Aleksandra Mindoljević Drakulić bila je jedna od omiljenih televizijskih voditeljica, a nakon što se oprostila od TV kamera, posvetila se psihologiji i od 2009. godine na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu kao doktorica znanosti i profesorica psihologije držala je nastavu na nekoliko kolegija, sada na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u sklopu Centra za obrazovanje nastavnika drži kolegij Psihologija odgoja i obrazovanja.
Aleksandra je na svom Facebook profilu jučer napisala dirljivu objavu o svojoj borbi s bolesti. Naime, Aleksandra je u rujnu prošle godine doživjela moždani udar i samo zahvaljujući brzoj reakciji njezinasina Olega i supruga život joj je spašen. Njena ispovijest ganula je prijatelje. Evo što je Aleksandra napisala:
"Zanimljivo je da sam prije moždanog udara imala 8 operacija. Bili su to sve ginekološki zahvati, svake godine jedan, i to od moje 29. do 37. zbog endometrioze i primarnog steriliteta. Sve dok konačno nisam uz pomoć IVF metode u 37. godini života rodila moju najveću ljubav Olega. Nakon te goleme sreće u medijima sam bez imalo srama mogla govoriti sve o tome. Jer je kraj tog životnog razdoblja za mene bio obilježen nečim apsolutno najvrjednijim – pobjedom i novim životom.
Mislila sam da sam sve te godine, svim tim zahvatima, odradila sve. Da sudeći po broju operacija, ne bih trebala imati u životu više nijednu. Uostalom, toliko je starih ljudi koji su preživjeli bez bolnica, pa sam se i ja nekako usudila vjerovati da bi tako moglo biti i sa mnom.
Ipak, godine 2014. zbog hernije diska trebala sam na operaciju kralježnice, ali sam vježbanjem uspjela normalizirati svoje svakodnevno funkcioniranje. I dok sam ležala u kući zbog bolova, govorila sam: Eto ti sad! To ti je zbog svih onih knjiga koje pišeš... Plakala sam, osjećala bolnu paraliziranost i bila na rubu napadaja panike. Iz ležećeg bih se položaja dizala oko 10 minuta a kad bi mi bilo što palo iz ruku, to je uvijek i ostajalo na podu... No, da mi je tada itko rekao da ću još imati tri godine života (do moždanog), vjerojatno bih to protumačila projekcijom tj. da jado koji to govori, zacijelo ima i previše vlastitih muka i da mu na toj zloći svakako treba oprostiti.
Danas je prošlo nešto manje od 5 mjeseci od mog moždanog udara i hitne operacije trombektomije koju su mi morali učiniti na Rebru. Operacija je navodno trajala dva ili tri sata. Da sam došla malo kasnije, kažu ... Imali ste silnu sreću! Možete slaviti svoj drugi rođendan! I ja sama, ova odsad, više nisam ista. Tijelom mi prolazi tjeskoba i zabrinutost, a katkada osjećam samo strah od smrti. Nakon 17 dana bolnice i dvije operacije (druga je bila zbog komplikacija u liječenju), jedva sam čekala otpust kući. Ja na postintenzivnoj neurologiji među osamdesetogodišnjacima, smrti oči u oči. Hoće li život sada biti nešto drugo? Oleg je bio kod kuće kad mi se to dogodilo. Silna vrtoglavica, mrači mi se, ne mogu ustati iz kreveta, potpuna nemoć, frfljam. Bio je sabran, odmah je nazvao tatu i rekao mu "Tata, moraš doći doma, mami nije dobro". Čučala sam u kutu sobe ispod kreveta u pidžami u polusvjesnom stanju kad su došli po mene. Osjećala sam silnu zahvalnost i nije me bilo strah. To neću nikada zaboraviti. 15. 9. 2017. "
Drzite se, gospodjo, svu srecu zelim!