Renata Sopek: Mnogi kažu da ćemo Sergej i ja biti dobri roditelji

Knjiga “Zdrava i fit” koja izlazi idući tjedan prvi je priručnik toga tipa u Hrvatskoj koji potpisuju domaći autori. Čime se ona razlikuje od ostalih knjiga slične tematike?

– Priručnik objedinjuje savjete za vježbanje s nutricionističkim savjetima i zdravom prehranom, a sve s ciljem da čitateljice na što jednostavniji način poboljšaju kvalitetu života. Knjiga je nastala u suradnji s nutricionisticom doktoricom Lejlom Kažinić Kreho s kojom su mi preporučili suradnju ljudi iz izdavačke kuće Profil koji su i došli na ideju da naprave takav projekt. Dakle, za dio o prehrani bila je zadužena dr. Kreho, a dio o vježbama sastavili smo moj mentor, profesor kineziologije Marino Bašić i ja. Išli smo za time da u ovom ubrzanom ritmu života punom stresa ponudimo neke jednostavne recepte za koje je lako nabaviti namirnice, a isto tako da se vježbe mogu izvoditi kod kuće i da za njih ne trebaju rekviziti.

Vaši DVD-i s na kojima se predstavljate kao trenerica fitnesa postali su pravi hit pa vas s opravdanim razlogom zovu hrvatska Cindy Crawford. Laska li vam taj nadimak?

– Naravno da ne mogu reći da mi smeta, ali ono što mi radimo nešto je potpuno drugačije jer je Cindy sa svojim trenerom to odvela na razinu da ponekad to mogu izvesti jedino profesionalni vježbači, dok svaki moj DVD može uzeti i osoba koja nikada nije trenirala jer se sve vježbe rade po stupnjevima tako da ih svatko može pratiti. Masa žena mi dolazi i govori da su uz moj DVD uspjele vratiti liniju nakon porođaja, a znam i puno slučajeva gdje se žene okupljaju kod jedne doma i zajedno vježbaju. To mi je poticaj da na svakom novom projektu uđem još više u cijelu priču u kojoj sam spojila voditeljski angažman i ljubav prema vježbanju. S jedne strane je to promocija zdravog života, a s druge strane ljudi dobivaju percepciju moga posla u globalu.

Vaša ljubav prema sportu potječe još iz djetinjstva. U čemu ste se sve okušali?

– Oduvijek sam imala dobru koordinaciju pokreta pa sam tako dosta rano krenula na ritmiku i klizanje, a sa 16 godina sam prvi put ušla u teretanu i tada se razvila moja ljubav prema fitnesu. Trenirala sam i standardne i latinoameričke plesove što mi je bila dobra podloga za posljednji DVD na kojem vježbam latinofitnes u kojem se koriste ti plesni koraci, ali na drugačiji način. Uvijek idem za time da otkrijem i naučim nešto novo i onda to prilagodim našem tržištu.

U studenom ove godine čeka vas i dosad najveći izazov – pridružit ćete se tisućama trkača na tradicionalnom Atenskom maratonu!

– To će definitivno biti moj vrhunac! Još nikad nisam trčala toliko dugu dionicu. U Atenu idem preko Adidasa čiji sam ambasador, a pripremam se uz pomoć Adidasovog audiotrenera “My Coach” koji osobu priprema za određene rute. Još ne znam koliko kilometara će iznositi staza, ali u svakom slučaju bit ću spremna!

Kao tinejdžerica slušali ste bendove poput Nirvane i Metallice i njegovali rokerski stil odijevanja. Jeste li se i ponašali kao prava rokerica?

– Nisam! S ponosom mogu reći da se nikada nisam napila iako sam redovito izlazila, a jedno od omiljenih odredišta bio mi je Kulušić. Alkohol me jednostavno nikada nije privlačio, a bila sam i dovoljno odgovorna da svojim ponašanjem ne zadajem glavobolje mami i tati. Kod mene se sve rješavalo razgovorom, a zahvaljujući nekim vrijednostima koje mi je usadila obitelj, još u srednjoj školi sam počela raditi. Prvo sam pomagala u maminoj firmi, a zatim sam počela hostesirati u agenciji Sandre Vranješ.

Djetinjstvo vam je obilježila i kuća puna životinja, a i danas nije puno drugačije!

– Obožavam životinje i u mojem se domu uvijek nađe mjesta za još jednu. Nisu to samo napuštene životinje, već i one od kojih se nisam mogla odvojiti na snimanju reklama! Tako je u mojem domu završio i zečić sa snimanja od prije nekoliko godina koje sam radila s Tatjanom Jurić, jednostavno se nije želio odvojiti od mene! U maminoj kući trenutačno žive tri papige, kornjača i dva zeca, a moje srce zarobila je ženka jorkširskog terijera Jinks koja je 8. ožujka navršila dvije godine.

Pogađa li vas česta nepravda prema životinjama, njihovo maltretiranje i iskorištavanje?

– Nepojmljivo mi je da netko nema emociju za životinje i ne shvaćam ravnodušnost nekih ljudi prema životinjama. Pogađa me kad vidim koliko ljubimaca završi na cesti kada dođe vrijeme godišnjih odmora, a takvi postupci ne kažnjavaju se adekvatno. Mislim da bi kod nas zakoni koji štite prava životinja trebali biti puno stroži u korist životinja.

Sve vaše životinje su za vas poput članova obitelji, no Jinks je ipak vaša najveća ljubimica, zar ne?

– Ona je moja beba! Ponekad si usred snimanja znam misliti “što ona sad radi, je li jela...” Ona je bila rođendanski dar od Tome Vrbana i Marka Grubnića, a takav poklon može ti darovati samo netko tko te jako dobro poznaje. Neposredno prije toga uginuo mi je pas pa su me moja dva prijatelja željela malo oraspoložiti. Jinks mi se totalno uvukla pod kožu, nikada ju ne ostavljam samu pa je čuva i moj dečko Sergej koji je također veliki ljubitelj životinja. Kad vidiš njega od dva metra i nju sitnu kako je nosi to je zaista zanimljiv prizor!

Je li zajednička briga o Jinks možda priprema za djecu?

– Čula sam komentare u stilu “pa mogli biste i na tome poraditi, dobro vam ide!”

Osim ljubavi prema životinjama, što vas je još spojilo sa Sergejem?

– Ne bih mogla biti u vezi s nekim tko ne voli životinje, to mi je jako bitno. Nikako mi se ne bi dopalo da moga dečka nije briga za mog kućnog ljubimca, a Sergej je potpuna suprotnost tome. Oboje smo veliki zafrkanti, a s druge strane jako smo odgovorni. Imamo iste poglede na život, sličnoga smo karaktera i imamo slične navike, jednostavno se nadopunjujemo. Osim toga, dijelimo i ljubav prema sportu, pa nerijetko i trčimo zajedno.

Već neko vrijeme se piše da ćete u prosincu uploviti u bračnu luku, i to pod morem! Koliko je istine u tome?

– Nikada nisam ništa konkretno izjavila u vezi s vjenčanjem! A to da ću se udati pod morem rekla sam u šali. Doduše, vidjela sam jednu reportažu u kojoj se par vjenčao u kavezu među morskim psima i ta ideja mi se prilično svidjela, ali da nismo ja i moj dečko glavni akteri... Sergej i ja već duže vrijeme živimo zajedno u Zagrebu i mislim da je u takvim situacijama normalno razgovarati o braku, no ja nisam tip osobe koja robuje formama pa mi nije prioritet da se ove godine moram udati. Mislim da sve u životu dođe u pravo vrijeme i da ništa ne treba forsirati, barem sam se ja tako postavila.

Možete li barem otkriti kakvu haljinu zamišljate za taj veliki dan?

– Imam već neke zamisli, ali ne želim ništa otkriti da ne ureknem. Mogu samo reći da ako se udam pod morem neću ni nositi haljinu!

Stojite li i dalje pri stavu da nikada ne biste oprostili nevjeru, kako ste jednom izjavili, s obzirom da sve više ljudi smatra da prevara ne mora biti razlog prekida veze?

– I dalje stojim pri svome stavu! Današnje društvo na to gleda u stilu da smo svi kao nešto jako liberalni, ali ja mislim da u nekim stvarima ne treba biti baš tako moderan. Prešutjeti nevjeru prvenstveno nije fer prema prevarenoj osobi i bolje se onda maknuti nego da se ljudi maltretiraju u nekom neiskrenom odnosu. Na taj način nećeš se dovesti u situaciju da ti se osoba koju si volio i s kojim si proveo lijepe trenutke na kraju gadi i čini te nesretnom. Čak ni kada su djeca u pitanju, ne bih prešla preko toga. Smatram da se nesklad u nekom odnosu automatski reflektira na djecu, a kad ljudi žele ostati zajedno radi djece mislim da je to samo linija manjeg otpora. Bolje se onda razvesti i ostati prijatelji za dobrobit djece, jer ona osjete nezdrav odnos koji nema neke kvalitetne temelje. Pogotovo danas kada se od klinaca više ništa ne može sakriti.

Drukčiji ste i po tome što čak ni s najboljom prijateljicom ne razgovarate o seksu, u vrijeme kada je to postala tema o kojoj se otvoreno priča na svakom koraku!

– Prvenstveno ne volim isfuravanja tipa “Seks i grad” kada žene u najsitnije detalje prepričavaju svoja seksualna iskustva. Moja najbolja prijateljica je meni kao druga sestra, ali malo mi je neukusno pričati o takvom segmentu svoje veze s njom. Polazim od sebe jer ni ja ne želim slušati takve stvari od drugih, mislim da me se ni ne tiče što se događa u nečijoj spavaćoj sobi, nije me to nikada zanimalo niti želim da nekoga tko je meni blizak zanima što ja radim. Mislim da odnos između prijateljica može biti super kvalitetan za cijeli život i bez otkrivanja takvih detalja. Neke stvari jednostavno želim zadržati za sebe.

Može li se na temelju prethodnog odgovora reći da ste zatvoren tip osobe?

– Može. Ja sam tek uz svoj posao postala jako komunikativna. Naravno, na izgradnji svog stava i samopouzdanja radiš godinama. Da se nisam bavila tim poslom, možda danas ne bih bila tako brbljava. Sjećam se kad sam prvi put stala ispred kamera, bio je to grozan osjećaj, kao da imam kamen u želucu i mislila sam si – što svi ti ljudi sad hoće od mene.

Je li ta zatvorenost u ranijoj mladosti imala veze i s time što u djetinjstvu niste bili baš oličenje ljepote?
– Mislim da ne, jednostavno sam bila takva osoba. No budimo realni, da mi vidite slike iz djetinjstva reakcija bi bila otprilike “ajme majko!” Stvarno sam bila katastrofa! Danas mi je to užasno smiješno, kad vidiš dijete koje ima oči različite boje, duge tanke noge i velika stopala. Danas se svi zezamo s tim, ali više me na poslu ne mogu ucjenjivati da će pokazati svima moje slike iz toga razdoblja jer sam ih već sve razdijelila po redakcijama.

No, iz ružnog pačeta izrasli ste u prekrasnog labuda pa ste već nekoliko godina među najljepšim i najseksepilnijim Hrvaticama. Doživljavate li samu sebe na taj način?

– Besmisleno je da čovjek sam sebe gleda kroz prizmu seks-simbola. Nezamislivo mi je da za samu sebe kažem “baš sam si koka!” jer privatno funkcioniram na sasvim drukčiji način. Nemam ništa protiv toga da me svatko doživi kako želi jer ja znam kako doživljavam samu sebe i znam koje su moje kvalitete. Ne bi mi bilo drago da sam sama sebi “bomba”, mislim da bi to bilo poprilično otužno.

Ovu godinu obilježili su prerani odlasci vaših prijatelja i kolega Ive Bagić i Tome Vrbana. Gledate li sada drukčije na život?

– Da, u tome smislu da ću u budućnosti više gledati na to da više udovoljim sebi, da se ne zamaram nebitnim stvarima kojima ljudi ponekad posvećuju previše pažnje. Svakako ću više pažnje posvetiti zdravlju i neću se forsirati kada to neću htjeti. Neće mi se dogoditi da ne nađem vremena za kavu s dragim ljudima. Posao katkad može pričekati.