Modna dizajnerica Renata Svetić ima posve drugačiju modnu biografiju od onih kakve dijeli jako puno naših kreatora. Ona je po svojoj strukturi ličnosti posve originalna, živjela je na način koji bi mnogi nazvali krajnje uzbudljivim, ali i hrabrim, a te se njene osobine jako dobro vide u svakom komadu odjeće koja izlazi iz njene kreativne radionice. Njena inspiracija doslovno dolazi sa svih strana svijeta, pa i iz morskih dubina. Šivala je tako muške sakoe (ima ih samo osam, a dva šeću negdje bijelim svijetom dok ih je šest u Hrvatskoj, jer toliko je bilo tog posve neobičnog materijala) iz jedara koja su zajedno s jedrilicom na kojoj su bila spašena s dna mora, šivala je i jaknu od plastičnih etiketa na kojima je pisalo njeno ime, stvara i tzv. tekstilne skulpture... Ona sama kaže da stvara intuitivnu modu, a cijeli Ekran ne bi nam bio dovoljan da je do kraja objasnimo taj njen koncept. No, krenimo redom.
Kaže da se ne sjeća mnogih stvari iz svog djetinjstva te kako je uvijek iznenade susreti s ljudima s kojima je išla u osnovnu školu, a koji joj pričaju kako je bila razredna i školska DJ-ica, kako je imala puno ploča, na svim zabavama puštala glazbu... Kaže da sigurno nije u modi završila slučajno, ali i da je njen put bio miljama daleko od senzacionalnog.
- Nakon srednje škole, a završila sam turističku, i to kao prva generacija "po Šuvaru", upisala sam pravo, jer moj tata je pravnik. Nakon godinu dana znala sam da to nije moj fakultet i da ga ne bih mogla završiti. Tek sam godinama kasnije shvatila da ipak imam pravnički mozak i da je šteta što sam odustala. No, tada u mladosti od mog prava nije bilo ništa, položila sam dva-tri ispita i odlučila se za dizajn tekstila i odjeće, koji se tada u Jugoslaviji studirao samo u Zagrebu. To je današnji TTF, koji sam uspjela upisati na prvom prijemnom ispitu. To me iznenadilo jer nisam došla iz Primijenjene i nisam imala predznanje crtanja - priča Renata. Smije se dok mi priča kako njen tata taj fakultet nije doživio ozbiljnim i kako joj je rekao: "Neki završe dva fakulteta, a neki dvije srednje škole." Govori kako je on zapravo bio u pravu, te mi otkriva da se boji da je danas još i gore i da se mladi ljudi zapravo ne educiraju kako treba i da su zato mnogi od njih doslovno izgubljeni nakon fakulteta.
Ona je diplomirala u roku, a već je tijekom studija počela raditi. Ali ne u modi, već kao grafička dizajnerica. Radila je tada na Radiju 101, kamo ju je pozvao Željko Matić. I kasnije se vraćala grafičkom dizajnu, a nakon diplome je počela raditi u modnoj industriji. Prvo radno mjesto bilo joj je u tada popularnoj tekstilnoj industriji NIK-u, gdje je završila pripravnički. Nakon toga odlazi u Italiju, živi u Milanu i u Comu, gdje je radila kao dizajnerica tekstila. Na žalost, nije uspjela dobiti dozvolu boravka i tako se pred sam kraj Domovinskog rata vraća u Hrvatsku. Tada je u svom gradu ponovno dobila posao kao dizajnerica, a zadnja firma u kojoj je radila bila je Nada Dimić. Nakon toga shvaća da je strast i život tjeraju da promijeni put. Ili malo skrene s njega.
- Tada je počelo vrijeme mojih velikih putovanja. U Hrvatskoj nisam bila zadovoljna poslom, ali ni nekim privatnim stvarima i znala sam da nešto veliko trebam promijeniti. Promijenila sam doslovno sve. Željela sam vidjeti svijet, upoznati drugačije kulture, ljude, načine života... Zaposlila sam se na cruiserima i tri sam puta oplovila planet. To je bilo nevjerojatno iskustvo. Na neki sam se način vratila svom srednjoškolskom pozivu i turizmu, odlično napredovala u tom poslu, dobila i poziv na oficirsku poziciju, ali to nisam prihvatila jer oficiri često ne mogu napustiti brod kada on negdje pristane. A meni je bilo primarno sići s broda i vidjeti svijet - objašnjava Renata taj dio svog života.
S novcem zarađenim tih godina vraća se u Zagreb, i u Mesničkoj otvara svoju trgovinu, koju je nazvala SVE. Pričam joj kako se dobro sjećam fešte na otvorenju, te kako je kaput koji sam tada kupila (bila je to 2007. godina) i danas ne samo besprijekoran nego i moj omiljeni zimski kaput, baš kao što i dalje nosim suknju koju mi je sašila od ostataka te predivne vunene tkanine u kombinaciji s nekom sasvim drugačijom. Renati je to drago čuti, a s još većim smiješkom na licu sluša kako sam baš ove godine naslijedila jednu crnu suknju SVE koju je moja prijateljica "prerasla". Za nju je ta modna igra, kao i dugovječnost koja proizlazi iz kvalitete, ali i kreativnosti i posebnosti dizajna, sam smisao mode. Po njoj moda mora biti bezvremenska. I mora biti moda trenutka:
- Tijekom svog rada, kroz godine kojima sam kreirala i izrađivala odjeću, kroz sam proces izrade najčešće to bude kontemplacija, koja je i posljedica i sredstvo bivanja u svijetu, polju "ideje, kreacije, originala, istine, umjetnosti, jednom riječju SVEga i SVEprisutnoga". Većina moje odjeće ne rađa se onako kako se to najčešće misli: ideja, materijal, boja, kroj, šivanje i eto gotovog proizvoda. Kod mene je to: ideja, igra, kontemplacija... Ponese me materijal, često ga i sama stvorim i nikada na početku, kada krenem, ne znam kako će odjevni predmet izgledati. Naime, svaki trenutak sa sobom nosi SVE mogućnosti, a ja slijedim ono što mi nosi taj trenutak, ono što čini mene u tom trenutku. To prepuštanje trenutku za mene je intuitivno modno stvaranje, bivanjem u polju kreacije. Zapravo se igram, ne brinem se i intuicija me donese do kraja, do gotovog odjevnog predmeta, do kvalitete. Na kraju i samu sebe iznenadim, kako je sve na mjestu gdje treba biti. Svijet, istina, kreacija, umjetnost, original... sve to preslikano u odjevni predmet - objašnjava Renata.
Priča kako je još za vrijeme "života na cruiserima" postavila svoju prvu izložbu tekstilnih skulptura u Münchenu, nakon čega je postala članica ULUPUH-a, a zatim je slijedila i izložba u Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu. Važno joj je da je svaka njena nova kolekcija, svaki novi komad drugačiji, da ne reciklira sama sebe. Kada radi za klijente po narudžbi, a danas radi samo tako, tijela tih ljudi su joj najvažnija. Ona su glavni uvjet za dizajn, na što se nadovezuje i njihova osobnost. Najdraže su joj klijentice koje dođu po haljinu i da ih pita kakvu, one kažu: "To ćeš ti najbolje znati!"
Govorim joj kako mi je u njenoj modi, dok kroz misli listam sve ono što sam vidjela na njenim revijama, izložbama, ili u njenoj trgovini, posebno zanimljivo kako njeno vizualno snažno vuče na taktilno, kako me njena odjeća tjera na to da je opipam, a ona odgovara:
- Često ja od određene tkanine zapravo radim novi materijal, jako puno ulažem u odjevni predmet i u vrijeme koje je potrebno za njega. Često moji odjevni predmeti nastaju kroz dug vremenski period. Izrada haljine može trajati po mjesec dana i takva haljina, naravno, ima svoju cijenu. Moji su materijali intrigantni jer ih ja radim, različite materijale svojim intervencijama činim još različitijim. I to je opet taj trenutak, jer svako novo ulaganje vremena u neki rad donosi nove ideje. Ne vjerujem u trenutke inspiracije već u stalnu otvorenost prema vrelu kreativnosti. Po meni se samo tako dolazi do originalnosti, do onog što još nitko nije pokušao, nitko napravio. Zaista ne vidim nikakvog smisla da ponavljam ono što sam već negdje vidjela.
Drugačije Renata razmišlja i o našoj modnoj sceni. Svjesna je kako su neki modni kreatori medijska tvorevina, ali i kako je kratak život takvih "tvorevina". Nju takav put nikada nije zanimao, a kaže da i ne vidi preveliki smisao u modnim revijama na našem tržištu, jer iza njih ne stoji modna industrija.
- Oduvijek sam svjesna sebe kao kreativke, ali uvijek sam si govorila da nisam osoba koja bi dva puta godišnje na silu prezentirala neke nove kreacije. Ne, umjetnost ne treba prezentirati po nekim zacrtanim klišejima. Nikada nisam bila biznismen, niti sam mislila da trebam dizati kredite i ulagati ih u svoj posao. Neke kolege išle su tim putem i danas nemaju ništa. Ja ne funkcioniram na taj način i ako se moram staviti u neku ladicu, onda ću reći da se više osjećam kao umjetnica nego kao biznismen - kaže. Zato se i danas sve više bavi fotografijom, a upravo je u tijeku i njena izložba "Fotke ZET-ovke".
VIDEO Marija Šerifović o svom ponašanju: 'Svi misle da sam agresivac i da sam u stanju nekoga udariti'