Danijela Martinović 40-godišnja je Splićanka koja je život posvetila sceni i glazbi. Od početaka na festivalima te u grupi Magazin ta sitna dama uvukla se u srca obožavatelja. Zato je nerijetko zaustave na ulici ili u dućanu te s njom nadugačko “informativno” razgovaraju o pjesmi, ugodi ili okrutnoj svakidašnjici. Upravo na nju i na ljudsku nevolju osjetljiva je ta plavuša. Za pravdu i bolje sutra spremna je boriti se i šakama, što je “uvježbala” živeći s dvojicom braće i sestrom. No, njihove djetinjaste tučnjave danas su samo predmet šale za stolom – bilo u obiteljskoj kući ili domu Danijele i njezina dečka Petra Graše. Dvoje glazbenika ljubavni su suputnici već desetak godina, no iako se vole, svoju vezu još ne žele okruniti brakom. “Ljubav se živi, a ne potpisuje”, poručuju, živeći jedinstvenu strastvenu priču. Posebnu i unikatnu, baš kao što je i najnoviji Danijelin album koji je izdan na Dan zaljubljenih. S deset novih pjesama koje je sakupljala više od dvije godine Dalmatinka će osvježiti karijeru te je možda proširiti i istočnije od granica Lijepe Naše. No, dok se to ne dogodi, marljivo će raditi za svoju publiku koja njezine koncerte pohodi bilo da se održavaju na našoj obali ili u brdovitoj, susjednoj Sloveniji.
Izdali ste novi album, što donosite u njemu?
– Deset novih pjesama koje sam birala gotovo dvije godine. Album se zove “Unikat” po istoimenoj pjesmi. Njime želim ljudima odaslati poruku da ne moramo težiti biti netko drugi nego da nas to kakvi jesmo čini posebnima.
S kim ste surađivali ovaj put?
– S Nikšom Bratošem, Enesom Tvrtkovićem, Branimirom Mihaljevićem, Jadrankom Krištof, Geronimom, a Petar Grašo bio je supervizor i glazbeni producent. Imamo regularno i limitirano izdanje koje sadrži DVD i bonus pjesmu “Za tebe rođena”, duet s Arsenom Dedićem. To mi je jedna od najljepših mojih pjesama, a još mi je draža jer mi je ispunjena želja da zapjevam s Arsenom.
S kojom biste inozemnom zvijezdom željeli zapjevati?
– Apsolutno cijenim Celine Dion. Zbog njezina glasa, životnog puta i prekrasne ljubavne, ali i poslovne priče. Voli glazbu i voli biti na sceni, iako je na početku karijere, po mnogima, njezin fizički izgled mogao biti prepreka za uspjeh. Nikad nije radila skandale i bila Lady Gaga, a u svemu je moćna.
Koliko vam treba da obavite šoping, zaustavljaju li vas u dućanu?
– Imam prijateljicu koja stane pokraj vrata i odbrojava mi koliko sam se zadržala kad idemo u kupnju. Znam se zapričati i sve vrijeme svijeta posvetiti ljudima. Nekima ta minuta pažnje znači beskrajno puno.
Za koga danas snimate albume, kad ih svi preuzimaju s interneta?
– Teško je. Međutim, smatram da se promjena nikad neće dogoditi ako budemo svi isto razmišljali. Zato ću uvijek ostati dosljedna sebi. Ako mi i 500 ljudi kupi CD, onda 500 ljudi to i zaslužuje. Uvijek sam išla glavom kroz zid, pa ću i ovaj put.
Koji su vaši aduti?
– Iskrena sam i nikad u životu nisam glumila ni u čemu. Što sam god radila, radila sam bez kalkulacija.
Poznato je mnogo toga o vama, no ne i tko je Danijela iz davne prošlosti?
– Rođena sam 15. srpnja kao drugo dijete u obitelji Martinović. Moj tata je mesar, mama je domaćica. Imam sestru Izabelu i dva brata – Denisa i Ivana. Među njima svima bila sam najpovučenije i sramežljivo dijete. U jednom razdoblju nisam mogla ući ni u dućan ako bih vidjela da je muškarac unutra. Nakon toga sam došla u školu i isticala se po svemu, ali ne nužno po pjevanju. Osmišljavala sam rođendane, a kad sam dobila priliku pjevati na festivalima, radila sam to maskirana, pa sam se jednom preodjenula i u njemačku pjevačicu Nenu. Svi su rekli da sam stvorena za binu i show, a profesorica mi je na kraju osmog razreda rekla da joj se potpišem na papir jer će to nekad jako puno vrijediti.
Kad ste prestali biti sramežljivi?
– Ubrzo, u dobi od 13 počela sam pušiti. Po noći sam se iskradala iz kuće i vraćala se ujutro. Nikad me nitko nije otkrio, a mene uopće nije bilo strah, iako mi je tata bio jako strog. Bila sam neustrašiva i uvijek svoja. Pjevala sam i u crkvenom bendu, išla u srednju glazbenu školu i radila svakakve nepodopštine.
Jeste li bili jaki na šakama? Barem među braćom i sestrom?
– Denis i ja smo se obožavali, ali ponekad je bilo ozbiljno. On je mene davio, a ja sam njega tukla klompom po glavi. Mlađeg brata sam jednom gurnula niza stube jer je bio nepristojan, a Izabeli sam obrijala obrve. I danas se nasmijemo kad se sjetimo kakve smo “borbe” imali. Gdje god sam došla, bila sam najbučnija i sve sam zabavljala, a sestra je uvijek govorila da je sramotim.
Što su vam vrline, što mane?
– Dobar sam prijatelj i profesionalac u poslu. Za ljude koji su mi odani sve ću dati. Mana mi je što mi je jezik brži od mozga. Petljam se gdje ne bih smjela, pogotovo kada je pravda posrijedi!
Kakvi ste kod kuće – picajzla ili šeprtlja?
– Prije sam bila šeprtlja, no onda sam došla u ženstvenu fazu u kojoj je dom svetinja. Sad obožavam mir i kad je sve čisto. Volim druženja s prijateljima pa se najčešće kod nas kuha i jede. Prijatelji me vole bez šminke, u kućnom aranžmanu koji upotpunjujem dva broja većom šarenom odjećom.
Jeste li ikad imali problema s tjelesnom težinom?
– Nikad, svi me mrze zbog toga. Nikad se nisam zapustila, ali hedonist sam i ništa si ne uskraćujem. Uživam u hrani, štoviše, za stolom ponekad toliko predem od užitka da mi se prijatelji smiju. Ali ako vidim da sam pretjerala, dvije-tri večeri zaredom jedem voće i to je to. Redovito treniram i uvijek pazim na liniju.
U srpnju ćete napunit 40., jesu li vam one nove dvadesete?
– Definitivno! Ponekad pomislim da drugi imaju više problema s godinama nego što ih ja imam.
Žene u četrdesetima mogu i roditi i doživjeti procvat karijere. Ljepše su, zgodnije i sretnije no ikad. Poletnije su i tek su onda prave žene.
U blizini obitelji osjećate se kao...
– Dijete! Ocu i danas sjednem u krilo. Sestra me, kad me vidi, digne u zagrljaj i vrti u krug. Brat me još podigne da “od oka” procijeni moju težinu. Svi me grle, maze i njihova sam mezimica bez obzira na godine. Trebala sam se zvati Danijela Mezimica Martinović.
Osjećate se kao dijete, no tijelo se mijenja. Koje vam promjene nisu drage?
– Imam bore smijalice, ali njih ne dam. Celulit i kilaža nisu mi nikad stvarali probleme. Imala sam probleme s venama na nogama, pa sam ih operirala. Za vene nisu krive godine nego genske predispozicije, skakanje na sceni i visoke štikle.
Prije ste se odijevali u dugačke haljine, a sad u kratke hlačice.
– Izgradila sam samosvijest i zaista se osjećam dobro. Prije sam mislila da su mi noge debele, imala sam manjak hrabrosti i komplekse. Sad ih više nemam i sama sebi izgledam dobro, a to je najvažnije svakoj ženi.
Diraju li vas modne kritike?
– Žao mi je svakoga tko život provede komentirajući i vrebajući drugoga, slikajući ga iz žbunja. Ljudi koji su zadovoljni sobom nikad ne pričaju o tuđim životima. Kritike svojih prijatelja rado primam, bile dobre ili loše.
Za sitne dame se kaže “sitne i dinamitne”. Koliko se eksploziva skriva u vama?
– Ja sam mala eksplozija – puknut ću, viknut ću, pjevat ću i skočiti na stol. Ali sve radim iz srca i duše.
Opsujete li nekad, barem u vožnji?
– Mi smo Dalmatinci takvi, temperamentni, a neke su beštimje u nas prirodni rječnik. No, trudim se da to bude kad sam sama ili među svojima.
Što kažete na trač da je vaša veza Petrom Grašom samo paravan za medije?
– Super mi je taj trač, nisam ga još čula. Ma, kad spoznaš što je bitno što nebitno, onda te nebitno ne može izbaciti iz takta. Ja znam tko sam, gdje sam i s kim sam. Sigurna sam u to i istinski sam sretna svojim životom.
Koliko ste dugo u vezi?
– Ne znamo točno jer je ljubav krenula iz iskrenog prijateljstva. Ali cifra je dvoznamenkasta.
Jeste li ste se uspjeli izboriti protiv pretvaranja veze u naviku?
– Ili imate pravu stvar ili je nemate. Ne treba se boriti protiv toga. Mi jednostavno živimo i sretni smo.
Vi ste plavi i sitni, Petar crn i visok. Je li vam se teško propeti do njega kad ga želite poljubiti?
– Znate kako se labudi propnu - tako i ja. Uopće mi ništa nije teško.
Jeste li kao horoskopska Račica nesigurni, strahujete li da ćete ga izgubiti?
– Takve stvari nemaju podlogu u horoskopu. To se javlja kod osobe koja nema spoznaju o tome koliko vrijedi. Onoga trenutka kad shvatimo da se oko nas događaju samo stvari koje želimo, onda nema razloga za strah.
U vezi ste, ali ne i braku. Prigovaraju li vam obitelji i ljudi zbog toga?
– Ljudi su spremni postavljati pitanja jer nas žele ukalupiti i staviti u škafetin u koji sami pripadaju. Nemamo problem s tim. Znam aktivno slušati i znam jako dobro odgovoriti na takva pitanja. Kažem - moj je život moja odgovornost - i tu prestaje svaki razgovor. To vas nikad neće pitati čovjek koji je zadovoljan svojim životom.
Petar je dugo trenirao košarku, jeste li ikad zajedno izašli na teren?
– Nikad ga nisam ni vidjela dok igra. To mi je velika želja, ali ne znam zašto nikad nisam prisutna kad ide igrati s prijateljima.
Čega se zgražate?
– Ljudi koji su spremni prevariti sve oko sebe kad dođu na vlast. Sjetim se baka, majki, očeva koji rade pošteno, a oni im sve oduzmu. Gadi mi se to i zbog toga imam fizički poriv za povraćanjem. Kod nas je sve više takvih koji ljudima lažu i oduzimaju im dostojanstvo.
Što je najluđe što ste uradili u zadnjih deset godina?
– Plesala na haubi “jurećeg” automobila. Prijatelj je vozio, bila je jako dobra atmosfera. Bilo je izvrsno i nezaboravno!
Jeste li od nekog iz publike ikad dobili nemoralnu ili bračnu ponudu?
– Nemoralnu nisam, bračnih ponuda sam imala. Jedan je gospodin kleknuo ispred mene s cvijećem u ruci i zaprosio me. Jednom sam zaprošena i preko poruke na papiriću, a jednom putem e-maila, ali nije to ništa tako ozbiljno. Mislim da su se ljudi samo malo zabavljali, a i ja sam.
Što na to kaže vaš dečko Petar?
– Kaže: “Znaju ljudi što vrijedi, zato ja to i imam!”
Jeste li ljubomorni – vi ili on?
– Ne. Ljubomora je znak nesigurnosti. Ako se nešto treba dogoditi, dogodit će se. Nema smisla trošiti vrijeme na iluzorne probleme kojih možda nikad neće biti. Ako dođu teški trenuci, prihvatit ćemo ih kad dođu, a dotad uživati.
U Sloveniji, poznatoj kao zemlja prijatelj homoseksualaca, vi ste diva. Kakav je vaš stav prema tom seksualnom opredjeljenju?
– Nemam ništa protiv, ali nisam za to da prava traže na ulicama. Postoje zlostavljane žene, djeca, prevareni ljudi i oni bi trebali tražiti svoja prava. To je seksualno opredjeljenje i od njega se ne treba raditi cirkus.
Homoseksualni parovi i posvajanje djece?
– Ne znam što bih vam rekla. Mislim da je ipak bolje da dijete odrasta u ljubavi, u kući homoseksualnog para nego da ga zlostavlja heteroseksualni par.
Jeste li vi razmišljali o posvajanju djeteta?
– Razmišljala jesam i mislim da je to divan čin, ali to nije lako. Djetetu se treba posvetiti, dijete nije kućni ljubimac pa bih dobro razmislila. To je odgovorna i velika uloga u životu.
O čemu maštate?
– O sretnoj starosti uz puno djece, unuka i prijatelja. O sreći i zadovoljstvu, o kućici u cvijeću, veselju... Da kažem: “Bože, hvala ti na lijepom životu!”.
glupača... koliko je \"jurio\" taj automobil? 3 kmh?