Joris Mertens (1968.) naša je generacija. Belgijsko-flamanski je umjetnik. Skoro trideset je godina proveo na filmu i na televiziji, gdje je radio kao fotograf, dizajner rekvizita, crtač storyboarda - tojest storyboarder: znate li što je to?; to je crtač koji prije snimanja nacrta cijeli film, je li to u Hrvatskoj radio itko osim Gorana Rušinovića? - potom, Mertens je surađivao i na specijalnim efektima na filmu, te radio kao dizajner unutar filma. To je ono što se zna, a vrlo je vjerojatno Joris Mertens na filmu radio i koješta drugo.
Bile su mu pedeset i dvije kada je objavio svoj crtani roman: "Béatrice". Podrazumijeva se, vjerojatno, da je napisao scenarij, crtao i kolorirao svoj prvijenac. Strašan posao, u kojemu ima nečeg samurajskog. U Francuskoj i Belgiji, zemljama i kulturama koje su za umjetnost stripa otprilike ono što je Hollywood dugo kroz povijest bio za umjetnost filma ("Američki film? Pa to je pleonazam!" - reče svojedobno Bogdan Tirnanić, da bi iritirao one neduhovite, kao i antitalente sklone umjetničarenju.), Mertensov je prvi crtani roman bio prilično zapažen, pa i nagrađivan. Već dvije godine kasnije, objavio je drugi crtani roman, koji će Fibra objaviti pod naslovom "Čistionica".
Priča se zbiva u nekom frankofonom velegradu sedamdesetih. Možda u Bruxellesu, prije nego što će ga obasjati svjetla Europe. Mjesto je sumorno i mračno, onoliko mračno koliko mračan ne može biti nijedan crno-bijeli noir. Glavni lik je François, vozač i dostavljač u kemijskoj čistionici. Samac u godinama, potrošen i umoran, nikad nije dobio povišicu, nije ostvario nijedan životni san, nije uspio ni u čemu. I sad je suvozač, koji će uvoditi u posao mladića primljenog preko veze. Pritom, bez prestanka pada kiša, onako kako pada samo po poraženima, a François, naravno, da stalno zaboravlja kišobran. Dobar je čovjek, osjetljiv na tuđe nevolje. Savršen plijen sudbine.
Joris Mertens veliki je, genijalan crtač. Kako se kroz karijeru bavio pomoćnim poslovima na filmu i televiziji, otprilike onako kako se i François bavi pomoćnim poslovima u srcu velikog grada, Mertens zapravo i nema gestu strip crtača. Svaku sličicu on pomno crta, svaku emociju na licima ljudi, uključujući i slučajne prolaznike, a njegove freske velikog grada pod primitivnim šarenim svjetlima onodobnih reklama, koje su neštedimice gutale električnu energiju neusporedive su u suvremenoj romanesknoj strip- produkciji. On precizno iscrtava svaku granitnu kocku u kolovozu oko tramvajskih tračnica. Svaki automobil koji Mertens nacrta u sumornoj vrevi noćnog Bruxellesa, kroz koji se probija kamionet kemijske čistionice, stvaran je. A kiša ne prestaje padati…
VEZANI ČLANCI
I onda François pronalazi novac. Gdje ga i kako pronalazi, to će saznati čitatelj "Čistionice". Kao i to čiji je to novac, što biva s njime, a što s Françoisom. Kako može završiti očajnik, samac i stari usidjelac, dobra izgubljena duša koju nitko nije htio, onaj čiji je očaj išao tako daleko da je svakoga tjedna upisivao iste brojeve na lotu? Odgovor na ovo pitanje ne tiče se samo dramaturgije, nego se tiče narativnog žanra, ili vrste narativne umjetnosti. Na filmu, koji je, što bi rekao Bogdan Tirnanić, uvijek američki, stvar mora izdobriti. Ako ne izdobri, onda mora biti aktivistička, ali na način koji će biti prihvatljiv financijeru i međunarodnim filmskim festivalima. U književnosti, koja je uvijek najsubverzivnija, jer nikome ne duguje nikakav novac, ali i najopterećenija tradicijom, koja će na neki način ucijeniti pisca, stvar nikako ne može dobro završiti. Jer odavno je, još prije Fjodora Mihailoviča Dostojevskog, književna priča o Françoisu, nužno morala loše i tužno završiti. A kako je to u stripu? U stripu, pogotovu europskom, ili onom koji crta genijalni samuraj Joris Mertens, moguće je zapravo sve. I samim tim, rasplet je savršeno nepredvidljiv.
Postoji tu još nešto: kao što je u velikoj književnoj naraciji uvijek najimpresivnije ono što ustvari i nije u službi i svrsi naracije, pa su kod Sebalda, Marqueza, Mirka Kovača, Ive Andrića, ili u "Zastavama" Miroslava Krleže - pokušajmo nabrojati međusobno neusporedive slučajeve - najdojmljiviji trenuci čistoga pjesništva, tog kristalnog jezičnog nadahnuća, u crtanom romanu Jorisa Mertensa najimpresivniji je crtež. Naročito crtež grada i svake gradskosti u prizoru. Vrijedi malo prelistati Mertensove skice olovkom, koje slijede na kraju Fibrinog izdanja. Veličanstveno, doista veličanstveno…
"Čistionica" je roman o sedamdesetima, a zapravo je kamuflirana priča o našemu dobu. Pomalo i kamuflirana autobiografija. Strip za koji je Joris Mertens crtao storyboard. Zašto je morao biti ispripovijedan i nacrtan iz epohe koja je pedesetak godina od njega udaljena? Zbog uvjerljivosti. Jer svaki je život bajka. I zato što je moguće jasno pripovijedati samo o onome što je prošlo. Moguće je dobro nacrtati samo automobile kakvih više nema.
VIDEO