Popularni glumac Rene Bitorajac suočio se s nizom negativnih komentara i uvreda zbog satirične pjesmice "Mi, Hrvati" koju je snimio za radio Gold FM.
Bitorajac se na Facebooku osvrnuo na reakcije, istaknuvši kako su pozitivne ipak mnogo brojnije od negativnih.
– Prihvaćam kritike, ali ne prihvaćam uvrede – poručio je, između ostalog, Bitorajac, a njegov osvrt u cijelosti prenosimo u nastavku:
"Poštovani,
budući da nisam u mogućnosti odgovarati na veliku količinu upita koje na dnevnoj razini zaprimam, a to se posebno odnosi na komentare mojeg uratka „Mi Hrvati“ smještenog na You tube kanalu, ovim putem vam se obraćam kratkim priopćenjem. Prije svega, omjer pozitivnih i negativnih komentara je otprilike 5:1 u korist pozitivnih komentara. Međutim, uspjehom bih smatrao i da je situacija obratna. Očito sam izazvao mnogobrojne reakcije i pogodio samu bit jer niti u pozitivnim niti u negativnim komentarima nema onih koji su ravnodušni. U svojem glumačkom pozivu navikao sam na pohvale, a samim time i na kritike koje predstavljaju sastavni dio mojeg zanimanja. Iz njih uvijek nastojim nešto naučiti i saznati – ukoliko se radi o onima koje su konstruktivne. Međutim, kritike koje primam su ispod svake razine i riječ je o kategoriji neukusnih uvreda. Nažalost, ne znam što bih mogao spoznati iz niskostrasnih komentara poput: „Govno jedno ćelavo, smradu velikosrpski, četnički, orjunaški izrode, crve, j... ti majku i slično“. S obzirom na to da ih je većina takvih; neartikuliranih, nepismenih i zlobnih, naprosto mi ne daju mogućnost za civiliziranu i normalnu komunikaciju. Preostaje mi samo da pričam sam sa sobom. Na ovu domovinu u kojoj živimo, mi Hrvati imamo potpuno jednaka prava, ali na svoju majku ipak ih imam više od vas. Kao i vi na svoju.
Budući kako You tube još uvijek predstavlja slobodan i nezavisan medij, a internet, uz cestu i stadion, idealnu prilika da se nešto kaže, promijeni ili popravi, dobio sam inspiraciju (bez imalo osjećaja mržnje prema bilo kome), i napisao, sad već bez sumnje, apsolutni HIT. Ispričavam se na ne toliko briljantnoj pjevačkoj izvedbi jer mi to nije najjača strana. Ono što mi ne možete osporiti jest trud, pogotovo s obzirom na činjenicu da je pjesma snimljena iz prvog pokušaja. Ovo mi je tek drugi videouradak u vlastitoj produkciji i izradi pa se ovim putem ispričavam i na eventualnoj vidljivoj amaterskoj montaži. Ali, evo, može se, a i predstavlja primjer kako je moguće izraziti mišljenje na kreativan (malo kompliciraniji) način umjesto da se ljude psuje, vrijeđa s primitivnim parolama o uhljebima, komunistima i Srbima. Prihvaćam kritike, ali ne prihvaćam uvrede. O mojem srpskom, četničkom i komunističkom podrijetlu najviše govori sljedeće: Rođen sam prije 44 godine u Zagrebu od roditelja Zagrepčana, Hrvata po nacionalnosti. Isto toliko godina živim u Hrvatskoj, gdje sam magistrirao glumu na ADU i zasnovao obitelj. U Hrvatskoj plaćam porez i prirez, društveno sam aktivan, a kroz više od trideset humanitarnih akcija godišnje, koje s radošću prihvaćam, i koristan za hrvatsko društvo zato što to želim biti. Samostalni sam umjetnik pa ne živim na državnoj niti na gradskoj grbači. Živim od svojeg rada, a samim time ne spadam u kategoriju uhljeba. Za sve dežurne dušobrižnike, kršten sam i vjenčan u Crkvi. Cajke ne slušam i ne volim. I kaj sad?
Svi vi koji se skrivate pod raznim nickovima nespremni javno izreći mišljenje, svi vi koji živite svoje ideologije, patologije i frustracije i koji ne poznajete drugi jezik osim onog vulgarnog – kako kaže zadnja kitica, puni mržnje i prezira prema svakome koji ne misli isto, koliko god glasni i vulgarni bili, niste veći Hrvati od drugih Hrvata. Domoljublje se može izraziti na više načina, pa tako i kritikom.
Razgovaramo o 40-tim godinama prošlog stoljeća, a živimo u 2016. Igramo utakmice pred praznim tribinama, ljudi ručaju po kontejnerima, stranci ne žele ulagati u Hrvatsku, ali problem je Rene Bitorajac. Sad kad ste locirali problem, poslušajte pjesmu još jedanput.
Hvala svima koji me podržavate i kojih je, na moju sreću, još uvijek mnogo više! Hvala i na vašim komentarima! Hvala i vama koji ne mislite isto, jer da smo svi isti, bilo bi nam beskrajno dosadno, ipak smo to MI, HRVATI.
I da, moja šahovnica počinje crvenom bojom.
Bok."
Gospodine Bitorajac! Iznimno poštujem vašu glumu. Smatram da ste svijetlo u mraku među nasim glumcima. Nažalost vaš politički stav me pomalo vrijeđa. Moj grb je grb sa prvim bijelim poljem. Isti onaj grb koji se nalazi na crkvi Sv. Marka. Taj grb oznaca spoj svih hrvatskih područja a medju kojem je i šahovnica. Taj grb i ta šahovnica nastali su davno prije nego sto su iste uzeli pod svoje Ustaše. Nema ništa protiv vašeg stava jer upravo izražavanje vlastitog mišljenja je sloboda koju smo skupo platili životima ljudi. Žao mi je što današnji portali (ne zelim nabrajati iste),godišnjicu smrti osobe koja je gušila slobodu razmisljanja i govora u bivsoj drzavi popratili sa puno vecim naslovima nego pogibiju šestoro djece u jeenom danu koja su poginula od granatiranja u Slavonskom Brodu za vrijeme rata. Nemojte se ljutiti gospodine Bitirajac ali životi tih klinaca zasluzuju puno vise paznje od jednog velikog komunistickog vođe. Znam da isto mislimo. Na kraju.... zalosno je da u ovoj drzavi ljudi koji slobodno podrzavaju komunizam i sve ono lose sto on nosi , zauzimaju puno vise medijskog prostora od vecine ljudi kojima nije bitno tko je lijevo ili desno vec tko je covjek.