Tri godine istraživanja teške priče koja traje desetljećima, sati i sati materijala u konačnici objavljeni kao četiri sata dokumentarne serije, mučne fotografije i videozapisi te brojne zastrašujuće ispovijesti svjedoka. Rezultat je to rada Amy Ziering i Kirbyja Dicka, redatelja koji stoje iza šokantnog dokumentarca “Allen protiv Farrow” o jednom od najozloglašenijih hollywoodskih skandala – optužbi protiv Woodyja Allena za seksualno zlostavljanje tada sedmogodišnje kćeri Dylan Farrow. Ovaj redateljski dvojac uspio je do detalja prikazati intimu jedne obitelji, a posebice maloljetne djece, zbog čega su mnogi šokirani da je uopće objavljen. Kako i zašto je napravljen, s kojim se sve pritiscima nose, ali i zašto su se unatoč svemu odlučili za ovu temu, ekskluzivno za Obzor govore upravo Amy Ziering i Kirby Dick.
– Incest je, po mojem mišljenju, jedno od najvećih zlodjela, a o njemu se gotovo uopće ne govori. To je tabu-tema od koje svi okreću glavu, u SAD-u bismo rekli “the third rail”. Vrijeme je da se to promijeni! I to je jedan od naših ciljeva. Me Too pokret potaknuo je ljude da se suoče s mizoginijom te seksualnim uznemiravanjem na radnome mjestu. Ali još se nije počelo govoriti o zlodjelima koja se događaju – kod kuće! Zato se nadamo da će ova tragedija jedne obitelji odzvoniti u cijelom društvu te da će imati utjecaj i na brojne druge slučajeve. Želimo da ovaj dokumentarac omogući i drugima koji pate u tišini da istupe, da vide da nisu sami. Također, nadamo se da će svjedocima pokazati kako prepoznati i identificirati takvo ponašanje. To je potrebno našem društvu da napreduje i da ide naprijed. Moramo prestati taj problem gurati pod tepiha! – kaže Amy Ziering, a Kirby Dick objašnjava zašto su odlučili istražiti baš taj slučaj i snimiti o tome dokumentarac koji se može gledati na platformi HBO GO.
– To je najeksponiraniji slučaj incesta u SAD-u u zadnjih 50 godina. Način na koji su mediji izvještavali o tome doista je utjecao na to kako je društvo sagledalo problem. Mislimo da je bitno sada, s odmakom od 30 godina, vratiti se na početak te ponovno analizirati sve pa i medijsko izvještavanje. Ako sve ponovno ispitamo, mislim da će to pomoći cijelom društvu da bolje shvati problematiku incesta – ističe.
Incest ili rodoskvrnuće se, inače, označava kao poseban tip pedofilije te ukazuje na disfunkciju unutar obitelji. Prvotna ideja redatelja uopće nije bila baviti se tom problematikom, već Me Too pokretom, no onda su upoznali danas 35-godišnju Dylan Farrow, posvojenu kćer Woodyja Allena i Mije Farrow.
– Nismo planirali raditi ovaj dokumentarac. Dylan je bila samo jedna od sugovornica tijekom našeg istraživanja Mee To pokreta, ali smo ostali šokirani nakon razgovora s njom. U to vrijeme nisam znala puno o njezinu slučaju i odmah nas je zaintrigirao. Naši istražitelji počeli su kopati po tome, tražiti ima li tu čega, čitali smo zapisnike, sudske dokumente, pokušali smo saznati ima li dokaza za to što nam je Dylan rekla. Informacije su počele isplivavati i u tom smo trenutku odlučili detaljno ući u priču. Tražili smo Dylan drugi intervju, no nije odmah pristala. Trebali smo je dugo uvjeravati da istupi – govori nam Amy Ziering. U dokumentarcu je gotovo jednako zastrašujuća ispovijest Dylan Farrow sada, kao i snimke onoga što je govorila kao sedmogodišnja djevojčica o tome “što joj tata čini” pokazujući na svoje intimne dijelove tijela. Dylan Farrow su Mia Farrow i Woody Allen posvojili kao bebu u svoju brojnu, ali potpuno nekonvencionalnu obitelj.
Mia Farrow je, naime, nakon dvogodišnjeg braka s 30 godina starijim Frankom Sinatrom, dobila blizance i sina u braku s Andreom Previnom, a posvojili su zajedno i tri djevojčice iz Vijetnama i Koreje. Potom je nakon drugog razvoda Mia samostalno posvojila još jednog dječačića tako da je, u trenutku kada je započela vezu s Woodyjem Allenom, koja je trajala 12 godina, već imala sedmero djece. Također, tijekom veze s njim posvojila je još jednu djevojčicu, upravo Dylan Farrow, a par je dobio i jednog biološkog sina, Ronana Farrowa. Mia i Woody godinama su bili omiljeni hollywoodski par koji je naizgled idealno surađivao i iza i ispred kamera, no sve se raspalo kada je Farrow otkrila da je Allen u vezi s njezinom posvojenom kćeri iz prethodnog braka Soon-Yi Previn. On je rekao da je to ljubav, a Mia da je zaveo i iskoristio maloljetnicu. Uslijedio je veliki skandal tijekom kojeg se saznalo da se Allena tereti i za seksualno zlostavljanje sedmogodišnje Dylan, no nikada nije optužen. U konačnici su se Woody Allen i Soon-Yi Previn oženili 1997. te su i danas u braku.
– Mia nije uopće htjela govoriti o tome. Jasno i glasno rekla je “ne”. Kazala je da će nam dati sve što hoćemo, da možemo uzeti sve fotografije iz podruma, ali da baš ništa neće reći jer joj to nikad nije ništa dobro donijelo te da želi sačuvati svoju privatnost. Bilo ju je jako teško nagovoriti da pristane na intervju za ovaj dokumentarac i zapravo je cijelo vrijeme bilo jasno vidljivo da ne želi razgovarati s nama. Barem sam ja to očigledno vidjela jer sam intervjuirala jako puno ljudi. Ipak, na kraju dugog intervjua rekla nam je da je to učinila samo zbog Dylan jer ju je ona to tražila – ističe Amy Ziering. Ona i Kirby Dick prikupili su nikad prije objavljene audio i videosnimke, pronašli su staru sudsku dokumentaciju i policijske dokaze, a osim ekskluzivnog intervjua s Miom i Dylan Farrow, donose i izjave drugih članova obitelji, obiteljskih prijatelja, istražitelja, stručnjaka, tužitelja i drugih očevidaca među kojima mnogi od njih prvi put javno govore o tome. Ipak, nagrađivane redatelje koji su, između ostalog, dva puta nominirani za Oscar te su osvojili nagrade Emmy i Peabody, proziva se da je dokumentarac izrazito jednostran, odnosno da propagandno prikazuje samo jednu stranu priče. A što na te optužbe kažu autori, naši sugovornici?
– Dokumentarac nije “njezina strana priče”, to je “istinita strana priče”. Nastao je kao rezultat najopsežnije istrage o tom slučaju koja je ikada provedena. Mi vam pokazujemo sve što smo otkrili i sve što smo istražili. Pratili smo činjenice, dokaze i policijska izvješća. Iza dokumentarca je trogodišnja istraga, a tijekom tog perioda razgovarali smo s brojnim svjedocima. Sve je provjereno i sve što je izneseno je potvrđeno. Imamo pametnijeg posla nego pričati bajke. Nismo dio neke agende, nitko nas ne plaća – poručuje redateljski dvojac i ističe kako se u dokumentarcu, zapravo, čuje glas Woodyja Allena, doslovno i figurativno.
Preuzeti su, naime, zapisi iz njegove autobiografske audioknjige.
– On je, dakle, sam napisao svoju stranu priče i mi smo to preuzeli. Također, imamo i njegovo službeno svjedočenje i medijske istupe o tome. Osim toga, pozvali smo ga više puta da razgovara s nama. Ja bih i dalje voljela razgovarati s njime, imam ga toliko toga za pitati! Ako odluči razgovarati s nama, mi ćemo provjeriti i potvrditi sve što kaže. Ali, ne možemo objaviti nešto što nije istina samo zato što on to kaže. Provjerili smo i potvrdili sve ostalo što smo objavili – kaže Ziering te šalje izravnu poruku svima koji zahtijevaju da se čuje i druga strana.
– Moram reći nešto o tome što mislim da svi trebaju čuti. Ta iluzija da moramo prikazati dvije strane u svakoj priči šteti svima nama. Postoji istina i postoji laž i zašto se sada zahtijeva da i jedno i drugo dobije jednak prostor? To Ameriku u zadnje vrijeme jako pogađa, vidim da se to stalno događa, primjerice kada se govori o klimatskim promjenama. “Moramo imati dvije strane”, “Moramo čuti i drugu stranu”... Ma kakvu drugu stranu? To je još više suludo kada govorimo o zločinima, kao što je slučaj u našem dokumentarcu. Što mislite da će druga strana, koja je počinila zločin, reći? Koja je to strana koju trebamo čuti? Ako je netko opljačkan, trebamo li uzeti u obzir što pljačkaš želi reći? Da čujemo njegovu stranu priče kako bismo saznali što se točno dogodilo kada je “televizor napustio stan”? – oštro poručuje Amy Ziering te se pita znači li to što je Woody Allen odbio sudjelovati u dokumentarcu da on nikada nije trebao biti snimljen i objavljen i što to znači za istraživačko novinarstvo.
– Zar smo trebali ne objaviti priču zato što nismo došli do njega? Što bi se trebalo napraviti u slučaju da novinar dođe do velikog otkrića koje kompromitira nekoga? Zar ga treba spremiti u ladicu samo zato što ta osoba ne pristaje na razgovor? Pa to se stalno događa! Moja kći je novinarka i znam kako to funkcionira. Da se čeka druga strana, onda ni jedna afera ne bi bila otkrivena, a te osobe bi se samo trebale sakriti i nitko ih ne bi mogao prozvati ni za što. Važno je imati dokaze koji priču potvrđuju, a mi ih imamo – kaže Ziering. Kirby Dick napominje da je ta tema posebno važna u SAD-u gdje stalno zahtijevanje “druge strane” mora biti ponovno promišljeno.
– U konačnici, Woody Allen i Soon-Yi Previn objavili su priopćenje u kojem kritiziraju seriju, ali izričito nije navedeno što je u njoj pogrešno ili neistinito. Mi stojimo iza svega što je izrečeno jer znamo koliko je naša istraga bila sveobuhvatna kao i proces provjere svih podataka. I nije to samo naša istraga. Treba naglasiti da su tri vladine agencije istraživale Woodyja Allena. Istražitelji tih agencija intervjuirali su Dylan i svi su joj vjerovali. Dvoje od njih mislili su da odmah treba nastaviti s postupkom na sudu. Pravosudni sustav i svi oni koji su bili izravno uključeni u istragu – svi su vjerovali Dylan. A to su stručnjaci u tom području – kaže Kirby Dick.
Amy Ziering ističe da ni mišljenje stručnjaka ni njihov dokumentarac nisu zasnovani samo na povjerenju u priču Dylan Farrow.
– Imamo puno više od toga – izneseni su potvrđeni dokazi! Nije dokumentarac napravljen na temelju zaključka da mala govori istinu. Sve što smo pronašli, provjerili smo, trudili smo se sve analizirati. Ima još stvari koje smo načuli, ali nismo ih mogli potvrditi dokazima pa nisu objavljeni. Koliko smo bili temeljiti pokazuje da nas nitko nije tražio da išta što je objavljeno povučemo, ništa nije demantirano. Voljeli bismo čuti konkretno što je to pogrešno. Ponavljam, serija nije naše mišljenje – to je ono što svjedoci govore, što su istražitelji govorili i vidjeli, što su stručnjaci vidjeli i što govore – poručuju autori serije “Allen protiv Farrow”.
Zbog toliko materijala, dokumentarac je podijeljen u četiri dijela te traje oko četiri sata, a koje je mišljenje samih redatelja o svemu što su otkrili?
– Šokantno je! Šokirala me činjenica da nije samo ta obitelj uništena, šrapneli su pogodili puno ljudi. Bilo je istražitelja koji su ostali bez posla samo zato što su rekli istinu svojim nadređenima. Također, šokiralo me da je Woody Allen išao na terapiju zbog nedoličnog ponašanja prema Dylan pune dvije godine prije nego što je skandal izbio u javnost. A javno nije istupila Mia Farrow, nije htjela da to postane javno – kaže Amy Ziering te objašnjava koja je bila taktika Woodyja Allena prije 30 godina kada je sa svim informacijama prvi izašao u javnost nakon što je o zlostavljanju alarmirana policija.
– Napravio je to jer je napad najbolja obrana. Taktikom kojom se Woody Allen poslužio odmah je preokrenuo priču i napao onu koja ga je optužila, svoju donedavnu partnericu Miu Farrow. To je bila njegova smišljena strategija obrane koja je objašnjena u dokumentarnoj seriji. Iskreno, ni ja o tome nisam ništa znala, no ispostavilo se da je to često korištena taktika. Veoma podmukla i pametna. Netko te za nešto optuži, a ti napraviš zbrku i napadneš ga. I odjednom su oni problem, a ne ti. Meni je zapanjujuće, ali i jako poučno, da to doista djeluje i jako često se koristi, posebice u obiteljskom pravu. Sudovi baš na temelju toga djecu često vraćaju zlostavljačima, ako on ili ona kažu da je drugi roditelj lud. A studije pokazuju da u većini slučajeva osoba nije luda, baš kao ni dijete. Jako se rijetko događa, gotovo nikada, da dijete izmisli takvo što. Dijete nema takve misli, nema odakle takvo što izmisliti. Također, veoma je teško tako malo dijete naučiti da kaže nešto takvo i bude u tome dosljedno. A ipak, narativ o ludoj majci koja se osvećuje bivšem partneru se i dalje drži. Ali taj narativ o ludoj ženi koji je Woody Allen uspio nametnuti u javnosti ne drži vodu. Jer nije samo ona tvrdila da je zlostavljao Dylan, puno je ljudi to vidjelo. Allen nije toliko moćan da ih sve uvjeri u Mijinu ludost. Svjedoci su to vidjeli, istražitelji su to vidjeli, jako puno ljudi reklo je da nešto nije u redu i da se događa nešto strašno – kaže Amy Ziering.
U konačnici je na stranu Woodyja Allena, od ukupno devetero djece, stalo samo njih dvoje – Soon-Yi s kojom se oženio te Moses Farrow koji je također odbio sudjelovati u dokumentarcu.
– Jako smo puno to istraživali, jako nas je mučilo zašto je Moses Farrow stao na Allenovu stranu. I dalje smo jako znatiželjni zašto je zauzeo tu poziciju. U četvrtoj epizodi dublje o tome raspravljamo jer je Dylan čak bila djeveruša na njegovu vjenčanju, a onda se nakon nekoliko godina jednostavno predomislio. Ne znamo zašto, od njega smo također dobili odbijenicu – kažu redatelji. Odgovoili su i na pitanje smatraju li da bi se, nakon svega što je otkriveno, filmove Woodyja Allena trebalo bojkotirati.
– To je tema o kojoj se sad intenzivno govori u SAD-u pa tako i u cijelom svijetu. Mi također smatramo da je to važno pitanje, ali ne dajemo svoje mišljenje o tome. Nama kao redateljima važno je da potaknemo raspravu te da svatko za sebe definira je li mu to u redu ili nije. Poanta je dokumentarca da odgovori na neka važna pitanja vezana uz skandal, ali i da otvori brojna druga pitanja te potakne publiku na razmišljanje – smatra Dick, a Ziering iznosi svoju perspektivu:
– Smatram da postoji mnogo filmova, knjiga, glazbenih radova i umjetničkih djela koja su stvorili predivni ljudi, ali ima i mnogo onih čiji su autori veoma diskutabilni i problematični. Imamo izbor te moramo imati na umu da gledajući djela ovih drugih ekonomski podržavamo osobe koje čine grozne stvari u privatnom životu i to im daje još više moći i mogućnosti da to i dalje čine, ta o im stvara svojevrsni imunitet da ih se ne tereti za zlodjela. Za mene je u tom slučaju jednadžba jednostavna. Nije u redu nekome izravno pomagati ako čini loše, a upravo to radimo gledajući njegova djela. Štoviše, time se smanjuju šanse žrtava da se i njihov glas čuje. Tu povlačim crtu.
Ziering ipak nema odgovor na pitanje je li dokumentarac barem donekle zadovoljavanje pravde barem kada Allen već nije optužen.
– Nije naš posao da o tome prosuđujemo, niti da govorimo u ime žrtava. Što se mene tiče, nadam se da je ovo poziv za buđenje – zaključuje, a Kirby Dick ističr kako njihov dokumentarac može donijeti pravdu za buduće žrtve.
– Mislim da svi imamo koristi kada istina izađe na vidjelo. To nije upitno. Ali mi nismo dio pravosudnog sustava, mi ne možemo dijeliti pravdu. Ali ono što ova serija može, a mislim i da hoće, jest to da će pomoći pravosudnom sustavu da se bolje nosi sa slučajevima incesta u budućnosti. Incest je nešto o čemu se ne govori dovoljno, ljudi ne razumiju problematiku, a i sudstvo je puno mana kada je riječ o rješavanju takvih slučajeva. Nadamo se da će serija potaknuti raspravu i kritičko razmišljanje kao i bolje razumijevanje samog incesta kako bi u budućnosti, kada će se sudovi baviti takvim slučajevima, pravda bila zadovoljena – nadaju se redatelji.
VIDEO>> Mojmira Pastorčić: Moram naći dobro mjesto za moju Ružu
To su laži! Woody je ljevičarski intelektualac i nikad on to ne bi učinio.