijevala i novim takmacima poput Swiftove, iako se sreća definitivno okrenula prema drugima. Nakon što je Madonna kao vodeća pop zvijezda osamdesetih već u devedesetima prerasla okvire tinejdžerske ikone, mjesto u medijskoj i diskografskoj utrci brže-bolje periodično su zauzimale mlađe izvođačice poput Shakire, P!nk, Britney Spears i Christine Aguilere, pa potom i Beyonce.
Za današnju usporedbu, Miley Cyrus jest enormno popularna i po nekim mjerilima uspjeha usporediva sa Swiftovom, ali nije niti blizu po kritičarskim napisima ili značajem koji njeni potezi, za razliku od Swiftove, usmjeruju trenutni show-business najteže kategorije. Madonna je, pak, oduvijek imala povlaštenu poziciju u novinskim esejima koji su objašnjavali njen značaj i poziciju na nebu povijesti pop glazbe, ali Taylor Swift može se mjeriti i s njom kao nova "kraljica" nečega što nazivamo suvremenom pop-scenom.
Svjetska, a pogotovo američka glazba, puna je jakih ženskih imena. Za razliku od nas, gdje su žene potplaćene za svoj rad, a muškarci dominiraju bez obzira na to da li klečali po Trgu ili ne, ove su zaista prvaci u svom poslu, postižu ogromne naklade i zarađuju najviše. Iako bez novog studijskog albuma iza sebe - zadnji je bio "Madame X" iz 2019., a i taj je postao njen deveti na prvom mjestu američke Billboard ljestvice - Madonnina kompilacija "Finally Enough Love" zapravo je bila uvod u opetovanu medijsku operaciju slavljenja dometa velike pop zvijezde koja je u međuvremenu dobila i veliku konkurenciju na nebu ženskog popa.
No, unatoč važnijim novim albumima koje ima, primjerice, Beyonce, Madonna je i dalje jedan od najuspješnijih izvođača u povijesti pop glazbe, i po zaradama i po broju prodanih albuma i broju osvojenih vrhova top ljestvica. Zbirka "Finally Enough Love" donijela je 16 remikseva iz svih faza Madonnine "klupske" karijere, s naglaskom na njenom drugom, kasnijem dijelu.
Nije da nema i onih s početaka, koji su i zanimljiviji, ali je težište iznenađujuće stavljeno na noviji repertoar.
Za sve zainteresirane, naravno, još uvijek je uputno provjeriti odakle je sve počelo, a to je bio Madonnin prvi album remikseva iz 1987. "You Can Dance", odlična zbirka na kojoj se nalaze i potpune verzije poput legendarne višeminutne verzije "Into the Groove". Doduše, ova zadnja kompilacija remikseva koje je odabrala bila je samo uvod u pravu priču, opsežnije izdanje "Finally Enough Love: 50 Number Ones", koje je i naslovom govorilo o čak 50 hitova koje je tijekom karijere Madonna imala na prvom mjestu američke top liste Billboarda.
I ta kompilacija popela se na vrhove top ljestvica po svijetu, te bila njen 23. po redu album koji je stigao među top-10 američkog Billboarda.
Ujedno, na "Finally Enough Love" čudila je i odluka da se uvrste editirane, kraće verzije remikseva, iako su upravo višeminutne verzije bile najbolje i najviše emitirane po klubovima, a ujedno sadržavale i esenciju plesnog odjeljka Madonnine karijere. Kako bilo, "Finally Enough Love" bila je školski primjer kako su novodolazeće pop zvijezde na početku osamdesetih uspijevale povezati svoju "normalnu" pop glazbu s rastućom clubbing groznicom, o čemu nešto zna i nedavna gošća zagrebačke Šalate Grace Jones, a u čemu je i Madonna tada bila jedan od najuspješnijih primjera. Dakako, prvenstveno zbog producenata i remiskera s kojima je radila, a često je pravi izbor bio osiguranje u atraktivnost završnog remiks proizvoda.
Kao jedna od najuspješnijih, Madonna je mogla birati s kim će i što će raditi, a nakon avanturističkog početka s John Jellybean Benitezom, inače DJ-em u newyorškom klubu Fun House u koji je zalazila, kroz njen "remiks program" prošla su najskuplja imena DJ scene. Od početnih klupskih remikseva tu su bili "Everybody", "Into the Groove", "Like a Prayer" i "Express Yourself", a s njima i početak dugog popisa na kojem su bili Shep Pettibone, David Morales s "Deeper and Deeper", Junior Vasquez u remiksu "Secret", Stuart Price s "Hung Up", Avici ("Girl Gone Wild") i Izraelac Offer Nissim s dva remiksa, "Living For Love" i "Medellín".
Fasada osamdesetih načeta s electro-minimalizmom albuma "Erotica" i osobnijim pričama na "Bedtime Stories", proslijeđena sirupastim hitom "Don't Cry For Me Argentina" iz filma o Eviti Peron kojim se (opet) pokušala etablirati kao glumica, definitivno je pala na albumima "Ray Of Light" i "Music". Podloženi solidnijom glazbom, snimljeni negdje u vrijeme medijske stanke zbog trudnoće, otvorili su joj novu fazu rada i Madonna je, dakako, uz veliku pomoć prijatelja, savjetnika i producenata, vrlo praktično iskoračila iz prošlog pop-života u četrdesete godine života i nastavila animirati maštu masovne publike.
Nakon što se techno probio na top-liste i postao privlačan stilski ventil estradnim zvijezdama srednje struje, Madonnin ključni pomagač prvo je bio producent William Orbit na "Ray Of Light" albumu. Ako je s izvođačima s kojima je radio (Blur, Mel C, Prince, The Cure, Seal) nalijepio vlastiti raspoznatljiv pečat, Orbitova producentska kolažiranja kod Madonne osjetila su se uvođenjem tada pomodnih trip hopa i ambijentalnog housea. Kao osvjedočeni sljedbenik trendova, a ne trendseter, za Madonnu se unaprijed moglo prognozirati da će uskočiti na vlak elektronske glazbe, makar se radilo o namještenoj operaciji modernizacije nekadašnje djevice. Pokušavajući izbjeći sudbinu smještanja u pop-naftalin zastarjelih izuma, Madonna je oduvijek puno truda ulagala u modernizaciju pogona.
No, već na sljedećem Madonninu albumu "Music" u većem dijelu materijala zamijenio ga je novi producentski čarobnjak Mirwais Ahmadzai koji će s njom ostati i na idućem albumu "American Life". Skretanje prema "pametnom" popu britanskog predznaka, gitaristički intonirani kolaži savršeno skrojeni za američku studentsku publiku, pa čak i country prizvuci u pjesmama poput "Don't Tell Me", pokazali su da nema kraja modifikacijama početnog medijskog plana i upotrebi tehnike "sve je slično ali i nekako drugačije".
Zbog svega nabrojanog Madonnina se karijera često doimala kao skup pokušaja i promjena kojima je tražila zeleno svjetlo za ostanak u utrci. Po svemu sudeći ga je i dobila, sve do danas, naklonošću publike i diskografske industrije prema pojavama koje u visokokomercijalne produkte ipak uključuju novotarije, iako je ispod njih zapravo puno toga ostalo po starom.
VEZANI ČLANCI:
Tijekom kasnije karijere baš je Madonna - inače čist i jasan, često i proziran proizvod američkog pop-konzumerizma osamdesetih - postala dežurni kritičar američke stvarnosti, tj. američkog života kako je glasio naziv njezina albuma "American Life". Gledao sam je još 1990. u Münchenu na "Blond Ambition Tour" nakon albuma "Like a Prayer", a nakon albuma "Music" na odličnom koncertu u Milanu 2001. Doduše, par godina kasnije izašao sam zbog dosade s njenog koncerta u pariškoj dvorani Bercy, pa na "Celebration Tour" nisam niti pomišljao.
VIDEO: HRT-ova analitičarka razbjesnila muške hejtere: 'Žena komentira nogomet?! Ostavi se ćorava posla'