Svako je dijete umjetnik. Problem je ostati umjetnik nakon odrastanja, rekao je svojevremeno Pablo Picasso kojem je pošlo za rukom da ostane umjetnik do kraja života, a i naš sugovornik u ovoj priči - kipar Ivan Fijolić, sačuvao je tu dječju razigranost u umjetnosti i nakon što je zakoračio u odrasle godine. - Volio sam kao klinac crtati i jednostavno iz nekog razloga nikad nisam prestao crtati. Kroz crtanje i likovnost dijete prvi put vidi trag koji ostavlja i uvjetno griješi, to jest ne griješi jer je čisto i ti dječji crteži su uvijek savršeni i to me valjda privuklo - govori nam kipar Ivan Fijolić. Nadovezujemo se kako je dobro što nikada nije prestao crtati jer, da je nekim slučajem odustao od svog talenta, umjetnička scena u Hrvatskoj bila bi siromašnija i zakinuta za djela koja je dosad stvorio. Javnosti najpoznatiji je njegov Bruce Lee u Mostaru te spomenik Franji Tuđmanu u Glini, o tim djelima pričat ćemo nešto kasnije pa razgovor započinjemo skulpturom Miše Kovača i Elvisa Presleyja koje je prošle godine predstavio javnosti. Dvije glazbene legende spojio je u jedno tijelo da izgledaju poput sijamskih blizanaca, zašto?
- Mišo je jedan od onih za koje pretpostavljam da će dobiti skulpturu, on plijeni pažnju i ima autoritet i autentičan je. Njegova interpretacija je specifična i prepoznatljiv je po podignutim rukama u zraku i to bi bio tipičan motiv Miše, a to je strašno. Moji kolege umjetnici na takve se natječaje ne žele javiti jer znamo u kojem smjeru to ide i da bih bio korak ispred cijelog tog problema razmišljao sam na koji način Miši napraviti skulpturu da to bude prihvatljivo i struci i fanovima i široj masi. Ne znam kako sam došao do ove ideje. To je proces asocijacija, jednu na drugu, i odjednom se dogodi taj bljesak i pitaš se kako nikome to nije palo na pamet. Gledao sam ga i kod Aleksandra Stankovića u "Nedjeljom u 2" i Mišo je postao je viralan. Koliko god su i Elvisu i Miši drugi pisali pjesme, oni na nevjerojatan način unose život tim pjesmama i jasno je zašto je Elvis i Miši bio idol - objašnjava nam Fijolić. Razmišljajući kako ih postaviti zajedno, kroz glavu mu je prolazilo nekoliko ideja, a iščitava nam i simboliku ove skulpture koja spaja Elvisa i Mišu.
- Naravno, prvo su trebali biti jedan pokraj drugog, pa jedan iza drugog, ali to je narativno dosadno i banalno i onda sam ih poravnao visinom s iskorakom gdje je Elvis malo prema naprijed, ali je Mišo izraženiji i tu kreće priča tko je od njih bio veći. Konačno, pitanje nisu samo Mišo i Elvis, nego tko smo to zapravo mi i zašto su oni to što jesu i zašto mislimo da nismo dovoljno dobri kad uvijek postoje pojedinci i male skupine koje se ipak postave na zadnje noge i budu treći na svjetskom prvenstvu u nogometu, na primjer. Imamo potencijala i lijepu zemlju, a zašto smo dopustili da se situacija onda odigra protiv nas, eto to je pitanje koje se postavlja i kroz ovu skulpturu - kaže kipar.
Materijal u kojem je napravio dva glazbena velikana je poliester, a odabir je pao na njega jer je jeftin, lagano je s njim raditi, jednostavno se obrađuje i trajan je, a Fijolić nam približava i cijeli postupak izrade neke skulpture i pojašnjava razlike između materijala.
- S glinom mi je najdraže raditi jer je živi materijal i nju trebate moći ukrotiti pa je modelirati u njoj zahtjevno. Da bi se napravila glinena skulptura i da bi stajala, morate imati žičani kostur. Nakon što se željena forma izmodelira radi se kalup od gipsa koji se s kudeljom i drvom učvrsti i to se odvaja i glina se sprema u kante za idući put, a u kalup se kašira papir ili se radi poliester ili gips... Bronca ide u nekoliko faza koje se ne mogu preskakati, s poliesterom je malo jednostavnije i nije toliko zahtjevan - priča nam.
Svaka skulptura prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana izazvala je brojne reakcije, u više slučajeva loše nego dobre. Prihvatiti se zadatka izrade Tuđmanovog spomenika bio je izazov za Fiolića i htio se okušati u tome i odustajanje nije dolazilo u obzir. Riječ je o zahtjevnoj figuri i, kako nam umjetnik govori, od 100 Tuđmanovih skulptura njih je 85 ili 75, ali nikako manje od toga, loših pa mu je ideja da tom jednom skulpturom on pokuša napraviti razliku bila profesionalni izazov i to prilično zahtjevan.
- Kad su me pitali hoće li biti hiperrealistično, odgovorio sam da neće i rekao sam da će to biti između realistične skulpture i najskupljeg automobila. Na otvorenju spomenika u Glini prišao mi je Tuđmanov sin Miroslav i rekao mi je, skoro sa suzama u očima: Ovo je moj tata! Meni to nešto znači - kaže nam Fijolić.
Na spomen njegovog imena mnogima će prva asocijacija biti spomenik Brucea Leeja u Mostaru, a začetnici ideje o postavljanju skulpture ovoj legendi bili su Nino Raspudić i Veselin Gatalo koji su tada bili okupljeni oko Urbanog pokreta Mostar.
- Profesor Barišić me zvao i pitao bih li htio raditi Bruce Leeja u Mostaru i rekao mi je kako su ga zvali iz ljevaonice Ujević, a ljevaonicu Ujević su kontaktirali Raspudić i Gatalo. Poanta je bila da se skulptura postavi u Mostaru dan prije Leejevog rođendana jer će Kinezi svoju skulpturu postaviti baš na njegov rođendan, a ovako bi u Mostaru bila otkrivena prva skulptura Brucea Leeja u svijetu. Imao sam tri tjedna da ga napravim, a do tada sam mislio da je za skulpturu potrebno četiri mjeseca. Izrada Leejeve skulpture je bila dio projekta Dekonstrukcija spomenika koju je financirao Muzej savremene umjetnosti u Sarajevu i ovo je bila prva skulptura tog projekta i rađena je u bronci. Moj pristup je bio oguliti ga i ispolirati maksimalno i takvog ćemo ga izložiti jer je utopijski moment i neće takav ostati nego će u jednom trenu s vremenom pocrniti. Moja skulptura je puna konveksnih i nešto konkavnih momenata i niste ga mogli pod utjecajem svjetla gledati nego vas tjera da se uzmičete, dok su tamne skulpture zatvorene i imaju neku tradicionalnu vrijednost i formu. Uglavnom Leeja su već drugi dan uništili - prisjetio se Fijolić.
Prije desetak godina u Laubi je izložio radove iz serije NEO N.O.B. i tom je izložbom objedinio pet monumentalnih skulptura inspiriranih poviješću narodnooslobodilačke borbe i javnim skulpturama koje su formirale vizualni jezik ideologije tijekom jedne generacije.
- To je bila nova narodnooslobodilačka borba protiv novog fašizma 2012. jer smo mi uspjeli 3000 skulptura i spomenika NOB-a uništiti, a Mađari i neke druge zemlje su takve spomenike očuvali i sačuvali jer je to nasljedstvo i nisu to radili neki vanzemaljci nego njihovi ljudi. Sami sebi smo ispilili granu na kojoj smo sjedili, pa tko to radi, pitam se i to je zbilja šteta i zato sam to radio tu izložbu - kaže Fijolić.
Tada je pažnju javnosti najviše zaokupila "rekonstrukcija" poznatog Augustinčićeva Maršala, kojemu je Fijolić na ramena stavio glavu - Jovanke Broz i bio je to hommage slavnom Augustinčićev spomeniku Josipu Brozu Titu, koji je 1948. bio podignut ispred njegove rodne kuće u Kumrovcu. Pitamo ga kako mu djeluju skulpture i spomenici u javnom prostoru Zagreba, ima li mjesta da poboljšamo tu sliku ili je možda već kasno?
- Dolazimo do problema javne plastike u Hrvatskoj, koja je doživjela pad kvalitete i inflaciju, s obzirom na to da znamo kako se u bivšoj državi prije radilo i istina je da su natječaji možda bili politički uvjetovani, ali je struka na kraju odlučivala. Danas u takvim žirijima ima najmanje osoba iz struke, tu je uvijek gradonačelnik ili neki njegov zamjenik i onda stave i nekoga tko je iz struke, ali njegov glas se izgubi u tom broju glasova. Ima i sjajnih skulptura i projekata u Hrvatskoj, ali su u nekoj manjini - kaže i osvrće se konkretno na situaciju u Zagrebu: - Mjesta je malo, novaca još manje, urbanizam nam je u banani, narušili su ga. Cijela ona potkova ispod Lisinskog je krivo postavljena i umjesto kipa i fontana bolje rješenje bi bila neka zelena oaza s drvećem u kojoj bi se smjestilo nekoliko manjih skulptura. Ukupno gledano, situacija je nepopravljiva ili se može malo popraviti, ali to je kao da spašavate presoljeno jelo, može biti malo bolje, ali nije to taj ukus. Skulpture u gradovima su nužne i to vam je kao i lijepa ogrlica na ženi, pa čak i na muškarcu danas. To je ukras i detalj koji tu osobu naglašava, tako i skulpture grad i prostor u kojem živimo čini drugačijim i ljepšim, inače bi sve bilo stvar dizajna, a on ne dopušta ništa više od čiste funkcije, dok umjetnost nosi harmoniju i ljepotu.
Tijekom nedavnog putovanja u Meksiku Fijoliću se rodila ideja za nove radove koji su sada još u fazi osmišljavanja, ali daje nam naslutiti u kojem smjeru će ovaj put ići.
- Idem u seriju radova koji će biti keramički. Naime, bio sam nedavno preko jednog projekta s Akademijom u Meksiku i bili smo u tamošnjem Nacionalnom muzeju u kojem su fascinantni primjerci od vremena Asteka i Maja i tako dalje, a tema kojom ću se baviti je izmišljotina, ali mi je fora, izvanzemaljci koji su zapeli u 90-ima na rave partyju i trude se izgledati kao ljudi, a izgledaju skroz drugačije, još ne znam kako to izvesti (smijeh), ali moram to napraviti jer sada ne mogu o ničem drugom misliti osim o tome - kaže nam Fijolić.
Tuđmanov spomenik je nešto između skulpture i dječijeg crteža!